Svijet kao sabirni centar naših osjećanja
Svijet kao kućica okružena lavandama
Svijet kao šarenilo ispunjeno bojama proljeća
Svijet kao najzanimljivije putovanje koje ćemo doživjeti..
Budite li se sa osmijehom i radujete li se novom danu? Vjerujete li i nastojite li učiniti nešto za vaše bolje sutra?
Čudno vrijeme nas je zadesilo, vrijeme u kojem smo okruženi svakojakim glupostima, obeshrabrenjima, predrasudama i monotonijom. Vrijeme u kojem je tehnologija dosegla toliki vrhunac u kojem je virtualni svijet nadjačao realnost. Nadjačao zrak, klupu, travu, osmijeh, knjigu, drvo i dekicu. Nadjačao lijepo a ojačao grubost ljudi, gdje je hvala suvišno, gdje se ustručavaš reć “izvini”, shvatiti grešku te tu istu pokušati ispraviti.
Ništa nije bez namjere, ništa nije tek onako bez preispitivanja, ništa nije banalno i jednostavno. Danas čovjek živi kao da će zauvijek živjeti, biti tu i imati priliku za sve,živi da pridaje važnost i najmanjem problemu, a ne misli o svom djelovanju. Živi kao da je svo vrijeme svijeta njegovo.
No, prestani čovječe biti lutka okolnostima. Probudi se ujutro i skloni tamne zastore, skloni mrak koji okružuje tebe i tvoju okolinu. Kreni od sebe.
Budi kao svjetlo koje pruža mir, osmijeh i ljubav. Da bi sve to pružio – isto moraš posjedovati. Moraš se zaljubiti u sve što ti se nađe na putu, moraš gledati sve sa svijetle strane, suočiti se hrabro i prihvatiti svaku situaciju koja te zadesi. Prihvatiti sebe i voljeti sve oko sebe. Jer ljubav je kao plod koji zasijemo i koji nas hrani. Sve dok ju njegujemo mi ju imamo. Rastereti svijet za jedno lično nezadovoljstvo, pronađi sebe pa će sve pronaći tebe.
KOMENTARI