instant fap
NaslovnicaBlog

Amir Kurbegović: Vlasnici sanske zemlje-Beširevići (2.)…

Amir Kurbegović: Vlasnici sanske zemlje-Beširevići (2.)…

„Mada su početkom 19. stoljeća bili „vlastela u Jasenici, koju im g. 1837. ote Vedžidpaša i grad im obori, pa kapetani i vlastela u Ostrožcu, Peći i u Sturliću, držeći veliko množtvo kmetova“ Beširevići su u austrougarsko doba „tako siromašni da su i kruha gladni“…

Opći je zaključak da su zemljišni posjedi porodice Beširević na prijelazu 19. i 20. stoljeća bili neznatni i da je njezina begovska slava prestala već sredinom 19. stoljeća. U doba austrougarske vladavine pripadnici ove porodice imaju marginalan značaj u političkom i socijalnom životu Bosne, a od njihove nekadašnje begovske tradicije ostali su još jedino tragovi.“ (H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 256-257)

Iako su Beširevićima od njihove nekadašnje begovske tradicije ostali još jedino tragovi, historijskoj nauci nije poznat podatak da su oni, a svakako ni druge begovske porodice, za vrijeme osmanske uprave držali „veliko množtvo kmetova“. Nije istinita tvrdnja da su kmetovi uopće postojali u Osmanskoj carevini. Zar pojam kmetstva, po propisima šerijata, nije bio stran islamskim državama?

Relevantne odgovore na postavljena pitanja možemo pronaći u brojnim historijskim radovima. Za ovu zgodu, u kratkim crtama, izdvojit ćemo ispravno mišljenje Truhelke: „I ovdje već moram istaknuti, da je pojam kmetstva starom turskom zakonodavstvu posve nepoznat“. (Ć. Truhelka,”Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni”, GZM, 1915/a, str. 124)

Da ne bi ostali u zabludi, važno je znati da su se u srednjovjekovnoj Bosni feudalni odnosi zasnivali na relaciji feudalac-kmet, a upravo dolaskom Osmanlija kmetstvo je bilo ukinuto: „Sultan Mehmed II Osvajač ispunio je obećanja koja je prije osvojenja Bosne dao njenim stanovnicima: osim što im je priznao pravo posjeda nad baštinama, ukinuo je i kmetstvo.“ (J. Mulić, ”Hercegovina”, II dio, str. 75)

Međutim, dolaskom napredne civilizacije na prostore Bosne i Hercegovine, zaživjeli su novi zakoni. Po njima su međusobni odnosi između posjednika čifluka (čifluk-sahibija) i navodnih zemljozakupaca (čifčija (kmetova)) proglašavani agrarnim.

Tako se, nakon austrougarske okupacije, izrodio moderni termin kmetska selišta, a Beširevići su ih posjedovali širom Bosanske krajine (u Bihaću, Bosanskoj Dubici, Bosanskoj Gradišci, Bosanskoj Krupi, Bosanskom Novom, Cazinu, Prijedoru i Sanskom Mostu). (H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 257)

Apsolutna većina kmetskih selišta i begluka, Beširevićima je otuđena na već dobro znan način. Oduzeti zemljišni posjedi nalazili su se i na sanskom području. Da bi znali o kojoj se veličini zemljišnih posjeda konkretno radi, neophodno je utvrditi, jesu li su oni  ispravno bili proknjiženi?

Uvidom u zemljišne knjige za sansko područje primjećujemo da su transakcije po liniji „doneseno ili odneseno kao miraz“, bitno uticale na stanje konta porodice Beširević. Osnovni razlog treba potražiti u pogrešnim knjiženjima, kasnije oduzetih, zemljišnih posjeda.

Prvi primjer je Sultanija rođ. Cerić. Ona je u mjestu Bojište (Tuk Bobija) naslijedila je 35,35 dunuma zemlje (1 K. S.) iza muža „I ef. Bišćević“. Sultanija je i u naselju Skucani Vakuf naslijedila zemlju iza drugog muža („II ef. Beširević“) u iznosu od 27,30 dunuma (2 K. S).

