U današnjoj rubrici ide prvi dio priče o glini kao izvrsnom ljekovitom sredstvu iz moje knjige “Kad jednom sretneš prirodu”, a drugi dio naredne nedjelje…
Glina je izvrsno ljekovito sredstvo jer iz bolesnih dijelova izvlači sve vlažne i tekuće tvari (S. Kneipp).
Za unutarnju upotrebu treba koristiti samo fini, očišćeni bolus (ljekovitu zemlju), dok za vanjsku upotrebu (obloge) se koristi prirodna ilovača.
Napraviti oblog
Kako se pravi oblog od gline? Treba je pomiješati s vodom da postane kao najfinija mast, dodati malo sirćeta, a potom glinu namažemo na tanku platnenu krpu (dvostruka gaza) na kojoj se mora osušiti da bi kao takva mogla izvući nečistoće iz tijela.
Stara je i priča o glini kao lijeku, koliko je star i čovjek! A bit će da je onaj davni prvo to vidio kod životinja koje su svoje rane, instinktivno, liječile valjajući se u ilovači. Izuzetno dejstvo gline potječe iz prirodne i žive zemlje. Rejmon Dekstre je u svojoj knjizi “Glina koja liječi” napisao i ovo:
Upija, drenira, čisti…
“…Glina djeluje razumno, sprečavajući širenje mikroba i patogenih bakterija, to jest, parazitskih tijela, a sve to vrijeme bavi se i rekonstrukcijom zdrave ćelije… Ako se zagnojena rana liječi glinom, vrijeme njenog izliječenja je začuđujuće…”
Glina upija, drenira i zatim eliminira nečistoće iz tkiva, krvi i limfe. Ona je antitoksična, pojačava obrambene mehanizme tijela, pomaže stvaranju i jačanju imuniteta, poboljšava crijevnu floru, oživljava ćelije, pomaže zarašćivanju rana, uspostavlja radioaktivnu ravnotežu u organizmu, liječi od neprijatnog znojenja…
Javila se štitnjača
Ljekovita svojstva ilovače upoznao sam, polovicom osamdesetih godina prošloga stoljeća, liječeći sam sebe! Kako? U vatri vremena koje je nosilo, mljelo i tražilo cijeloga čovjeka koji stvara porodicu, beskrajno se zalaže na poslu, istražuje nove putove zanimanja, života i filozofije, a istodobno maksimalno upija sve sokove bitisanja i sanjarenja, odrazilo se na jednu osjetljivu žlijezdu – štitnjaču. Trpeći sve moje vatre, tjelesne i duhovne, preopterećena, pokazala mi je to, rastući na mome vratu. Isprva tome nisam pridavao pažnju (ono naše: ma, nije to ništa, proći će samo, za koji dan), dok nisam, jedan dan u redakciji, sreo svoga tadašnjeg druga i ljekara u Vojnoj bolnici dr. Šućura:
– Aman, šta ti je to na vratu? Ah, štitnjača… Ništa opasno, tek se javila… Odmah sutra kod mene u ordinaciju, pa na operaciju, izdiktirao mi je u sekundi i u istoj me otrijeznio! Dakle, ja sam bolestan, ipak. I moram pod nož. Sve mi je to nekako prostrujalo tijelom, dok sam razmišljao kako neću otići. Vrati se konačno i praktično svojoj alternativnoj medicini, o kojoj toliko pišeš i istražuješ, šaptao mi je alternativni glas u meni.
Operacija ili glina
I bit će tako. Isti dan popodne dao sam se na dodatna istraživanja problema oko štitnjače. Ne znam kako, što bi rekle današnje mlade kolege, kako ste to uspjeli bez interneta. Jah, čitali smo knjige, razgovarali sa živim ljudima koji nešto znaju, vraćali se mudrosti naših starih…
I tu mi se javila moćna glina. Zajedno s hrastovom korom, kaduljom i medom, za nekoliko dana sam stabilizirao svoju štitnjaču (da ne kažem izliječio je, odnosno što bi rekao dr. Šućur, ugasio negativnu vatru koja je plamtjela mojom zanesenošću i zaboravnošću), vratio se sebi i vrijednostima koje su mi važne, upražnjavao skladniji odnos između sebe, okolice, prirode i društva. Kad sam nakon izvjesnog vremena sreo svoga druga doktora, napao me…
KOMENTARI