Dolaskom na vlast kralja Pleurata oko 260. g.pr.n.e. i posebno njegova sina Agrona otvara se najslavnija stranica ilirske historije…Kralj Agron izgradio je respektabilnu flotu koja je suvereno vladala Jadranskim i Jonskim morem …Veliki kralj iza sebe je ostavio veliko i snažno – ILIRSKO KRALJEVSTVO…Nakon smrti kralja Agrona oko 230 g.pr.n.e. na prijestolje ilirske države stupio je njegov maloljetni sin Pinnes , ali stvarnu vlast vršila je njegova maćeha kraljica Teuta…Teuta , nažalost , nije znala sačuvati državu onako jakom kakvu je naslijedila od Agrona…Pod pritiskom nezadovoljnih plemenskih poglavara dopustila je gusarenje , što su njeni prethodnici bili ograničili…Mete gusrenja bili su italski i grčki trgovački brodovi…Pritužbe italskih i grčkih trgovaca protiv ilirskih gusara pristizale su u Rimski senat…Nakon više neuspješnih pregovora sa kraljicom Teutom , gusarenje nije prestajalo nego je sve više uzimalo maha…Rimski senat nije imao izbora pa je u proljeće 229. g.pr.n.e. velika rimska flota , sa 200 ratnih brodova , 20.000 vojnika i 2.000 konjanika , krenula na Ilire …Teuta nije bila vojnički dorasla da zaustavi nadiranje rimskih legija i povukla se u utvrđeni Rhizon ( današnji Risan u Bokokotarskom zaljevu ) … Svjesna nastale situacije ilirska kraljica potpisala je nepovoljan mir i to je bio lagani kraj , do tada , velikog Ilirskog kraljevstva…Pleme koje se smatralo nosiocem Ilirskog kraljevstva bili su Ardijejci , koji su se nastanjivali uz rijeku Neretvu…Pored Ardijejaca sa prostora današnje BIH bilo je još ilirskih plemena koji su se nastanjivali uz more : Daorsi , Plereje , Manijci itd. …Kao što vidimo , tadašnji stanovnici današnje BIH su još u antičkom dobu znali da je more izvor života…Nažalost , današnji političari današnje BIH u savremenom dobu još ne znaju ono što su znali njihovi preci prije 2.300 godina…Vjerovali ili ne , ali tako je…
Šta će BIH izlaz na međunarodno more kad ona ima gusare ???
BIH je mediteranska zemlja i posjeduje vlasničko pravo na dva područja koja leže na obalama Jadranskog mora…Na jedan izlaz raspolažemo neoutuđivim vlasničkim i posjedovnim pravom , sjeverni izlaz – Klek i Neum , i oko tog izlaza na more nema ništa sporno osim potraživanja prava za nesmetan prolaz na međunarodno more…Međutim , drugi izlaz BIH na Jadransko more je ” izgubljen ” 1947. godine i on je u posjedu Republike Crne Gore…Upravo je taj južni izlaz stoljećima omogućavao našoj zemlji direktan pristup otvorenom (međunarodnom ) moru…On se nalazi u Boki Kotorskoj , u područje Sutorine …Svjedoci smo da se u proteklim danima opravdano aktuelizirao ” slučaj Sutorina ”…Ova priča je jasna i maloj djeci , ali , na našu veliku žalost nas vode gusari…
Odlazeći saziv Vijeća ministara BIH ratificirao je Ugovor o granicama sa RCG …Odlazeća ekipa se pozvala na mišljenje Državne komisije za utvrđivanje granica , po čijim je ” ekspertnim ” analizama sve uredno i čisto – BIH halali izlaz na međunarodno more susjednoj RCG !!! Dakle , da kojim slučajem nije u pitanju ekipa poznata po svom ” patriotizmu ” , možda bi bosanskonhercegovačka javnost ostala nijema…Očito je da nisu u pitanju čista posla pa nije izostala ni reakcija bh patriota , koji osporavaju ovakvu odluku gusara i tretiraju je kao čin prodaje državne granice BIH… Brojni pro- bosanski orijentirani mediji i uvaženi stručnjaci u oblasti međunarodnog prava otvoreno su upozorili da je štetno potpisati bilo kakav ugovor o granicama sa RCG , bez prethodne arbitraže pred MEĐUNARODNIM SUDOM PRAVDE U Hagu…U suštini , poruka patriota je jasna : neka se arbitražom ustanovi čija je Sutorina …Mi ne želimo pokvariti dobrosusjedske odnose sa RCG niti tražimo nešto tuđe , ali isto tako ne damo ni svoje…Znači , prvo arbitraža pa onda ratificiranje Ugovora o granicama…Zašto se odlazećem sazivu Vijeća ministara BIH toliko žurilo sa potpisivanjem ugovora , ne bih prejudicirao , iako se po kuloarima otvoreno spominje klasična trgovina interesima na štetu države BIH…Ugovor o granicama po protokolu moraju potpisati članovi Predsjedništva BIH i na kraju mora biti usvojen u Parlamentu BIH…Tek tada definitivno poklanjamo dio vlastite teritorije susjednoj nam Crnoj Gori…Čisto sumnjam da će ovaj Ugovor o granicama ugledati svjetlo dana bez prethodne arbitraže pred Sudom pravde …Sa velikom pažnjom pratit ćemo slučaj Sutorina do konačnog rješenja…Lako ćemo utvrditi , iako se odgovor naslućuje , da li je u pitanju čin veleizdaje države BIH ???
