Tokom prošlog mjeseca, sviju nas je obradovala vijest da će BiH dobiti dozvolu da izvozi mlijeko u Evropsku Uniju, s obzirom da je ulaskom Hrvatske u ovu zajednicu država izgubila veoma značajno tržište za izvoz. I zaista, bihaćka mljekara Meggle, zajedno sa još tri mljekare iz BiH dobila je zeleno svjetlo da izvozi mlijeko i mliječne proizvode u EU od 26. augusta.
Kako kod nas ništa ne može proći glatko i bez komplikacija, već dan poslije obustavljen je izvoz mlijeka u EU. Krivac za to, ni manje ni više, nego naši dragi susjedi Hrvati. Iako nadležno Evropsko tijelo nije željelo otkriti koja je to zemlja članica uložila žalbu na odluku o BiH kao uvozniku mlijeka u EU, počevši od premijera, hrvatski političari nisu htjeli kriti kako se radi upravo o Hrvatskoj.
Poznata narodna „Samo da komšiji crkne krava“, dobila je i svoju potvrdu, i to vjerodostojnu, jer da nije krava – ne bi bilo ni mlijeka.
Danas smo dobili vijesti iz nekog komiteta u EU, koji ima predugačak naziv da ga sad pišem, kako im je u cilju da se ovaj problem riješi i kako će sastanak na kojem će isti problem biti razmatran biti pomjeren na ranije datum, a sve u cilju što skorijeg rješenja. Malo me začudilo da se ta vijest pojavila par sati nakon što su mljekari dali ultimatum koji zahtjeva da se problem riješi u slijedećih pet dana, ili će oni blokirati granice sa Hrvatskom. Koincidencija ili još jedna u nizu potcjenjivačkih igara sa Bosnom i Hercegovinom?
Premijer Hrvatske je naveo razloge njihove žalbe, koji se možda njemu čine opravdanim, ali se pitam da li to ustvari ima veze sa sve manjom potražnjom hrvatskih proizvoda u BiH i mogućnosti da će izvozom mlijeka u EU i tamo opasti potražnja za njihovim proizvodima. Ako su sigurni u kvalitet, onda im to ne bi trebao biti problem, ali sudeći po ovakvim reakcijama, možda i nisu.
Balkanske zemlje, koje bi, bar po mojoj logici, trebale jedna drugoj biti na raspolaganju što se tiče bilo kakvih odnosa sa EU, čini mi se, rade sve kako bi jedna drugoj usporile napredak. Kakvi su to problemi, kad se ne mogu riješiti međusobno, bez uplitanja treće strane, i da li je u pitanju želja za pravdom ili želja da se jedna država nametne kao neslužbena najveća sila na Balkanu? Nije tu sad u pitanju samo izvoz, nego i mnoge druge stvari. Nakon što je Hrvatska postala članica EU, a BiH potencijalni kandidat i nakon obećanja da će Hrvatska ići u korist svoje susjedne države, sve govori upravo suprotno.
Najnoviji podaci govore da je prodaja hrvatskih proizvoda dodatno opala u Bosni i Hercegovini. Ne podržavam prljavu igru i nekupovanje istih samo jer njima želimo sve najgore, ali podržavam poštivanje vlastitih. Možda kada mi sami uzmemo u obzir kvalitetu domaćih proizvoda, to će učiniti i drugi. Nadam se.
Izvor: abc.ba
KOMENTARI