Kao što sam nedavno napisao dvije kolumne sa krajiškim temama po narudžbi (M.B. iz Cazina), tako sam od „visokog“ stranačkog kolege iz Sarajeva dobio poziv i zahtjev da „na jednoj kartici“ napišem svoje dojmove (komentar) o Kebinom i Radončićevom nastupu kod Senada na Face TV-u. Impresioniran nastupom ovog šaljivog dvojca, „vrijedan“ kakav jesam, ja sam napisao i nekoliko kartica više.
U ambijentu kontinuirane kampanje nisu me iznenadili, ni Kebo ni Radončić. Ni po čemu se ne razlikuju od lidera drugih političkih partija. Naravno, sve će se u periodu ispred nas koristiti da se ostvari prednost nad političkom konkurencijom. Osim medijskih nastupa, džennaze i komemoracije, sportske manifestacije, godišnjice, razna veselja, socijalne geste, dirljivi izljevi osjećaja i pažnje spram različitih kategorija, itd… itd… Uzbudi me (leksički i plakatno) i sama pomisao na kampanju i poruke koje će nam se tim povodom odašiljati poslije „Tri kralja“…
Razmišljam, dok pišem kao nazovi priučeni komunikolog i o „prevodiocu“ za gluhe na komemoraciji Mendeli. Čovjek vazdan mahao rukama i gestikulirao bez ikakvog smisla i veze sa izvornim govorima. Ovaj bi moj južnoafrički kolega komunikolog bio i nama koristan u narednoj izbornoj godini. Narodu svakako nije ništa jasno, a sretna je okolnost da se sa ovom vlašću ništa više ni ne može dogoditi loše, jer se više nema šta uništiti…
Osnovna je tendencija početka kampanje kako ubijediti birače da nisi bio u vlasti i da je (neko) onaj drugi odgovoran bez obzira u kom je statusu bio. Kebi, koji je uistinu u vlasti (izvršnoj i zakonodavnoj) duže od većine drugih to odlično ide… On nakon dvadesetak godina foteljaškog žrtvovanja dva mjeseca prije proglašenja datuma izbora kreće u odlučni boj („cunami“) protiv korupcije. Uz spremnost da u tom „ratu“: „privođenja“, „hapšenja“, „odavanja“, „otkrivanja“ kojekakvih tajni i „afera“ i vlastiti život položi („pogine“)…
Pomama za boljim predizbornim startom i biračkim „stadom“ naše je lidere pretvorila u novogodišnje satirične karikature. Običan čovjek, recimo, koji ne poznaje Kebu i Radončića i njihov politički hod osjećao bi sram kad ih na izborima ne bi podržao, upravo se toliko za nas žrtvuju na Face TV-u… Najmanje što možemo učiniti u znak zahvalnosti je da im damo svoj glas. Njihova životna, ljudska i politička misija i namjera, naša je „istinska“ šansa… Nama ih je sama sudbina i dragi Bog poslao. U najtežoj krizi, političkoj, ekonomskoj, socijalnoj, moralnoj i svakoj drugoj… Mi u ovom trenutku jednostavno ni ne možemo bez njih jer su oni (Kebo i Radončić) simboli borbenosti, odlučnosti, snage, spremnosti na sve izazove… Jednostavno na sve, da nas „izazovu“ da za njih glasamo. Mi smo bez njih bespomoćni, te su oni stoga na granici „božanske“ intervencije za naše dobro…
Dobrano su mi Kebo i Radončić ličili kampanji osiguravajućih kuća, i to za „životno“ osiguranje. Jednostavno, ni život vam nije siguran ako niste uz Ministra sigurnosti i njegovog do komičnosti hrabrog dešifranta zločina i glasnogovornika Kebu.
Komunikacijske kompetencije i uvjerljivost ovog „složnog“ dvojca upravo je groteskna u segmentu uvjeravateljskih potencijala. Najviše me njihov šaljivi prednovogodišnji nastup podsjeća na Levinsonov film „Predsjedničke laži“ kad američki predsjednik i marketinški tim oko njega isceniraju rat sa Albanijom kako bi u toj samožrtvujućoj „borbi“ dobio podršku birača… Na sličan se način i naša dva glumačka hitmakera bore protiv kriminala, korupcije, zločina, ne štedeći ni vlastiti život za naše bolje sutra od izbornog oktobra 2014.
