Amir Kurbegović: Vlasnici sanske zemlje – Miralempašići

0

„Porodica Miralem, prema porodičnoj predaji, došla je u Bosnu iz Jemena i nastanila se u Jemanliće (naselje u blizini Donjeg Vakufa). Iz ove porodice poteklo je nekoliko paša, a jedan od njih je Mehmed-paša Miralem, koji je 1775. kraće vrijeme zastupao bosanskog valiju, u novembru 1789. postao je bosanski vezir, ali je tu dužnost obavljao samo mjesec dana.

Umro je u Donjem Vakufu 1800. a sahranjen je u tzv. Miralem-pašinom turbetu u haremu Mejtaš ili Miralemove džamije u Gornjoj Varoši, najstarijem dijelu Donjeg Vakufa.

Inače, predstavnici ove porodice već na početku austrougarske vladavine sukobili su se sa austrougarskom vojskom: u velikoj bici kod Jajca 7. 8. 1878. godine Džafer-beg Miralem bio je na čelu jednog odreda iz Donjeg Vakufa, a u narednom razdoblju isticali su se Muharem-beg Miralem, oženjen sa sestrom Lutvi-bega Bašagića iz Nevesinja, te Derviš-beg Miralem, koji se na prijelazu 19. i 20. stoljeća posebno istaknuo u političkom konfrontiranju austrougarskoj upravi.

Već od 1895. pojavljuje se u krugu opoziciono nastrojenih begova Travničkog okruga koji su se okupljali oko Muharem-bega Teskeredžića. Kasnije se pojavljuje kao potpisnik svih rezolucija vođstva muslimanskog autonomnog pokreta te kao njegov aktivni sudionik. Pritom, osim ovih predstavnika porodice Miralem kao ultramalkontenti iz Bugojna u jednom izvještaju iz 1901. navode se i Salih-beg, Hadži-beg te Ali-beg Miralem.“ (H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi 1878-1918.”, str. 412-414).

Kamberovićeve podatke nadopunit ćemo informacijom da su begovi Miralemi u Tominskoj Palanci posjedovali svoju kulu. Ona je prvobitno bila poznata pod imenom Tomina kula, koja je ime, jednako kao i selo, dobila po vojvodi Tomi- plemiću u vremenu srednjovjekovne Bosne i gospodaru tominskog područja.

Dolaskom Osmanlija na sansko područje, kasnije je pomenuta kula postala vlasništvo porodice Miralem, koja u narodu prozvana Miralem-begova kula.

U prvoj trećini XVIII stoljeća tu je kulu, od porodice Miralem, kupio prvi kapetan Džisri-sanske kapetanije Kur-beg. Praotac sanskih Kurbegovića podigao je uz kulu i veliki odžak, gdje mu je bila smještena rezidencija. Kula je imala četiri sprata, a na njoj su najprije bila četiri gvozdena topa. (H. Kreševljaković, ”Kapetanije u BIH”, str. 192-193)

O historijatu tominske kule Kreševljaković piše tek od perioda osmanske uprave:

„Kod današnjeg sela Tomine bio je most preko Sane, a do mosta kamena kula na četiri boja. Ta se kula zvaše oko 1785 Miralhbegova kula. Do kule je bio utvrđen odžak u kome je rezidirao kapetan, koji je čuvao most sa nešto vojnika. Kapetani su bili iz porodice Kurbegovića, koji su došli ovamo nakon pada Knina u mletačke ruke. Popis, po kome su 1833 bila tu 2 topa, broji Džisri-Sanu u gradove, a ovo je zapravo bila palanka. Napuštena je 1838. U ovom popisu navedeno je kao Kal'ai-Sana. Godine 1934 porušeni su i zadnji ostaci te kule.“(H. Kreševljaković,”Stari bosanski gradovi”, str. 28)

Ovaj Kreševljaković izvještaj nije prihvatljiv jedino u tački, gdje navodi da su Kurbegovići na sansko područje doselili nakon pada Knina u mletačke ruke 1688. godine. To pogrešno mišljenje usvojili su redom svi ostali historičari i istraživači: Bokan, Pelidija, Kamberović, V. i E. Biščević i A. Biščević.

