„Prelazeći na iznošenje podataka o rudarstvu oko Sane, Japre i dijelom Une, mi stvarno ulazimo u bogate rudarske bazene. Istorija njihovog rudarstva je vrlo plodna i ide u daleku prošlost. Ovdje je od davnina eksploatisano željezo, a vjerovatno i olovo. Arheološka istraživanja doline Sane otkrila su u grobovima i naseljima dosta željeznih i nešto bronzanih predmeta iz preistorijskog vremena što pokazuje da su ovdašnji stanovnici– Japodi ili Mezeji– razvili znatnu rudarsku kulturu i obradu željeza. Otuda i tragovi ranog trgovinskog prometa ovog kraja sa Grcima. Ovdje je detaljnija ispitivanja s naročitim obzirom na rimski period izvršio Radimski. On je u Šehovcima kod Sanskog Mosta otkrio rimsku talionicu. Ispitujući tragove rimskih naselja, Radimski je ustanovio da ih je bilo na Crkvini kod Šehovaca, na Sastavcima u Šehovcima, pored nekoliko preistorijskih utvrda na drugim mjestima. Na Vracar Gradu kod Briševa otkriveni su predmeti iz rimskog doba, a tu su bile preistorijske i rimske talionice. Čitave naslage troske nalaze se oko Adamuše i Briševa. Iz Briševa potiču i dva natpisa u kojima se spominju i funkcioneri željeznih rudnika.
Prema tome u Briševu je vjerovatno bilo sjedište rudarske administracije i uprave za ovaj kraj. Rimske utvrde postojale su i u Klisini kod Ališića, pa na Crkvini u Čarakovu i na nekim drugim mjestima gdje se nalaze tragovi predrimskog rada. Za nas je važno i naselje sa topioničarskim ostacima u Šehovcima. Tu su pored tragova rimskih zgrada nađeni rimski novci IV vij.n.e. i rudarska oruđa. Na osnovu toga što u dolini Sane znatno pretežu nalazi iz rimskog doba nad onima iz preistorijskog vremena Radimski je zaključio da su ovdje veće naseljavanje i intenzivniji rad počeli tek od dolaska Rimljana koji su prišli jačoj eksploataciji željeza. Dalja ispitivanja doline Sane potvrdila su i proširila otkrića Radimskog i Fiale.Tragovi preistorijskog topioničarstva otkriveni su i u Sanskom Mostu, a u pravcu Starog Majdana na brežuljcima zvanom Troske ostaci rimskih topioničarskih radionica. Prema tome, cijelo područje rijeke Sane imalo je pod Rimljanima veliki značaj kao rudarski bazen u kome su se obavljali rudarski i metalurgijski radovi širokog obima.
Na Gradini kod Stare Rijeke, 9 km, daleko od Ljubije, pronađena je zemljana lampa, svakako rudarska. Sa ove Gradine potiču još neka rudarska oruđa koja se danas čuvaju u Direkciji rudnika Ljubija. To su: dvije krampe približno iste veličine– jedna teška 2,50 kg, a druga 1,50 kg; zatim oveći klin dug 28,50 cm i 1 lopasti malj. Svi su predmeti od željeza i jako zarđali. Čini se kao da nisu bili dugo u upotrebi. Rudarski stručnjaci u Ljubiji misle da su ovo oruđa iz srednjeg vijeka. Međutim, to mogu biti i antička rudarska oruđa zbog toga što skoro istovjetna oruđa antičkog doba poznamo i sa drugih mjesta i što su otkrivena na jednom nalazištu poznatom po antičkom rudarstvu. Uostalom, rudarske alatke srednjeg vijeka, a ponekad i današnje, skoro se ne razlikuju po svojoj formi od antičkih.
Na Briševu, Adamuši i drugim lokalitetima danas se ne mogu utvrdiri tragovi starog rudarstva. Jedino što u dolini Stare i Majdanske rijeke ima još na hiljade tona stare troske. Ne može se utvrditi koliko su pojedini antički rudnici proizvodili. Danas se ne može ništa vidjeti ni na Gradini Vracarevo (Vracar Grad) kod Briševa, osim tragova koji pokazuju da su ovdje vršena iskopavanja i da je vađen kamen koga tu više nema. Svakako detaljnije proučavanje i iskopavanje u ovom kraju dalo bi više znanja i svjetlosti o antičkom životu uopšte i posebno o tadašnjem rudarstvu“. (E. Pašalić,”O antičkom rudarstvu u BIH”, str. 260-263)
„E. Pašalić, koji se u toku svog naučnoistraživačkog rada intenzivno bavio proučavanjem antičkog rudarstva u rimskoj Dalmaciji, Kasindorove podatke izričito veže za zapadnobosanski rudarski bazen, odnosno rimske rudnike željeza i prerađivačke pogone (ferrariae). Ovaj rudarski bazen ograničio je na područje poriječja rijeke Sane i Japre, te u distrikte Majdan– Sinjakovo– Mrkonjić- Grad. Pitanje pripadnosti zapadnobosanskih rudnika provinciji Dalmaciji postavio je S. Dušanić, razdvajajući ih na dalmatinske i panonske. Na osnovu analize epigrafske građe dalmatinsku komponentu rimskih rudnika željeza zapadne Bosne I. Bojanovski je postavio na drugačiji način. On je sve rudnike pripisao panonskom antičkom rudarstvu, stavljajući panonske u centralnobosanski rudarski bazen, time ponovo pokrečući „zaleđeno u nauci pitanje“ granice između rimskih provincija Dalmacije i Panonije.