Na kraju se treći put udala za „III Alibeg Cikota“ iz Bosanske Kostajnice i njemu u miraz odnijela, kasnije oduzetu, zemlju u iznosu od 62,65 dunuma (3 K. S.). (V. i E. Bišćević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 397, 532). Sultanijin odneseni miraz Alibegu nalaže da se sa konta Bišćevića povrati iznos od 35,35 dunuma oduzete zemlje (1 K. S), a sa konta Beširevića 27,30 dunuma (2 K. S).

Drugi primjer je Zejna Beširević. Ona je iza muža Osman-bega Bišćevića iz Sanskog Mosta naslijedila povelike zemljišne posjede u mjestima Bojište (Tuk Bobija) (974,80 dunuma (1 K. S. i 2 slučaja 1948.)) i Bosanski Milanovac (Eminovci) (259,92 dunuma (2 K. S.). (V. i E. Bišćević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 115, 385, 397, 481, 956).

Oduzeti zemljišni posjedi nisu proknjiženi ni na konto Bišćevića, a ni Beširevića. To se jasno vidi po sumarnom saldu kod obje porodice za Bojište (Tuk Bobija), jer na kontu Bišćevića stoji iznos 602,94 dunuma (5 K. S.), a kod Beširevića 32,10 dunuma (1 K. S.). Nigdje nema iznosa od 974,80 dunuma (1 K. S. i 2 slučaja 1948.). Po svemu navedenom, zemlja koju je Zejna naslijedila iza Osman-bega, nije proknjižena ni na jedan konto.

Ako po pravilu de jure vlasnik proknjižimo, kasnije oduzete, zemljišne posjede na konto pravnih nasljednika (Beširevića), proizilazi da njihov novi saldo iznosi 16.256,37 (= 15.308,87+974,80–27,30) dunuma (133 K. S. i 14 slučajeva 1948.).

S obzirom na to da je Zejna iza Osman-bega naslijedila još 259,92 dunuma (2 K. S.) u Bosanskom Milanovcu (Eminovcima), potrebno je isti iznos preknjižiti sa konta porodice Bišćević na konto Beširevića. Ukupna vrijednost oduzete zemlje na kontu porodice Beširević sada iznosi 16.516,29 (=16.256,37+259,92) dunuma (135 K. S. i 14 slučajeva 1948.).

Transakcija u oduzetoj zemlji, po liniji „doneseno ili odneseno kao miraz“ (Zejna Beširević nasljedstvo iza Osman-bega Bišćevića), nije jedini zabilježeni slučaj između porodica Beširević i Bišćević.

U zemljišnim knjigama za Slatinu pojavljuje se zanimljiv slučaj: „Nura sestra Muratbega Beširevića udana Bišćević Sanski Most“. (V. i E. Bišćević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 1057-1058)

Naime, kapetan Ostrožačke kapetanije Murat-beg Beširević imao je dvije, nama poznate, sestre: Ajišu u Livnu i Nuru u Sanskom Mostu. Nura Beširević je donijela na konto porodici Bišćević miraz u vrijednosti od 1.042,00 dunuma zemlje (8 K. S.). Ovaj vrijedan poklon, tipa „donesen kao miraz“, iz porodice Beširević, sanski autori ispravno su proknjižili na konto Bišćevića. Ime primatelja poklona nije naveden. To je bio naš treći primjer.

Sličan slučaj našem prvom primjeru je ovaj četvrti. Paša Kulenović je iz prvog braka („I Beširević“) naslijedila oduzetu zemlju u Lipniku, vrijednosti od 570,94 dunuma (8 K. S. i 2 slučaja 1948.). Ona je nakon smrti prvog muža stupila u drugi brak sa Hasan-begom Ibrahimpašićem. (V. i E. Bišćević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 468)

Sanski autori ovaj put nisu ispoštovali pravilo de jure vlasnik, jer su Pašinu oduzetu zemlju proknjižili na konto starog vlasnika- Bešireviće. U tom slučaju, isti iznos mora se preknjižiti sa njihovog konta na konto Ibrahimpašića. Vrijednost oduzete zemlje na kontu Beširevića iznosi 15.945,18 (= 16.516,12–570,94) dunuma (135 K. S. i 12 slučajeva 1948.). Posljednje transakcije u oduzetoj zemlji nisu imale nikakvog uticaja na plasman Beširevića po aktuelnoj tabeli- 4. pozicija.