„Šta ste još spremili“?
Proizvodnja pozitivnog imidža za dnevnopolitičko „konzumentsko“ tržište bit će svakodnevna praksa u 2014. Nju je još poodavno uveo Nixonov savjetnik i kreator medijskih nastupa. I Šepićeve Konrad Adenauerovske didaktično – akademijske sesije nas tome poučavaju… BiH kao i države u susjedstvu nemaju ozbiljnih analitičara jezika utjecajnih političkih ličnosti. Samorazotkrivajuće svojstvo javnog diskursa potvrđeno je kroz nebrojeno intervjua i javnih nastupa Fahrudina Radončića. Autor je njegov period obnašanja funkcije Ministra sigurnosti i šaljivih EPP – istupa, uspio introspektivno valorizirati sa preko 100 stranica zapažanja spremnih za narednu knjigu (Država neboder III).
Ako bi bili u mogućnosti proizvesti kakav psihoanalitički istraživački softver koji bi obuhvatio učestalost (frekvenciju) leksike i sintaktičkih konstrukcija koje Radončić koristi, bilo bi moguće zaključiti da su on i Avaz dva „brata“ u jednom „tijelu“. Malo jeste iznenađujući pozamašni entuzijazam u borbi za „pravnu“ državu koji je i Kebu opredijelio da se situira u ponuđeno naručje avazovskog huškača. Posebno i zbog činjenice da ni jedan medij u BiH nije od Avaza više papagajski producirao „istinu o dvoličnosti pa i kriminogenosti“ Mirsada Kebe…
Očajnički šaljiva ironija u retorici čiji je nauk da u našem društvu vlada samo nasilje, kriminal, korupcija i svi mogući društveni poroci ima za cilj sebe (Kebu i Fahru) predstaviti drugačijima. Oni su izvan toga, slučajno zatečeni i poneseni sapunica – reklamerskim pozivom misije spašavanja (birača).
I obožavateljski epiteti jednog spram drugog i suprotno na granici su javnog neukusa, pa ih neću ni citirati. Govoriti o sebi u trećem licu znači stvarati umišljeno – važnu (narcističku) sliku sebe („nikad ne odustaje, uporan, odlučan“). Iluzija vlastitog poziva i poslanja ozbiljuje se degradacijom drugih. Kebo ih je naime aludirao, a Radončić decidno apostrofirao (SDP, SDA i S za BiH). Poza moći, autoritarnost, tajnost, sugestivne metafore, poza je političkog afrodizijaka koji politički uspon jednih hrani moralnim padom drugih…
Kebo je u samom uvodu razgovora sa Senadom istakao kako on u politici traje: „Od pada Berlinskog zida“… On svoju pojavu nije htio vezati za neki lokalni, BiH, balkanski događaj nego prekretnicu svjetskih političkih kretanja (kraj Blokovske podjele svijeta). Sebe je apostrofirao i „jedinim živim svjedokom u zadnjih 20 godina“… To bi moglo značiti da su drugi „maknuti“… Izražavanje „spremnosti da pogine za nadu“, jedna je od najduhovitijih opaski na koju ga je Senad naveo. Mene je osim ove fascinirao i odgovor na još fascinantnije Senadovo pitanje u 17 min. intervjua: „Šta ste još spremili“? Od tog sam dijela intervjua shvatio da je ovo zapravo „Audicija“ za najboljeg domaćeg glumca na političkoj sceni putem Face TV-a. Na kraju je bilo lakše zaključiti da nije riječ o „monologu“ nego „recitaciji“ Kebi (zadanoj)…
