Objektivna historijska nauka ne spori izvorno mjesto porijekla porodice Hrnjica, koja je opjevana u mnogim bošnjačkim epskim pjesmama. „Ovdje možemo istaći Muvekkitove tvrdnje da im je otac došao iz Azije (sa Fadil-pašom koji je bio određen za muhafiza kasabe Knin), da se oženio sestrom Hurem-age Kozlice, udbinskog ajana i da je dobio tri sina: Muju, Halila i Omera i kćer Ajkunu.
Kako im je otac poginuo, o njima trojici je preuzeo brigu daidža im Hurem-aga. Pošto nisu baš bili omiljeni među stanovništvom Like, daidža ih je preko Plješavice poveo u Petrovo selo, a onda preko rijeke Korane u tvrđavu Šturlić, u Kadiluk Cazin (džemat Peći, naselje Vidoska), i najzad u Veliku Kladušu, gdje ih je ostavio a on se vratio u Liku.“ (R. Smajić,”Bosanska krajina- historija, legende i mitovi”, str. 74).
Dakle, nema nikakvih dilema da je praotac Hrnjica došao iz Azije u Knin, gdje je dobio tri sina i jednu kćerku. Trojica braće Hrnjica nastanila su se u Veliku Kladušu i tu, vjerovatno, stekli potomstvo. O junaštvu braće Hrnjica zabilježeno je mnoštvo događaja, kako u historijskim podacima, tako i u bošnjačkim epskim pjesmama:
„U to su vrijeme Krajinom kružile čete hajduka, pa je tako jedna četa sa svojim harambašom naišla na Muju Hrnjicu, koji je išao za Banja Luku. Htjeli su ga napasti i opljačkati, ali ih je on pobio, što je doprlo do valije Sarhoš Ibrahim-paše Memibegovića, koji je u to vrijeme sjedio u Banja Luci. Pozvao je Muju sebi, ugostio ga, a kako je htio obići pogranične krajeve, uzeo je i Muju sa sobom.
Paša je u Kladuši razapeo svoj šator na mjestu zvanom Pašina Luka i naredio da se tu izgradi kula za Muju i njegovu porodicu. Kad je to završeno, on se vratio u Banja Luku, a Mujo i njegova braća su nadalje stalno vršili upade u neprijateljske zemlje i pljačkali ih.
Meho Katarica bio je brat po mlijeku Muje Hrnjice, koji mu je, navodno, postavio zasjedu u klancu prema tvrđavi Podzvizd, u Kadiluku Cazin, i ubio ga. Mujin brat Halil bio je među Krajišnicima koji su došli u Banja luku da protjeraju bosanskog deferdara Mahmut- ef. U sukobu su ubijeni on i Tale Ličanin, te su i ukopani u Banjoj Luci.
Omer Hrnjica je ubijen kad je, idući u Liku, naišao na zasjedu harambaše Stojana Jankovića, u šumi Plješevica, iznad sela Korjenica, kraj istoimenog izvora.“ (R. Smajić,”Bosanska krajina- historija, legende i mitovi”, str. 74-75).
Sanski ogranak Hrnjica porijeklo vodi, po A. Biščeviću, iz „unutrašnjosti“ Bosne: „Porodica Hrnjica došla je u Sanski Most za vrijeme Turske iz unutrašnjosti Bosne oko 1830. godine. Jedan od članova te porodice je Hrnjica Ahmet“. (A. Biščević, ”Sanski Most- Starosjedioci i naseljednici”, str. 50).
Na osnovu podataka lokalnog autora znamo da je prvi doseljenik (Ahmet) iz porodice Hrnjica u Sanski Most, imao dva sina- Ibru i Husu. U zemljišnim knjigama za sansko područje nema zabilježenih podataka o oduzetim posjedima porodice Hrnjica, pa zbog toga, uvjetno, možemo prihvatiti navode A. Biščevića.