Njima su na sanskom području oduzeti zemljišni posjedi u sljedećim mjestima: Lipniku, Skucanom Vakuf, Zenkovićima, Hadrovcima, Mrkaljima, Bojištu (Tuk Bobija), Mutićima, Majkić Japri, Đedovači, Zdeni i Pobriježju. (V. i E. Bišćević, ”Građa za historiju općine Sanski Most”, str. 318). Po tom pitanju, Beširevići se tretiraju jednom od najštećenijih porodica.

Pored lokalnih autora, V. i E. Bišćevića (”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 167, 276, 359, 394-395, 485, 495-496, 505, 532, 1017, 1042, 1057, 1064), sa izuzetno vrijednim podacima iz zemljišnih knjiga, srdačno nas je počastio i Kamberović (H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 256-258). U tim podacima navedeni su vlasnici zemljišnih posjeda, koji su doživjeli identičnu sudbinu kao sanski.

Na osnovu priloženih podataka dolazimo do zaključka da su Beširevići iz Ostrošca doseljavali na područja: Bosanske Krupe, Bihaća, Sanskog Mosta i Prijedora. Zanimljivo je da se ovdje ne pojavljuju vlasnici zemlje nastanjeni u njihovom izvornom mjestu, osim Tahir-bega koji je vrlo kratko živio u Modri, što znači da su oni već u austrougarsko doba uveliko bili raseljeni iz Ostrošca.

Centalno područje doseljenja bila im je Bosanska Krupa. S tog područja Beširevići su došli i u Modru. Ovaj ogranak vodi porijeklo od Ahmet-bega iz Vranjske. U podacima iz zemljišnih knjiga jasno se vidi da je imao sinove Hasan-bega (živio u Vranjskoj) i Aliju (doseljenog u Modru). Nije poznato ime Ahmet-begovog oca, pa iz tog razloga ne možemo utvrdititi stepen srodstva Beširevića iz Modre sa ostalim pripadnicima te porodice.

Zato nam je poznato ime Ahmet-begovog unuka, a sina Aliije koji je prvobitno morao u nazivu imena nositi dodatak beg (Ali-beg= Ali= Ali(ja)). Zahvaljujući vrijednom podatku sanskih autora znamo da se on zvao Bećir-beg. (V. i E. Bišćević,”Građa za historiju općine sanski Most”, str. 362). I danas Beširevići žive u Modri, a njihovo izvorno mjesto porijekla je Ostrožac.

Iz izvornih zemljišnih podataka proizilazi da je najstariji, nama poznati, pripadnik ostrožačkog ogranka bio Agan-beg. On je imao sinove Fehim-bega (nastanjenog u Ripču) i Tahir-bega (nastanjenog u Ostrošcu). Njegov sin Sulejman-beg živio je u Bosankoj Krupi, a on je imao djecu: sina Hamdiju i kćerke Sidiku, Zumru i Atifu.

Zahvaljujući još jednom vrijednom podatku sanskih autora saznajemo da je Fehim-beg bio nastanjen u Ripču, a imao je sina Miralem-bega, koji je živio u Hašanima. (V. i E. Bišćević,”Građa za historiju općine sanski Most”, str. 362)

U navednim podacima lako se uočava prijedorski ogranak Beširevića. Oni su imali kulu u Čejrecima, od koje se odavno ni tragovi više ne vide. Taj ogranak Beširevića vodi porijeklo od Džafer-bega, sina kapetana Mehmed-bega. Nakon što mu je Vedžihi-paša 1837. godine popalio i srušio kulu u Lipniku, te ga dao u progonstvo, njegova djeca živjela su u obližnjoj Budimlić Japri.