U ovaj antički rudarsko– metalurški bazen treba uključiti i rudarsko područje oko Bosanske Dubice i Bosanske Kostajnice, oko kojih su zabilježeni također značajni tragovi antičkog rudarstva. Svi navedeni istraživači se slažu u tome da je antičko rudarstvo u ovom bazenu trajalo u vremenu od I. do IV. ili početka V. st. neprekidno.
- Bojanovski jedan put sve ferrariae oko Starog Majdana, Ljubije i Japre stavlja u provinciju Panoniju (oslanjajući se na votivne spomenike iz Starog Majdana posvećene panonskom božanstvu Sedatu), a drugi put granicu dviju rimskih provincija povlači upravo između njih. Ferrariae oko Bosanskog Novog i Ljubije ostavlja u Panoniji, a one oko Starog Majdana i druge oko Sanskog Mosta (i Ljubije ) stavlja u provinciju Dalmaciju. Isti autor uzima 150. za godinu reorganiziranja rudnika željeza u ovom rudarskom bazenu (saltus, tractus) u jedan prostrani territorium metalli. Kako se vidi iz arheološke, numizmatičke i epigrafske građe, jedan metalurški pogon u ovom bazenu započeo je s radom još krajem I. st. n.e.
Glavni pogoni za preradu željezne rude nalazili su se na području Ljubije i Starog Majdana, gdje se nalaze ogromni ostaci antitičkih i srednjovjekovnih troskovišta. Ovdje je eksploataciju olakšavalo veliko šumsko bogatstvo i izutetno povoljni uvjeti transporta. Ovuda je prolazio i magistralni put Salona– Siscia, kojeg je dao izgraditi car Klaudije 47/48. g. Najekonomičniji transport poluproizvoda i gotovih proizvoda iz ferrarija na Sani bio je omogućen rijekom Sanom i Savom do Siscije i Sirmija, a mogli su ga opsluživati i garnizonski vojnici (flote) iz Siscije ili veterani. Transport je Sanom mogao ići u manjim brodicama, a pretovar je mogao biti u Praetoriumu u Suvaji kod Bosanske Dubice. Početak djelovanja officina ferraria u bazenu rijeke Sane pada iza otvaranja onih u Blagaj– Japri. Numizmatička građa iz ovog revira upućuje na III i IV st., odnosno njihovo djelovanje određuju do polovice V st., kao što je bio slučaj i s pogonima u dolini Japre.
Na području Starog Majdana otkriveni su ostaci jedne građevine (16.5 x 10.5 m) iz sastava jednog od najvećih metalurških pogona. I ovaj, kao i pogoni u Ljubiji i Staroj Rijeci (sjevernije od Starog Majdana), te manji pogoni u Donjoj Sanici, Kijevu, Sasinama i Šehovcima kod Sanskog Mosta i Prijedora, bili su sastavni dio carskog domena, objedinjenog iza 151. g., s argentarijama oko Domavije u jedinstvenu metalla Pannonica et Demmatica s centrom u Domaviji. Moguće je da je ovu reorganizaciju napravio još Trajan ili Hadrijan, jer postoji više indicija koje na to ukazuju.
Pogoni u Starom Majdanu, prema I. Bojanovskom, koji je ispitivao ovaj pogon, zapravo su imali karakter jedne manufakture koja je mogla imati dva ili više sličnih objekata. Željeznom rudačom su snabdijevani u početku iz neposredne blizine pogona, ali su glavni rudnici bili u Ljubiji i Staroj Rijeci. Njihovo djelovanje u antičkom periodu potvrdilo je nalaženje dvaju anepigrafskih žrtvenika iz Stare Rijeke“. (A. Škegro,”Antička ekonomika u BIH (na osnovi epigrafskih izvora)”, str. 62–67, 70-72)
Naredni blog u petak 20h: ”Rudarsko područje na Sani (3.)”…
KOMENTARI