Iako je sanski autor, A. Biščević, pod znakove sumnje umotao istinutu činjenicu, da su „navodno“ kapetani Kurbegovići posjedovali kulu u Tominskoj Palanci, moramo konstatirati da te neopravdane sumnje nemaju uporišta u izvorinim podacima:

„Postoje i navodi da su Kurbegovići bili turski kapetani nastanjeni u Tomini nakon pada Knina. (Tomina se ranije zvala Džisra). Pokraj mosta na Sani je navodno bila kula koja se zvala Miralbegova kula konak Kurbegovića. (A. Biščević, “Sanski Most- Starosjedioci i nasljednici”, str. 90)

Dakle, skoro kompletna zemlja u Tomini bila je u vlasništvu porodice Miralem, kasnije prozvana Miralempašići po imenu i zvanju svog praoca Miralem-paše:

„Isticali su se posjedi Salih-bega Miralema, Derviš-begovog brata, koji je, osim prostranih begluka u kotarevima Bugojno i Sanski Most, raspolagao i znatnim brojem kmetskih selišta, od kojih je neka (u kotaru Bosanski Petrovac) dobio u miraz ženidbom sa Nurom Kulenović Idrizbegović, te posjed nasljednika Halil-bega Miralema (Ali-bega i Muhamed-bega).“ (H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi 1878-1918.”, str. 412-414).

Izvorini vlasnik-nasljednik zemljišnih posjeda na sanskom području bio je Salih-beg Miralempašić. On je zemljišne posjede u nasljedstvo ostavio svojim potomcima. Ali, sanski autori su pogrešno zaključili da je prvobitna vlasnica, kasnije oduzetih, zemljišnih posjeda, u iznosu od 3.296,38 dunuma (67 K. S. i 1 slučaj 1948.), bila Bisera Šaranbegović (udana za hadži Ali-bega Miralempašića). Ona je vlasništvo oduzete zemlje naslijedila iza muža.

U zemljišnim knjigama za Podove stoji naziv „Wittwe“ (njem. = udovica), što znači da je Bisera bila udovica hadži Ali-bega. (V. i E. Biščević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 916-917)

Ispravnost navedenog najlakše je utvrditi analizom podataka u zemljišnoj knjizi za Tominu, gdje je porodica Miralempašić u apsolutnom omjeru bila vlasnik zemljišnih posjeda: Bisera Šaranbegović udovica Ali-bega Miralempašića, Iza Trta udovica Tahir-bega Miralempašića, Đulhanuma Miralempašić- Ibrahim Kulenović, Ćamka Miralempašić- Sulejmanbeg Hadžibegović i Arif-beg Miralempašić. (V. i E. Biščević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 934-941),

Iz navedenog  proizilazi da su izvorni vlasnici oduzete zemlje bili Miralempašići: Ali-beg, Tahir-beg, Arif-beg, Đulhanuma i Ćamka. Za razliku od snaha Bisere i Ize, koje su naslijedile vlasništvo iza umrlih muževa, Đulhanuma i Ćamka su zemljišne posjede odnijele u miraz muževima, tj. zetovima- Ibrahim-begu i Sulejman-begu.

Nažalost, autori V. i E. Biščević nisu dobro obračunali vrijednost oduzete zemlje u vlasništvu Miralempašića. Uvidom u zemljišne knjige za Podove, primjetno je da nisu izvršili ispravnu pretvorbu mjernih jedinica. Tako je umjesto 760 metara kvadratnih, proknjiženo 760 dunuma oduzete zemlje. (V. i E. Biščević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 917).