Prijedorski ogranak Beširevića vodi porijeklo od Džafer-begovog sina Osman-bega, te unuka Ibrahim-bega i Salih-bega. Ibrahim-beg je bio oženjen Zanfijom (rođ. Mašić) s kojom je imao dvije kćerke, Muniru i Zarfiju, dok je Salih-beg imao sina Osman-bega nastanjenog u Hašanima. On je ime dobio po svom djedu.

Ovaj put sanski autori prenose autentičan podatak, dobiven iz prve ruke, na  osnovu kojeg uviđamo da su prijedorski i sanski ogranci Beširevića u srodstvu. (V. i E. Bišćević,”Građa za historiju općine sanski Most”, str. 362). Taj podatak je istovjetan i sa našim  saznanjima.

Znači li to da su sanski Beširevići direktni potomci Džafer-begovi i da je njegov sin, ili možda unuk, bio prvi doseljeni Beširević u Sanski Most? Ili su, ipak, u pitanju bili potomci njegove braće?

Kako je porodica Beširević bila uveliko razgranata, pred sam kraj osmanske uprave u Bosni, oni doseljavaju i u Sanski Most. Dakako, prvi doseljenik u Sanski Most bio je porijeklom iz ostrožačke porodice Beširević: „U Sanski Most je za vrijeme Turske 1870. godine došao Mehmedbeg Beširević. Mehmed je imao četiri sina: Sadibeg, Džaferbeg, Hrustanbeg i Tosimbeg“. (A. Bišćević, ”Sanski Most – Starosjedioci i nasljednici- Sanskog Mosta”, str. 100).

Zaista nam je ovaj put A. Bišćević darovao nekoliko veoma vrijednih podataka, ukoliko su oni ispravni. U priloženim podacima ne uočavamo ime, po njemu, prvog doseljenika Mehmed-bega. Jedini nama poznati Mehmed-beg Beširević bio je pretposljednji kapetan Ostrožačke kapetanije. On je imao dvojicu, nama poznatih, sinova: posljednjeg ostrožačkog kapetana Murat-bega i Džafer-bega.

Pretpostavljamo da je treći Mehmed-begov sin bio kapetan Hasan-beg, kojeg je 1822. godine u Travniku likvidirao Dželaludin-paša. Apsolutno smo sigurni u tvrdnju da kapetan Mehmed-beg nije mogao biti prvi doseljenik iz porodice Beširević u Sanski Most.

U zemljišnim knjigama za sansko područje pojavljuje se ime, po A. Bišćeviću, jednog od sinova, nama nepoznatog, prvog doseljenika u Sanski Most- Sadik(-beg)a. Ali za divno čudo, u istim podacima uočavamo da su zabilježena dvojica imenjaka. Prvi je Sadik-beg, sin Murat-bega, nastanjen u Zdeni. Drugi je Sadik, sin Malić-bega, nastanjen u Vranjskoj. Jedini nama poznati Murat-beg Beširević, bio je maloprije pomenuti sin Mehmed-bega, dok o Malić-begu nemamo nikakvih podataka.

Kako je, po A. Bišćeviću, prvi doseljenik u Sanski Most bio otac Sadik(beg)a, nameće nam se logično pitanje: Je li posljednji ostrožački kapetan Murat-beg tražena osoba?

Prema Kreševljakovićevim navodima, on je od oca Mehmed-bega naslijedio Ostrožačku kapetaniju 1818., a umro je 1846. godine u Livnu. U trenutku smrti morao je imati oko 50 godina. Sadik-beg bi, teoretski, mogao biti sin kapetana Murat-bega. Ako je prvi doseljenik iz porodice Beširević u Sanski Most došao, po A. Bišćeviću, 1870. godine, onda to nije mogao biti, već tada rahmetelija, kapetan Murat-beg.