Profesionalno „iskompleksiran“, uvijek tražim pandan u književnom iskustvu i našao sam ga. Dickensonov postupak stvaranja (aludiranja) napetosti ostvaren u memoarskom romanu Velika iščekivanja približan je Kebinim varijacijama na temu stvaranja čara napetosti i neizvjesnosti mogućeg raspleta krimi priča iz našeg susjedstva („200 m“)… Ne možemo ovdje ne priznati Kebi scenarističku sposobnost imaginativne rekonstrukcije u ulozi „pouzdanog“ krim – pripovjedača sa detektivsko satiričnim repertoarom… Njegove negativne aluzije o zločinima i „potencijalnim“ zločincima povećavaju naš interes da ga slušamo ali i napetost fabulativnog pripovijedanja. Mi samo naslućujemo budući razvoj događaja, a Kebo nas drži budnima… Bitno je za njega i Radončića da ne zaspemo do oktobra 2014… U iskrenost Kebinih izjava, iz aspekta artikulirane komunikacijske sintakse, ja uopće ne sumnjam jer se on toliko srodio s funkcijama u vlasti ali i u stranci (SDA) da sam ga osobno doživljavao stranačkim inventarom u Suljinom kabinetu. Sad kad navratim u centralu SDA, a to je rijetko, neobično mi, nema našeg medijskog vic – mahera Kebe…
Radončić je u svom „komadu“ bio i originalniji. Bio je ohrabren prethodni dan izjavom svoga uvodničara Kebe kako je on (Radončić) na čelu: „Najbolje obavještajne službe na svijetu“… Nije jasno na koju je mislio (KOS ili ovu sadašnju). U takvom ozračju intervju je i započeo odlučnom izjavom kako početkom godine: „Pravna država staje na noge“… Ne znam je li mislio na Budimirovu intervenciju u Vladi Federacije ili nešto drugo ali se vidi da je vidovitiji i od naše „Đemile“… On je izgleda, uz Kebu uspio i Budimira u svoju doušničku „mrežu“ uključiti, nakon što ga je u vježbi kodnog naziva „odijelo i revolver“ privodio… Svi mu se na kraju priključe, osim našeg Šemse Mehmedovića… Njega mogu privoditi do sudnjeg dana ali on ostaje „autonoman“ u borbi za istinu i SDA… Zbog toga sam uz njega, čvrsto…
Najbolji pokazatelj odlučne borbe protiv korupcije i „velikog iskoraka“ u tom smislu Radončić smatra činjenicu da su dva poslanika SBB-a Ustamujić i Kapić postavili „pitanja o dužnicima PDV-a i plaćama u državnom sektoru“. U desetogodišnjem zastupničkom mandatu u Domu naroda Parlamenta federacije to je pitanje postavljeno barem pet puta. Zadnji put ga je (2009.) postavio Besim Spahić iz Tuzlanskog kantona i nakon toga „ogromne“ plaće, još dva puta su povećavane. Takvog se efekta i danas plašim… Svakako je ovo pitanje značajno zbog činjenice da smo na našem USK-u otkrili najveće poreske dužnike od kojih su neki i osnivači SBB-a…
„Mojim izborom prestaje strah za velike predmete“, odlučno je istakao Radončić u nastavku monologa… Ovdje nije jasno da li je i na „vlastite“ predmete mislio, ali je posve jasno i otvoreno označio radnike u zdravstvu najvećim korupcionašima („ljekari, sestre, medicinska oprema, šalteri u bolnicama“). SBB (sebe), je označio „najpoželjnijim partnerom“… I meni semantički istrajnom ovo je „partnerstvo“ ostalo nejasno… Međutim, jasno je Radončić naglasio kako je upravo on: „Zaustavio projekat prikazivanja muslimana BiH radikalnim“… Ovdje sa sigurnošću mogu, upravo na planu leksike, ustvrditi kako niko nikad nigdje ni u jednoj zemlji, ni u jednom mediju, nije u tolikoj mjeri radikalizirao javni (unutrašnji i međunarodni) profil muslimana, koliko on, Avaz i novinari Avaza… Ovu sam žalosnu činjenicu i na sudu spreman braniti i dokazati, stručno i argumentirano…
Nedvosmisleno je afirmirao i „kapitalizam“ kao našu šansu, jer po njemu: „Kapitalisti ne uzimaju od naroda“… Ovo je zaista originalna definicija „Kapitalizma“. Nigdje je, osim u Bellovoj studiji Kraj ideologija 1960., nisam do sada uočio. Neću je ni komentirati, osim da nam objasni otkud narod siromašan u još siromašnijoj državi sa takvim kapitalistima (bogatašima) kakav je i on? Otkud?