Ko je vlasnik područja Sutorine ???
Područje Sutorine je teritorij države BIH ( Bosansko kraljevstvo i Bosanski ejalet ) od 1382. u čiji je posjed došao prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić … Kralj Tvrtko I udario je temelje gradu Novom , a dogradio ga je herceg – Stjepan i po njemu se prozvao Herceg – Novi…Padom Novog pod Turke 1482. pao je i posljednji grad zemlje Hercegove…Zbog velikog geostrateškog značaja od kraja XVI stoljeća organizirana je Novska kapetanija…Dakle , izuzimajući kraće vremenske periode , argumentirano možemo konstatirati da je preko pet stoljeća BIH ima vlasničko pravo na područje Sutorine…Tu činjenicu potvrđuju i mnoge međunarodne konferencije kroz historiju :
– Karlovačkim mirom rješavano je pitanje granica između Osmanskog carstva i Mletačke republike…Mirovni ugovor je potpisan 7. II 1700. … Članom IX mirovnog ugovora Klek i Sutorina ostali su u sastavu Osmanskog carstva – Bosanskog ejaleta…
– Požarevačkim mirom od 21.VII 1718. , Dubrovčani su dobrovoljno ustupili Bosanskom ejaletu dva izlaza na more kako bi se osmanskom teritorijom odvojili i zaštitili od mletačkih posjeda u Dalmaciji i Boki …Na sjeveru su izlazi na more Neum i Klek , a na jugu dolina riječice Sutorine , koja se ulijeva u Toplanski zaljev na ulazu u Boku Kotorsku …
– Odredbama Berlinskog kongresa , potpisanog 13. VII 1878., BIH je zadržala granice prema pokrajini Dalmaciji kakve su uspostavljene prodajom Konavala 1426. i potvrđene 1701. … To je podrazumijevalo da je područje političkih općina Kruševica i Sutorina u kazi Trebinje , s površinom od 75 km2 i kopnenom granicom do 7 km , ostalo u sastavu kotara Trebinje sve do raspada Austro-Ugraske Monarhije …U sastavu dviju političkih općina bila su sljedeća sela :
– Kruševica ; Bijelići , Kruševica , Petrijevići i Svrgnuće ( sjedište općine )
– Sutorina ; Sjenici / Čenići , Lučići , Malta , Njivice , Prijevor , Šepuševići , Špulje i Žvinje…Sjediše općine bilo je u selu Sutorina…
Obzirom da je BIH bila JEDINA republika koja je unijela UTVRĐENE granice sa Berlinskog kongresa u sve državne zajednice Jugoslavije , onda proističe jedini valjani zaključak :
PODRUČJE SUTORINE MORA BITI VRAĆENO BIH…
U prilog toj tvrdnji uzet ćemo sljedeće činjenice koje je elaborirao prof. dr. Jusuf Mulić : ” Đuro Pucar – Stari nije ništa dao Crnoj Gori , jer je politička općina Primorje ( s katastarskim općinama Kruševica i Sutorina ) još od 12. prosinca 1936. godine bila u sastavu sreske ispostave Herceg Novi bokokotarskog sreza…On je ,pozivom na odluku Predsjedništva AVNOJ-a , samo mogao da zatraži njeno vraćanje matici zemlji , ali , to nije učinio…To znači da ne bi morala biti daleko od istine i priča prema kojoj je Blažo Jovanović od Đure Pucara- Starog zatražio da ne poteže pitanje povrata područja Sutorine matici zemlje i da se je on s tim saglasio…Posljedica po BIH bila je ista kao i da ju je poklonio…Vrlo je znakovito da Državna komisija za granice nije navela na koji način je područje Sutorine postalo sastavni dio Crne Gore…Kao da se radi o piljarnici , a ne o državi” …Dokazi po prof. Muliću koji su na strani BIH su :
1. da je tkz. područje Sutorina u sastavu župe , nahije i kotara Trebinje bila od 1382. do 1936. godine , odnosno 554 godine pa je historijsko pravo Bosne na to područje neporecivo ,
2. nije postojao opravdani razlog za izdvajanje područja Sutorine iz sreza trebinjskog i njenog priključivanja sreskoj ispostavi Herceg Novi kotarskog sreza ,
3. da je po BIH priznato pravo na one granice koje su utvrđene odredbama Berlinskog kongresa iz 1878. godine , prema kojima je područje Sutorine bilo u sastavu kotara ( sreza ) Trebinje ,
4. da su Zakonom iz 1946. poništene sve pravne stečevine jugoslovenske države između dva svjetska rata pa prema tome i sporna Uredba i Rješenje , stavljene van snage ,