Ukoliko je otac ovog Sadik(beg)a bio prvi doseljenik, onda se on morao zvati Murat-beg, sin Murat-bega. Nije rijedak slučaj u tradiciji Bošnjaka da sin nosi i očevo ime, pa bi u tom slučaju Murat-beg (mlađi), iz obližnjeg sanskog prigradskog naselja Zdene, postao ozbiljan kandidat.

No, iz priloženih podataka ne može se utvrditi ime njegovog oca. U tom slučaju ova varijanta ostaje do daljeg otvorena, s tim prije što bi zadovoljila i autentični podatak dobiven od V. i E. Bišćevića, kako su prijedorski i sanski Beširevići u srodstvu.

Otac drugog Sadika, Malić-beg, nastanio se u Pobriježju. U podacima iz zemljišnih knjiga vidimo da je sin Derviš-bega. I Malić-begov brat, a Derviš-begov sin, Vahid(-beg) nastanio se također u Pobriježju. Osim navedenih podataka, u zemljišnim knjigama za sansko područje ne pronalazimo nijednu drugu osobu koja je bila u bližem srodstvu sa pomentim Malić-begom.

Ali, u Kamberovićevim podacima uočavamo da je Derviš-beg imao i trećeg sina- Mustaj-bega iz Bosanske Krupe. Zabilježena su imena i dvojice njegovih sinova, Vejsil-bega iz Brezičana i malodobnog Hasana. On je, po svoj prilici, živio kod oca u Bosanskoj Krupi.

Dakle, vrlo lako je moguće da je prvi doseljenik u Sanski Most bio Malić-beg, nastanjen u sanskom prigradskom naselju Pobriježje. Ukoliko su ispravni ostali podaci A. Bišćevića, onda je prvi doseljenik u Sanski Most, Malić-beg, imao sinove: Sadi(k)-bega, Džafer-bega, Hrustan-bega i Tosim-bega. Nažalost, ni ova varijanta nema potvrdu u priloženim podacima iz zemljišnih knjiga.

Zanimljivu informaciju opet saznajemo iz istog izvora, A. Bišćevića. On navodi podatak da je Tosim-beg živio u Pobriježju i da nije bio oženjen. Međutim, pouzdano se zna da Tosim-beg jest živio u Pobriježju i da je dio njegovih potomaka preselio u Sanski Most. To znači da je bio oženjen, ali njegovi potomci nisu bili prvi dosaljenici iz porodice Beširević u Sanski Most.

Kako u podacima iz zemljišnih knjiga primjećujemo, da od trojice Derviš-begovih sinova jedino za Vahid(-bega)a nema podataka o njegovim potomcima, dolazimo do mogućeg zaključka da je od Derviš-begovih sinova jedino Malić-beg mogao biti prvi doseljenik u Sanski Most.

Pošto pouzdano znamo da su prijedorski i sanski ogranci Beširevića u srodstvu, logično je zaključiti da i sanski ogranak vodi direktno porijeklo od Džafer-bega. U tom slučaju Derviš-beg bi mogao biti njegov sin, Malić-beg unuk, a Sadik(-beg), Tosum(-beg), Hrustan-beg i Džafer-beg praunuci. Ako je ova varijanta ispravna, onda je Džafer-beg (mlađi) dobio ime po istoimenom pradjedu.

Nažalost, bez dodatnih podataka još uvijek nismo došli do željenog saznanja i ne možemo donijeti konačni sud. I dalje, kao potencijalni kandidati, ostaju Murat-beg (sin istoimenog kapetana Ostrožačke kapetanije) i Malić-beg (sin Derviš-bega iz Vranjske). Jedan od ove dvojice Beširevića, najvjerovatnije, bio je prvi doseljenik u Sanski Most.

Za svaki slučaj treba podvući da naš zaključak nije nastao po uzoru na poznatu narodnu pjesmu: „U našim pjesmama kad se nabrajaju junaci na Krajini, uvijek se pjeva: Od Ostrošca dva Beširevića…“ (H. Kreševljaković, ”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 110)

Naredni blog u petak 20h: ”Vlasnici sanske zemlje: Kulenovići” …

KOMENTARI