Amir Kurbegović: Krupski kapetani i dizdari Badanjkovići (Badnjevići)

4

Porijeklo…

Krupska porodica Badanjković, kasnije prozvana Badnjević te od nje izrođeni ogranci, zasigurno pripadaju najstarijem domicilnom sloju stanovništva u Bosanskoj krajini. Nama nije poznat podatak da postoji starija krajiška porodica od pomenute…

O izvornom porijeklu ove plemićke porodice nema nikakvih dilema u historijskoj nauci: „Na glasu su bile Krupske age Badanjkovići, za koje kaže poviestnik barun Juraj Ratkaj, da su bili starinom plemići hrvatski („antiquo nobilique Croatiae genere orti“). Badanjkovići su osobito poticali Turke, da zauzmu puste gradove Kladušu i Podzvizd, kao prednje straže Krupi; oni su vazda prodirali na kršćanske strane.

– Badanjkovići pisali su se takodjer Badnjevići; oni su predji kasnijih begova i aga Badnjevića i Balevića, koji su bili zapovjednici i vlastela u Krupi, pa ih narodna pjesma spominje.“ (R. Lopašić,”Bihać i Bihaćka Krajina”, str. 218).

„Po Ratkaju, Badanjkovići su poislamljeni hrvatski plemići. O njihovom prezimenu zapisao je jedno predanje Milan Karanović. I ovo predanje zna da su Badnjevići poislamljeni starinci. Badnjevići su age.“ (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 97).

„Badnjevići su bili “najglavnija aristokratska porodica na serhat Krajini u starije doba”. Starinom su bili hrvatski plemići koji su nakon osmanskog osvajanja Bosanske Krupe primili islam. Njihov predak se, navodno, “kod osvojenja Krupe sakrio u badanj. Poturčio se i pao kod zauzeća Bihaća”.“ (H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 204-205).

Dakle, prezime Badanjković je nastalo po nesvakidašnjem događaju i ono je pod uticajem turskog jezika pisano u obliku Badan-zade, što znači da je prvi nosilac prezimena bio Badan(jev)- sin ili dijete = Bad(a)n(jev)-ić = Badnjević. Ova varijanta prezimena se očuvala do danas…

Ogranci…

S vremenom, plemićka porodica Badnjević se uveliko razgranala i od nje je nastalo nekoliko srodnih ogranaka. Najpoznatiji među njima je krupski ogranak Badnjević zvani Pašalić… Taj ogranak je uzeo novo prezime po, nama nepoznatom, paša Ali(ji). Iz njegove titule i ličnog imena izvedeno je prezime Pašalić (tur. Pašali-zade)…

Nastale ogranke porodice Badnjević zabilježili su Karanović i Kamberović: „Pri padu Krupe jedan se sakrio u badanj. Poturčio se i on je predak Badnjevića. Ima ih: Badnjevića 17 k., Pašalića 13 k., Topčagića 2 k., Dizdarevića 4 k., Šabića 1 k., Avdagića 4 k. Iz njihova plemena su bili zapovednici nahija, koji su se posle zvali kapetani, sve do pretka Krupića, koji je pre 200 g. došao iz Arnautluka i koji su se u početku zvali Arnautovići. Poturčeni predak Badnjevića poginuo je pri osvojenju Bihaća.“ (M. Karanović,”Pounje u Bosanskoj Krajini, str. 396-397).

„ … potomci krupskog dizdara, koji je bio Badnjević, prozvali su se Dizdarevići, jedan ogranak se po izvjesnom Baš-agi prozvao Bašagić (ovi Bašagići nemaju veze sa nevesinjskim Bašagićima), po Topčagi–Topčagići, po Paša-Aliji prozvani su Pašalići, po Avdagi– Avdagići;

ogranak Badnjevića koji se prozvao Bubalović uzeo je to prezime po bratu krupskog kapetana Badnjevića, koji je prošao kroz Krupu lupajući u bubanj; jedan je Badnjević pleo hasure, pa su se njegovi potomci prozvali Hasurići; po Ibrišimu Badnjeviću jedan ogranak se zvao Ibrišimović.

Ovo razgranjavanje porodice Badnjević desilo se već u 18. stoljeću, tako da na prijelazu 19. i 20. stoljeća ovi ogranci nastupaju kao zasebne porodice.“ (H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 204-205).

Ovdje je važno naglasiti da je Karanović pogriješio, u toliko, što krupski ogranak Šabića nije izvornim porijeklom od porodice Badnjević.