5. da se prema zaključku Badinterove komisije , morske granice između bivših republika smatraju konačnim samo ukoliko su dvije strane u tome saglasne ,
6. ne postoji nikakav međudržavni ugovor između BIH i RCG o ustupanju Sutorine , a eventualni usmeni dogovori političkih rukovodilaca ( između Đure Pucara- Starog i Blaže Jovanovića ) , u međudržavnim odnosima nemaju nikakvu pravnu snagu… I prof.dr. Suad Kurtćehajić se aktivno uključio u problematiku oko slučaja Sutorine …Svoje tvrdnje da BIH raspolaže sa vlasničkim pravom na područje Sutorine elaborira na sličan način kao i prof. Mulić , naglašavajući još neke argumente koji su na strani BIH : : 1. Uredba i Rješenje od 25.IX 1936 i 12. XII 1936. kojom se općina Primorje izdvaja iz trebinjskog sreza i pripaja sreskoj ispostavi Herceg Novi kotorskog sreza i i 28. II 1937. kojom su katastarske općine Kruševica i Sutorina izdvojene iz Katastarske uprave u Trebinju i priključuju katastarskoj ispostavi u Herceg Novom Katastarske uprave u Kotoru …Kako su srezovi trebinjski i kotorski bili u sastavu ZETSKE BANOVINE , proističe da RCG NIJE pravni nasljednik Zetske banovine , a sve i da jeste , Zakon o granicama FNRJ iz 1946. poništava sve odluke između dva svjetska rata ( tačka 4. prof. Mulić ),
2. krucijalni dokaz je pronađena zbirka stenograma sa prezidiuma AVNOJ-a iz 1951. , kojim se dokazuje da se granice BIH uzimaju sa Berlinskog kongresa i da niko nije mijenjao granice do sada…
3. bilo kakve promjene granica morala je usvojiti Skupština BIH , što nikad nije učinjeno…
U rasvjetljavanje slučaja Sutorine uključilo se i Društvo geografa BIH koje sa brojnim podacima i kartama potvrđuje da Sutorina pridada BIH…
PREMA TOME , SVI SU DOKAZI O VRAĆANJU PODRUČJA SUTORINE BIH NA NAŠOJ STRANI …
Zašto je važan slučaj Sutorine ???
Više je odgovora na postavljeno pitanje , a sumirajući ih možemo slobodno konstatirati ; krivo je more… Tržišna vrijednost tog područja procjenjuje se na 3,5 mld $…Geostrateški položaj tog područja je od izuzetnog značaja u globalnom planu…Osim što bi BIH povratila posjedovno pravo na svoj teritorij i izlaz na međunarodno more , ona ne bi imala potrebe plaćati skupocjenu zakupninu za korištenje luke Ploče u RH…Međutim , povratak područja Sutorine BIH značio bi da BIH po istom pravu mora vratiti RCG njen teritorij istočno od rijeke Sutjeske – Maglić , Kruševo i Vučevo , koji je zamijenjen za područje Sutorine ( dokaz da je ipak Đuro Pucar- Stari usmenim putem kompezirao izlaz na more za lovišta )…Problem je u činjenici što je taj teritorij po vlasničkom pravu pripada RCG , a poznato je da je na konferenciji u Dejtonu pripao entitetu RS…Bukvalno u Dejtonu se nije entitetski ” dijelio ” samo teritorij BIH ,a to znači – revizija Dejtonskkog sporazuma…Uostalom , po logici stvari sutra bi područje Sutorine trebalo biti vraćeno entitetu RS , DOK NA DRUGOJ STRANI NIKO OD ZVANIČNIH POLITIČARA IZ MANJEG ENTITETA NE POTENCIRA PITANJE SUTORINE…Zašto neko ne bi želio imati izlaz na more ??? Zbog revizije Dejtonskog sporazuma , jedini je logičan odgovor…No građani BIH neće mirno sjediti i gledati kako se prekrajaju državne granice i kako gubimo izlaz na međunarodno more , već će pokrenuti inicijativu da se slučaj Sutorine riješi pred MEĐUNARODNIM SUDOM PRAVDE U HAGU…U slučaju pozitivnog rješenja , neophodno je zagovarati tezu da se području Sutorine dodijeli status DISTRIKTA ,obzirom da taj teritorij nije bio predmetom razganičenja između entiteta u Dejtonu…Svakako da će Bošnjaci pristati i na regionalizaciju BIH po kojoj bi područje Sutorine pripalo REGIJI MOSTAR …Uostalom , takva regionalna podjela unutar BIH bila je kroz stoljeća…Na koncu ovog članka neću citirati nijednu narodnu umotvorinu , nego ću za promjenu citirati autorsku umotvorinu našeg političkog lidera – Đure Pucara- Starog :
” Šta će Bosni asfaltirani putevi kad ona ima konje ”…
KOMENTARI