„Neka svaki dan milost Božja i blagoslov na njeg pada“ – napisano je iznad vrata turbeta gdje je
sahranjen Gazi Husrev-beg, u dvorištu Begove džamije.
Dobrotvor Gazi Husrev – beg ( nastavak )
Dobrotvor je prvi put za sandžak- bega Bosne bio postavljen od 912. (1506 /7.) – 918. (1512 / 13.) godine , a drugi put od 927. ( 1520 / 21.) pa do svoje smrti 948. (1541 / 42.) …Za svojih 27 godina upravljanja Bosnom , Gazi Husrev – beg je bio najviše zauzet ratnim pohodima …Vodio je mnogo većih i manjih bitaka , a u svakoj je pobjeđivao i postizao mnoga osvajanja utvrđenih gradova …Njegovi vojni pohodi imali su za rezultat osvajanje ogromnih prostranstava … 1580. g. je od teritorije Bosanskog sandžaka formiran BOSANSKI PAŠALUK čiji opseg se konstantno širio sve do kraja XVII stoljeća …Svojom veličinom Bosanski pašaluk je u znatnoj mjeri nadmašio teritoriju srednjovjekovne Bosne za vrijeme kralja Tvrtka I…Životni put velikog ratnika okončan je u borbi sa plemenom Kuča (Drobnjaci , C.Gora)… Taj događaj je neizostavan dio u bh historiografiji , a ja ću ovdje citirati dva naučna rada u kojim se spominje :
” Gazi Husrev – beg je godine 948. ( 1541 / 42 ) krenuo na Crnu Goru da kazni pobunjenike . Za vrijeme borbe pao je kao šehid od ruke jednog nevjernika iz plemena Kuča . Prema onome što se prenosi s koljena na koljeno , na tom mjestu je pokopana utroba umrlog , pa je mjestu ostalo ime Drobnjak , koje se i danas tako zove . ( Na bosanskom jeziku , utoba mrtvaca se zove drob , a za mjesto se kaže drobnjak ) . Njegovo tijelo , Bogom pomilovano , pokopano je u časnom turbetu koje je podigao u Sarajevu , neka ga Bog pomiluje ”. ( S.H.- Muvekit , ” Tarih-i Bosna / Povijest Bosne / ” , str, 125 )
” Godine 1541. pretrepjela je Bosna težak gubitak pogibijom Gazi Hurev- bega . Gazi Husrev – beg je izgubio život na teritoriji današnje Crne Gore , u bici protiv pobunjenih Kuča , koji su odbili da plate harač . Prema narodnoj predaji , Gazi Husrev –begu je na mjestu pogibije izvađen i zakopan drob , dok mu je tijelo preneseno u Sarajevo i sahranjeno u turbetu u haremu njegove džamije . To je bio uobičajeni osmanski postupak kada se do odrđenog mjesta sahrane moralo prenijeti tijelo sultana ili nekog od viskohih državnih dostojanstvenika , umrlog ili poginulog na putu ili u nekom vojnom pohodu . Iznutrica je vađena , a tijelo je balzamirano medom , kako uslijed dugog transporta ne bi došlo do truhljenja i raspadanja organizma prije dženaze . Po mjestu gdje je zakopan Gazi Husrev –begov drob , cijeli se kraj prozvao Drobnjak , odnosno Drobnjac i.” ( Mustafa Imamović , ” Histrorija Bošnjaka ” , str. 245 – 246 )
Jednoglasan stav bh historiografije jeste : ” Gazi Husrev –beg zauzima prvo mjesto među bosanskim namjesnicima …On je to mjesto stekao tokom 27 godina ” begovanja u Bosni ” svojim mnogim osvajanjima i pobjedama , a posebno svojim brojnim građevinama i zadužbinama , kojima je veoma doprinio privrednom i kulturnom usponu Sarajeva i cijele zemlje” . ( M.I. , n.d. , str.246 )
O zadužbinama koje je dobrotvor ostavio na korištenje bosanskom narodu pisao sam u prvom dijelu…Zbog ograničenog prostora u ovom članku ne mogu ih ni spomenuti , a kamoli nešto više napisati pa preporučujem da se bar na internetu pročita : koje su danas poznate građevine podignute od njegovih zadužbina i njegovu blistavu vojničku biografijiu…
” U znak zahvalnosti svojim brojnim vakifima na polju prosvjete i općenito društvenog života , Bošnjaci su ustanovili i obilježavali Dan vakifa , što je jedinstven slučaj u muslimanskom svijetu . Ulema – medžilis donio je u Sarajevu 21. X 1932. odluku da se 26. Dan mjeseca redžeba – kada je 943. hidžretske godine ( 8.I 1537 . ) , dan uoči Lejletu –l-miradža , Gazi Husrev –beg sačinio i potpisao svoju vakufnamu o podizanju Kuršumli medrese – obilježava i slavi kao Dan vakifa . Dan vakifa je prvi put obilježen 26. redžepa 1353. hidžretske godine , što je palo u nedjelju 4. XI 1934. godine . Od tada se Dan vakifa obilježava svake godine tako što se po džamijama održavaju prigodna predavanja te uče i poklanjaju hatme ( jedno čitanje cijelog Kur'ana ) za duše umrlih vakifa” . ( M.I., n.d. , str.203)