Kapetani i dizdari…

„U Krupi je prebivalo više odličnih aga med kojimi se iztiču osobito age Badanjkovići.“ (R. Lopašić,”Bihać i Bihaćka Krajina”, str. 217-218)

„Turan-aga Badanjković, dizdar od Krupe, sa braćom Omer-agom i Safir-agom bili su god. 1627. u pismu obružili hrvatskoga bana i druge tadanje hrvatske poglavice: Vuka Mrnjavčića, Vuka Križanića i Vuka Jelačića, kapetane u Sredičkom, Brkiševini i u Letovaniću, pozvavši ih ujedno na mejdan. Ročište za mejdan bude ustanovljeno u Sredičkom kod Kupe, gdje je Vuk Mrnjavčić izašao na mejdan mladjahnomu Safir-agi Badanjkoviću, koji je bio radi hrabrosti vrlo cijenjen i kod Turaka i kod kršćana.

Na mejdanu dogodi se užasan prizor, da je Vuk Mrnjavčić najprije viteškog Turčina mačem po hrbtu težko ranio, a kad je ovaj bio od ljute boli tielom svinuo prema konjskoj glavi, odrubi Mrnjavčić jednim mahom glave i Badanjkoviću i njegovu konju. S toga događaja bila je Turke tolika groza uhavtila, da niesu nikad više junačine Mrnjavčića na dvoboj pozvali. (Ratkay: Memoriae regnum et banorum. – Vitezović, kronika hrvatska.)…

  1. 1638. spominje general Vuk Frankopan Tržački Suliman-agu Badanjkovića ili Badnjevića, kapetana Krupskoga, i njegova brata Rešep-agu, dizdara. O njih izviesti Frankopan, da su strašni krstomrzci (”greuliche Feind der Christen”), a vazda da četuju. (Izviešće u mojoj sbirci.).“ (R. Lopašić,”Bihać i Bihaćka Krajina”, str. 218).

„1695. Mustaj-beg Badnjević, sandžak-beg Bihaćki, ”serdar i zapovidnik sve plemenite Bihaćke i Krupske pokrajine”.“ (R. Lopašić,”Bihać i Bihaćka Krajina”, str. 219-220).

„Prvi po imenu poznati kapetan bio je Sulejman-aga Badanjković. Za nj i njegova brata Redžep-agu, krupskog dizdara, kaže Vuk Frankapan Tržački da su bili veliki neprijatelji kršćana i da su često četovali…“ (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 97-98).

„Godine 1627. bio je krupski dizdar Turhan-aga, a uz njega se spominju braća mu Omer-aga i Safr-aga. Biće Safer-aga, ne Safr-aga. Godine 1641. spominje se u Bužimu Muhamed-aga, brat kapetanov, a u Krupi Redžep-aga i Deli-baša Badanjković. Godine 1694. zapovijednik je Bile Stine i Krupe Ramadan-aga, a oko iste godine imali su svoj odžak (kuriju) u Buševiću kod Otoke Alaga i Ćor-aga Badnjević, koji je tada spalila banska vojska.

Osim kapetana iz iste porodice bili su dizdari Krupe. Tu je službu vršio 1638. već spomenuti Redžep-aga, a kapetansku Sulejman-aga. Nije baš rijetkost da kapetanski i dizdarsku službu vrše članovi iste porodice; npr. Beširevići u Ostrošcu, Kulenovići u Kulen-Vakufu.

Jedan Badnjević bio je sandžakbeg u Bišću 1695. godine i taj mu je položaj donio titulu beg (Mustaj-beg). Na groblju u Krupi vidio sam 1934. jedan upadno povelik nišan, a natpis na njemu kaže da tu leži Mustafa Badanjković (Badan-zade) i da je umro 1177. (1763/64) g. U XVII stoljeću kapetani su nosili titulu ponajviše aga.“ (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 97-98).

„Ne zna se ko je naslijedio Sulejman-agu. Ako ovu službu nije vršio Mustaj-beg Badanjković prije nego je postao bihaćki sandžak, onda nam ne bi bio poznat ni jedan drugi krupski kapetan do kraja XVII stoljeća.

Da bi Mustaj-beg mogao biti prije 1695. g. naslućujem samo po tome što on u jednom svom pismu ističe, pored toga što je sandžak bihaćki, serdar i zapovijednik sve plemenite ”Bihaćke i Krupske pokraine”. Ovog dodatka ”krupske pokaine” nema u naslovu ni jednog bihaćkog sandžakbega. Bilo je i drugih kapetana koji su postali sandžakbezi i muselimi. Poslije Mustaj-bega pisao se još samo Ahmed-beg kapetan bihaćki i zapovijednik Bišća i Krupe (godine 1723).“ (H. Kreševljaković, ”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 98).

„Oko 1692. godine bio je krupski kapetan Džafer-beg. On je bio kapetan u doba Velikog rata što je započeo drugom opsadom Beča. U njemu je postrada i Krupa. Do nje su više puta doprli Banovci… Vrlo je vjerovatno da je ovaj Džafer-beg bio posljednji krupski kapetan iz porodice Badnjevića.“ (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 98).