Puno toga iz ovog njegovog „monolog“ – intervjua nije jasno ali je jasno da je Radončić ustvrdio kako su: „Politike SDA, S za BiH i SDP-a legalizovale korupciju“ dok je: „SBB u opoziciji i na federalnom i državnom nivou“. Ovdje meni stvarno nije jasno zbog čega predsjedavajući Federalnog parlamenta „opozicionar“ Fehim Škaljić podnosi ostavku… Još nejasnije je čija je on vlast, čiji Ministar sigurnosti, koga predstavlja (opoziciju), na kojem nivou i koju državu, sam sebe pitam. Od njih odgovor ne tražim jer su nam oni na kraju kao „tradicionalni opozicionari“ i lutrijski Bingo – lideri jedini izbor… Da vladaju iz „opozicije“ i od 2014.
Tihić odgovoran
Bit ću ovdje otvoren. Za televizične blagotvorne eskapade Kebe i scenografski – učestalog EPP – „opozicionog“ ministra Radončića pomalo je odgovoran i sam Tihić… Upravo je on „podgrijao“ nervozu na političkoj sceni nedvosmislenom izjavom kako se i definitivno neće kandidirati za Predsjednika SDA. Neovisno hoće li ili neće, u politici su stavovi relativne kategorije. Međutim, njegovu izjavu na Face TV-u neki su shvatili pucanjem starter – pištolja za političku utrku. Snažno su startali i neki naši u SDA, ali i ovi izvan SDA, tiskajući se za „prvog u Bošnjaka“…
Sva naša preuranjena predizborna istina, istovremeno i komična i tragična, bez ikakvog stida se odvija pred našim kućnim ekranima u zadnjih mjesec dana… Ne bi me iznenadio prizor kako Lagumdžija (Kambelovksi spin – educiran) izlazi iz katodne TV –cijevi i grli „čovjeka“ kao sebi nekog bliskog u „budućnosti“ od 2014… Istina „čovjeka“ gladnog, ali bliskog… Upravo je taj mali „čovjek“ ugradio cijeli svoj život u njegove i Radončićeve nekretnine, kvadrate, tornjeve, jahte, avione, dividende, morske ladanjske hacijende… I oni mu se sa progresivnim haber Kebinim imidžom iskrenosti i saosjećanja zahvaljuju… Svi opozicionari, osim vladajućeg Jerlagića i SDA…
P.S. Na kraju, ono što sa sigurnošću znam Sulejman Tihić, Bog mu dao zdravlja, potrajat će u politici. Iskreno se nadam. Kod njega nema nikakve samodopadne komunikacijske agresivnosti i ispraznosti verbalizma koji krasi Lagumdžiju, Dodika, Radončića. On je, definitivno, u politici jedna posve atipična pojava (Bakiru sam to često znao isticati)… Neki su posumnjali pa i isticali kako se on u elitini vrh SDA probio pravovjernošću autoritativnom i uglednom rahm. Aliji. Međutim, on se u politici nametnuo kao originalna i samosvojna pojava u rigidnom političko – liderskom miljeu kakva je BiH. Nikada kod njega nisam prepoznao ni trunke bahatosti, revanšizma, samonametljivosti i arogancije u vlastitoj stranci, pa ni šire. Pa čak ni onda kad je mene držao u „kazni“, ili skidao sa lista… On nikada ne dozvoljava da emocije ovladaju njegovim političkim stavovima, o svemu trezveno promisli. Za razliku od drugih, često se konsultira i sa onima „najnižim“ u članstvu SDA… Takav nam lider danas treba, a oni stanuju u SDA… Ne na TV-u…
Asim Kamber
KOMENTARI