Hava Šljivić-Dovadžija (27) imala je pred sobom život sretne majke i supruge, obrazovane žene, poliglote, kuću punu dječijeg smijeha… Gotovo sve. A onda se desila kobna noć 1. aprila kada ju je Semir Rastoder udario automobilom dok se vraćala s posla.
U jednom trenutku srušio se cijeli svijet njene porodice. Smrt ove mlade žene u sarajevskom naselju Nedžarići duboko je potresla ne samo njenu porodicu, prijatelje i poznanike, nego i cijelo Sarajevo i BiH. Naprasno oduzeti život majke 4,5 godišnje Merjem i 4-mjesečne Sare tragedija je na koju se ne može ostati ravnodušanim.
Društvo traži pravdu
Najmiliji će danas Havu u zemlju spustiti, klanjati joj dženazu i zauvijek se od nje oprostiti. Sudbina. Ostaje golema tuga zbog dvije djevojčice koje će odrastati bez majke. Iza nje ostaje i suprug Amar, otac, majka, sestre… Ostaje društvo koje mora zahtijevati pravdu.
Hava i Amar živjeli su Olimpijskoj ulici u Sarajevu, nedaleko od mjesta pogibije. Upoznali su se na aerodromu u Istanbulu dok su i jedno i drugo putovali u Egipat gdje su studirali na prestižnom Al Azharu, ispričao je Amar za Klix.ba.
Pristao je, kaže nam, za naš portal ispričati priču o smrti supruge kako se ovakve tragedije ne bi više događale, a mi smo odlučili prenijeti razgovor s njim kako bi dali javnosti potpunu sliku o tragediji koja je zadesila ovu porodicu zbog nečijeg nepromišljenog ponašanja za volanom.
“Znam da je u tom momentu bilo upaljeno zeleno svjetlo za pješake. Postoji videosnimak sa policijskih kamera na kojem se vidi da je on prošao kroz crveno. Ispred nje su bila dva muškarca na pješačkom prelazu. Allah je dao da ona bude treća, da nju udari”, priča nam Dovadžija susprežući se da ne brizne u plač.
Hava se te večeri vraćala s posla. U 21.30 sati se posljednji put telefonom čula sa suprugom kada mu je kazala da je krenula kući.
“Njena sestra je bila kod kuće s djecom. U 22.30 kada sam stigao kući, mislio sam da je ona već došla. Svastika je otvorila vrata. Pitao sam gdje je Hava, a ona mi kaže da nije još došla. Mislio sam da se šale sa mnom zbog 1. aprila. Nažalost nije bilo tako. Kada sam se na putu do kuće vozio kroz Nedžariće vidio sam da se desila saobraćajna nesreća. Nešto ranije mi je i prijatelj rekao da je neka djevojka poginula u Nedžarićima. Kod kuće, kad sam shvatio da Have stvarno nema, zvao sam je na mobitel, ne znam ni ja koliko puta. Nije se javljala”, govori Amar, te nastavlja:
“Onda mi je samo prošlo kroz glavu da je to ona poginula. Istrčao sam iz stana, došao dole na raskrsnicu. Vidim tijelo. Pitao sam policajca zna li ko je poginuo, a on mi govori da ne zna. Pogledam i vidim da ispod čaršafa viri njena suknja, marma, tunika i patike. U nevjerici sam nazvao svastiku i pitao je šta je Hava obukla kad je krenula na posao. Ona mi kaže. Opet gledam i odbijam vjerovati da je to ona”.
Amar nastavlja priču o toj kobnoj noći dok razgovaramo u dvorištu porodične kuće Dovadžija gdje se rodbina i prijatelji okupljaju da isprate Havu u vječnost.
Nakon kraćeg razgovora s policajcem, Amaru su rekli da je nesretna žena čije tijelo leži na cesti sa sobom imala vozačku dozvolu izdatu u Egiptu.
“U tom momentu je policajac izvadio dokument iz džeba… Više nije bilo dileme”, prisjetio se Amar tog teškog momenta.
Nije mogao suzdržati suze. Briznuo je u plač spuštajući glavu na drveni sto u dvorištu.
Semir Rastoder (25) je trenutno na slobodi i porodici je to sipanje soli na ranu. Amar kaže da je jučer sat vremena razgovarao s inspektorom u policiji, ali i sa Semirovim ocem.
“Njegovom ocu sam rekao da prije svega kao vjernik prihvatam da je to Allahova volja. Opet s druge strane, rekao sam njegovom ocu, tvoj sin je ubio moju suprugu, tvoj sin je ubio majku moje dvije kćerke. Sve mi je prolazilo kroz glavu, i u vjerskim knjigama Kura'nu, Bibliji… Tamo stoji uho za uho, oko za oko, ali ne želim takvo što uraditi zbog svoje dvije kćerke”.
Pravo na pravdu
Najavio je da će podnijeti privatnu tužbu protiv odgovornog za nesreću.
“Ubio je 27-godišnju majku dvoje djece i sutradan je pušten na slobodu. To tako može u ovoj državi. Zašto je pušten?! Htio sam pričati s vama upravo zbog toga da se sutra ne ponovi isto, da sutra ne ubije nekog drugog, da sutra ne puste nekog drugog. Molim Boga da ovo kroz šta mi prolazimo niko ne doživi, ali isto tako molit ću Boga da ovo što proživi moja porodica, proživi i njegova. Rekao sam njegovom ocu da možemo čak i popiti kafu, mojoj djeci niko majku ne može vratiti, ali ja i moja djeca imamo pravo na pravdu”.
Havin otac Zijad Šljivić nam kaže da ima još četiri kćerke te da je Hava otišla u Egipat na školovanje kada je imala 14,5 godina.
“Hodala je po bijelom svijetu, školovala se. Poslao sam je u svijet i onda je ovdje ubijena. Ono što ja želim je istina o tome kako je moja kćerka ubijena. Da je imala bolest, da je ležala na postelji, da smo bili pripremljeni na ovo… Otišla je iznenada, u jednom trenu”, kaže uplakani Havin otac.
Starija kćerka Merjem još ne zna šta se desilo s njenom majkom. Sutra će je odvesti na mezar i objasniti joj da tu spava mama. Mlađa Sara se majke neće sjećati, vidjet će je na fotografijama.
KOMENTARI