„Na prijelazu 17. i 18. stoljeća bili su kapetani Krupske kapetanije, a jedan pripadnik ove porodice, Mustaj-beg Badnjević, krajem 17. stoljeća bio je bihaćki sandžak-beg,“ serdar i zapoviednik sve plemenite Bihaćke i Krupske pokraine”.

Kasnije se porodica Badnjević, koja je od početka 18. stoljeća siromašila, što je za posljedicu imalo i gubitak kapetanske dužnosti u Krupskoj kapetaniji oko 1730…“ (H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 204-205).

Zemljoposjednici…

„U austrougarskom vremenu poznat je Hašim-beg Badnjević Pašalić, čija je majka bila sestra Tahir-bega Beširevića iz Ostrošca. Hašim-beg bio je sudionik muslimanskog autonomnog pokreta na prijelazu 19. i 20. stoljeća. Sin je Hasan-age Badnjevića Pašalića, a imao je još braću Arif-agu i Fehim-agu te sestru Eminu, udatu za Hasan-bega Biščevića…

Zemljišni posjedi porodice Badnjević 1918. iznosili su ukupno 71 kmetsko selište (Bušević – 40 selišta,Radić Mali – 15, Perna – sedam, Petrovići – dva, Otoka – dva, te po jednoselište u mjestima Radić, Pučenik, Vranjska Badnjević i Založe).

Najznačajniji broj ovih selišta (ukupno 43, od kojih 26 u Buševiću, po sedam u Radiću Malom i Perni, dva u Otoci i jedno u Pučeniku) bio je u posjedu nasljednika h. Mujage Badnjevića iz Krupe (radi se o h. Mujaginim sinovima Jusufu, Mustafi i Mehmedu, te kćerkama Hatidži i Fatimi, udatoj za Begu Šehovića u Kulen Vakuf).

Nasljednici Ahmed-age Badnjevića (sin Mehmed i kćerke Džehva, udata za Dauta Ezića, Hatidža, udata za Hasana Sarajliju u Veliku Kladušu, Zejna, udata za Omer-agu Alidžanovića, i Aiša, udata za Ibrahima Kadića) posjedovali su ukupno devet selišta (šest u Buševiću i tri u Petrovićima), dok je Ibrahim Badnjević, sin Aganov, posjedovao šest selišta u Buševiću.

Nasljednici Muje Badnjevića, sina Jašar-age (udovica Selima, rođena Cerić, i sinovi Almaz, Mujo i Rašid) posjedovali su četiri selišta u Radiću Malom, dok je Mustafa-aga Badnjević, sin Memiš-age, posjedovao samo dva selišta u Buševiću. Alija Badnjević, zvani Ibrišimović, sin Osman-agin, posjedovao je šest selišta (pet u Radiću Malom i jedno u Vranjskoj Badnjević).

Vranjska Badnjević je, inače, u osmansko doba u cijelosti bila vlasništvo porodice Badnjević, ali je udadbenim vezama najveći dio tih posjeda prešao u vlasništvo porodice Beširević (M. Kozličić: Stanovništvo i naselja, str. 350-351, bilješka 892 i 896).“ (H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 204-205).

Vlasnici sanske zemlje…

Od imenovanih porodica, a na osnovu uvida u očuvane podatke iz zemljišnih knjiga za sansko područje, sasvim jasno se vidi da krupski Badnjevići i njihovi srodni ogranci nisu imali značajnijih zemljišnih posjeda na sanskom području… Izuzetak predstavlja zabilježeni oduzeti zemljišni posjed u Halilovcima: „Pašalić Muhamedaga (Ibrahim)- Krupa“. (V. i E. Biščević,”Historija naseljenih mjesta općine Sanski Most”, str. 1025).

Na koncu ove priče o krupskim kapetanima i dizdarima Badnjevićima i njihovim potomcima sa novim prezimenom, važno je naglasiti da oni nisu u nikakvom srodstvu sa sanskim ograncima Pašalić, Avdagić itd. Tek u XX stoljeću se jedan ogranak krupskih Badnjevića naselio na sansko područje…

Naredni blog  u petak 20h…



Share.

4 komentara

  1. Asima Pasalic (Redzic) on

    Ja sam Redzićka iz Bos. Krupe
    Koliko vam je poznato za porijeklo Redžica u Krajini

  2. Edin Šarić on

    Poštovani,
    čitajući ovaj mnogo vrijedni članak poželjeh da zamolim za porijeklo Šarića u Bosanskoj Krupi?

    Unaprijed zahvalan
    Edin Šarić

  3. Nepoznato on

    Hvala…objavit ćemo početkom naredne godine još jedan blog o krupskim porodicama…lp

  4. fada_una@hotmail.com on

    Moj rahmetli svekar hadz Jusuf aga Talic iz Sanskog M. Je tvrdio da je porijeklo njegove porodice Turska,prezivali su se Talichko. Molila bi vas ukoliko je moguce da pretrazite, hvala

Leave A Reply