” gazi Sarajevo – beg ” potomak plemena Kuča
(kabur rah. Gazi Husrev – bega )
Iskreno ću kazati da pisanje o zlotvoru nije nimalo ugodno i nastojim voditi računa o kulturi pisane riječi…Nikako se ne mogu načuditi čestitim Bošnjacima i patriotama države BIH , koji idu pod ruku sa pripadnikom plemena Kuča , za kojeg sam još u prvom dijelu dokazao da je zlotvor…Nije mi teško ponoviti definiciju osobe takvih karakteristika : zlotvor je osoba po porijeklu bosnomrzac , po zadatku piroman a po profesiji kleptoman…Ako se pozovemo na naše narodne mudrosti koje su satkane zlatnim riječima , tipa : ” S KIM SI – TAKAV SI” ; onda se samo od sebe nameće logično pitanje : Da li je to organizacija DJL ili DVL ??? Olakšavajuća okolnost može se uzeti u obzir samo ako ne znamo ko je zlotvor…Opravdanja poslije čitanja ove legende nema , niti pred dragim Bogom niti pred narodom…Takva biografija , više prljava nego čista , zaslužuje prioritet interesiranja pravosudnih organa BIH , što se po najavama iz tužilaštava BIH i Kosova konačno i očekuje , na veliku radost SVIH Bošnjaka …Istinita je činjenica koliko je dunajluk malen i u kojoj mjeri se historija ponavlja…Obzirom da zlotvor kao pripadnik plemena Kuča nema nikakve veze sa Bosnom i Bošnjacima , jer niti jedan pripadnik tog plemena nije po porijeklu etnički Bošnjak , pitam se po kojem pravu se zlotvor uopće predstavlja za Bošnjaka …Nije problem samo u njegovoj nebošnjačkoj etnogenezi , nego je još veći problem što se zlotvor predstavlja kao dobrotvor i najuspješniji Bošnjak svih vremena…Dakle , gledajući u genetskom , etnološkom i antropološkom smislu pripadnici plemena Kuča nemaju utemeljan legalitet za korištenje naziva Bošnjak , a moralni najmanje … Naučnu podlogu u iznošenju ovih teza možete pročitati u knjizi ” Plav i Gusinje u prošlosti ” napisanoj 1989.g. autora dr. Mustafe Memića…Interesantni detalji u spomenutoj knjizi jesu bliski odnosi između plemena Kuča sa Prokletija i plemena Keljmendi ( višestoljetno prijateljstvo je u pitanju ) ..Na 68. i 69. stranici spominje se jedan događaj iz 1711. koji opisuje združenu akciju plemena Kuča i Keljemendija u napadu na gradove Gusinje i Plav , koje su do temelja popalili ,razorili i opljčkali…I Vuk Karadžić je pisao o prirodi ovih plemena čiji je zaštitni znak paljenje i pljačkanje …Osnovna crta tih plemena , osim što su se stoljećima borili protiv muslimana i Bosne , jeste pravo na krvnu osvetu…Ta kategorija je norma koju potomci tih plemena smatraju izvornim plemenskim običajem prava kao regulatorom svih zakona unutar samog plemena…Krvna osveta ( vendetta ) predstavljala je organizirano pravo po njihovim standardima , koje su potomci plemena Kuča naslijedili i donijeli u BIH…I to im je jedino nasljedno blago , sve ostalo su stekli na već poznat način…Krv nije voda !!!
Poštvonai čitaoci , svjedoci smo prljavog vremena u kojem živimo…Ovo je vrijeme u kojem najgori ljudski šljam isplivava na površinu…Još je tragičnija činjenica da upravo takvi (ne)ljudi u svojim bolesnim ambicijama na velika vrata ulaze na političku scenu BIH i tako diktiraju , ali i usmjeravaju , tokove naših života, tradicionalno prema mraku …U ovoj priči u kratkim crtama pokušao sam demistificirati uloge istinskog graditelja Saraya – DOBROTVORA i rušitelja Sarajeva – zlotvora…Na koncu ove kratke legende objavit ću ponovo natpis iz svake vakufname , koju vakif ostavlja u amanet Bošnjacima i državi BIH :
” Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo” !
KOMENTARI