Bez obzira što je Velika Kladuša označena kao mjesto prebivališta porodice Hrnjica nakon preseljenja iz Knina, članovi te porodice raselili su se širom Bosne i Hercegovine. Tako se u Bosanskom Novom pojavljuje jedan ogranak Hrnjica. U raznim ispravama pominju se novske age, a 1752. godine Mustafa Hrnjica. (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini, str. 96).
Ako prihvatimo saznanja A. Biščevića, da je sanski ogranak Hrnjica doselio iz „iz unutrašnjosti Bosne oko 1830. godine“, onda kao prethodna mjesta prebivališta otpadaju Velika Kladuša i Bosanski Novi. U termin unutrašnjost Bosne uklapa se, svakako, Sarajevo.
U tom je gradu Bašeskija zabilježio ime prvog umrlog pripadnika iz porodice Hrnjica: „1172. (4. IX 1758- 24. VIII 1759)- Mustafa-baša Hrnjica (Hrnice) eskidžija“ (M. M. Š. Bašeskija,”Ljetopis (1746-1804)”, 1997., str. 45). Osim što je pomenuti rahmetelija Hrnjica imao titulu baše, saznajemo da je bio eskidžija (tur. eskidžija = staretinar).
Nažalost, više nikakvih podataka o sarajevskom ogranku Hrnjica nema: ili su izumrli, ili su odselili. Čisto sumnjamo da je Mustafa-baša imao nasljednika, jer Bašeskija ne pominje njegove nasljednike. Jedini trag koji je vodio , po navođenju A. Biščevića, u unutrašnjost Bosne je izgubljen.
Kako se u Mostaru pojavljuje ogranak Hrnjica, dolazimo do novog traga koji bi nas doveo do pronalaska prethodnog mjesta prebivališta Hrnjica iz Sanskog Mosta. Iako se Mostar ne nalazi u unutrašnjosti Bosne, nego Hercegovine, alternativno rješenje je da se izvrši detaljna provjera.
Prema tome, prvi poznati pripadnik porodice Hrnjica iz Mostara bio je: „Hrnjica Alija 1777.“ (H. Hasandedić, ”Genealoška istraživanja (porijeklo i status, istaknuti pojedinci nekih muslimanskih porodica u Hercegovini”, str. 18).
Međutim, u jednom drugom radu Hasandedića saznajemo da su, dvadeset i dvije godine ranije, u Mostaru zabilježena trojica braće Hrnjica: „Ahmed, Abdulah i Alija, sinovi Mehmeda Hrnjice“ (A. S. Aličić- H. Hasandedić,”Popis terzija, ćurćija i čebeđija u Mostaru iz 1755. godine“, POF; XVIII-XIX, 1968/69, str. 335).
Nema nikakvih dilema da je pomenuti Alija Hrnjica, zabilježen i 1755. i 1777. godine. Na osnovu Hasandedićevih podataka ne može se znati, jesu li trojica braće Hrnjica (Ahmed, Abdulah i Alija) zajedno doselila u Mostar ili je u pitanju bio njihov otac Mehmed, a možda i neki im predak?
Najvjerovatnija je pretpostavka, da su se pomenuta braća rodila u Mostaru. Kako su velikokladuške Hrnjice puno starija porodica od mostarskih, logično je zaključiti da se taj ogranak preselio iz Velike Kladuše u Mostar.
S tim u vezi, prvi doseljenik u Sanski Most iz porodice Hrnjica, Ahmet, čiji su preci doselili iz Velike Kladuše u Mostar, može biti sin ili unuk jednog od trojice pomenute braće: „Ahmed, Abdulah i Alija, sinovi Mehmeda Hrnjice“.
Kako je po bošnjačkoj tradiciji opstao običaj davanja imena djeci po bližim precima, iznijet ćemo slobodno mišljenje, ali ne i konačni stav, da je prvi doseljenik iz porodice Hrnjica u Sanski Most bio Ahmet, najvjerovatnije, sin ili unuk Ahmeda i (pra)unuk Mehmeda, iz Mostara. U svakom slučaju, jedan ogranak Hrnjica doselio se iz Mostara u Sanski Most oko 1830. godine.
Naredni serijal blogova u januaru 2018….
KOMENTARI