Sa konta porodice Miralempašić mora se preknjižiti navedeni iznos. Ukupna vrijednost oduzete zemlje na kontu Miralempašića sada iznosi 8.251,44 (= 9.011,44–760) dunuma (228 K. S. i 11 slučajeva 1948.). Poštivajući pravilo de jure vlasnik, tih 0,76 dunuma zemlje treba proknjižiti na ime pravne nasljednice- Bisere Šaranbegović. Također, na konto Šaranbegovića knjiži se vrijednost zemljišnih posjeda u: Škrljeviti (104,04 dunuma), L. Palanci (28,22 dunuma) i Tomini (469,10+ 31,24= 500,34 dunuma).

Dakle, na konto Šaranbegovića proknjiženo je dodatnih 633,36 dunuma (21 K. S. i 2 slučaja 1948.). Tu istu vrijednost oduzete zemlje treba preknjižiti sa konta porodice Miralempašić. Posljednjim knjiženjem oduzete zemlje, na kontu porodice Šaranbegović nalazi se iznos od 3.929,74 (= 3.296,38+633,36 ) dunuma (88 K. S. i 3 slučaja 1948.).

Novim nasljedstvom iza Ali-bega Miralempašića, Bisera je poboljšala plasman na tabeli de jure vlasnik. Šaranbegovići su sa 20. pozicije po tabeli V. i E. Biščevića napredovali na 17 poziciju. Na kontu oduzete zemlje porodici Miralempašić ostao je iznos od 7.618,08 (= 8.251,44- 633,36) dunuma (207 K. S. i 9 slučajeva 1948.).

Međutim, sanski autori nisu ispoštovali pravilo de jure vlasnik ni u slučaju druge udovice- Ize Trte. Ona je postala pravni nasljednik iza Tahir-bega u Tomini i Kijevu. Ukupni iznos oduzete zemlje na kontu porodice Trta iznosi 1.909,40 (=1.905,96 + 3,44) dunuma (62 K. S. i 1 slučaj 1948.). Jednaku vrijednost valja preknjižiti sa konta porodice Miralempašić i ona sada iznosi 5.708,68 (= 7.618,08-1.909,40) dunuma (145 K. S. i 8 slučajeva 1948.).

Nakon posljednjih transakcija, prvenstveno poštujući pravilo de jure vlasnik, plasmani porodica u odnosu na prvobitnu tabelu autora V. i E. Biščevića bitno su promijenjeni.

Miralempašići su doživjeli blagi pad na aktivnoj tabeli jer su sa 8. pali na 12. poziciju, dok su Šaranbegovići imali blagi uspon sa 19. na 17. poziciju. Porodica Trta vidno je napredovala na aktivnoj tabeli. S obzirom na to da na prvobitnoj tabeli nisu uopće bili tretirani oštećenikom, oni su se izborili za 30. poziciju.

Kako izgleda trenutni redoslijed po vrijednosti oduzete zemlje, za 57% obrađenih podataka iz zemljišnih knjiga, može se pogledati u najnovijem izdanju tabele de jure vlasnik:

Tabela nastala po pravilu de jure vlasnik, za nepotpuno preobrađenih 57% podataka iz zemljišnih knjiga, bitno se razlikuje od prvobitne, izrađene od strane autora V. i E. Biščevića.

Svoje mjesto na aktuelnoj tabeli pronašla je porodica Trta. Poslije porodice Trta (+283), Avdagići su napravili daleko najveći pomak na aktivnoj tabeli (+179). Također, ogroman pomak napravili su i Alajbegovići (+51). Pozitivan pomak u pozicijama, a na istoj tabeli, napravile su još ove porodice: Kapetanovići (+9), Cerići i Šaranbegovići (+2), Čekići (+1)…

Negativan pomak u pozicijama, a na istoj tabeli, napravile su sljedeće porodice: Ibrahimpašići (-18), Kurbegovići (-7), Biščevići i Miralempašići (-4), Sulejmanpašići (-3), Beširevići (-1). Samo  su tri porodice zadržale identične početne pozicije: Đumišići (2.), Kulenovići (6.) i Krupići (9.).

Varedni blog u utorak 20h: ”Historija je učiteljica života” …



Share.

Leave A Reply