Dirljivo pismo jednog oca kćerki

SHARE:

Kada je, prilikom pokušaja guglanja shvatio da ženski časopisi neće njegovu kćerku naučiti kako da nađe čovjeka svog života, jedan tata je svojoj malenoj djevojčici napisao iskreno pismo. Lijepo i dirljivo.
Draga Slatkice,

Nedavno smo tvoja mama i ja pretraživali Google. Negdje na pola kucanja našeg pitanja, Google je ponudio listu najpopularnijih pretraga na svijetu. Na samom vrhu liste bilo je pitanje „Kako ga držati zainteresovanim?”.

To me je trglo. Pregledao sam bezbroj članaka o tome kako biti seksi i seksualan, kada ga voditi na sendvič a kada na pivo, i šta raditi da bi se on osjećao pametnije i superiornije.

I naljutio sam se.

Mala moja, nije, nije bio i nikada neće biti, tvoj posao da ga „držiš zainteresovanim”.

Mala moja, tvoj jedini zadatak je da znaš duboko u sebi – u tom nepoljuljanom mjestu koje nije zbunjeno odbijanjem, gubitkom i egom – da si ti vrijedna interesovanja. (Ako uvijek možeš da se sjetiš da je i svako drugi vrijedan interesovanja, bitka tvog života će biti najvećim dijelom osvojena. Ali o tome drugi put.)

Ako možeš da vjeruješ u sebe na ovaj način, bićeš privlačna u najvažnijem smislu te riječi: privućićeš pažnju dječaka koji je sposoban da sam sebe zainteresuje i koji će željeti da provede svoj život investirajući svoje interesovanje u tebe.

Mala moja, želim da ti pričam o dječaku kog nema potrebe držati zainteresovanim, jer on zna da si ti interesantna:

Nije mi važno ako stavlja laktove na sto dok jede – dok god svoje oči drži na tvom nosiću dok se smiješ. I ne može da prestane da te gleda.

Nije mi važno ako ne može da igra golf sa mnom – dok god može da se igra sa djecom koju mu budeš podarila i na sve divne i frustrirajuće načine otkrije da su ista kao ti.

Nije mi važno ako ne prati svoj novčanik – dok god prati svoje srce ono će ga voditi ka tebi.

Nije mi važno da li je jak – dok god ti daje prostora da pokazuješ jačinu koju imaš u tvom srcu.

Uopšte mi nije važno za koga glasa – dok god tebi svakodonevno ukazuje čast i poštovanje u kući i svom srcu.

Nije mi važno koje je boje kože – dok god platno vaših života boji bojama strpljenja, požrtvovanja, ranjivosti i nježnosti.

Nije mi važno ako je odgajan u ovoj ili onoj religiji ili ni u jednoj relgiji – dok god je odgajan da cijeni ono što je sveto i da zna da je takav svaki trenutak života i svaki trenutak života sa tobom.

I na kraju, mala moja, ako naiđeš na takvog muškarca i on i ja nemamo ništa drugo zajedničko, biće nam zajednička najvažnija stvar:

TI.

Jer, na kraju krajeva, mala moja, jedina stvar koja je potrebna da bi ga „držala zainteresovanim” si ti.

Tvoj vječno zainteresovan muškarac,

Tata

————————————————————————————————————

Ovaj post je, naravno, posvećen mojoj ćerki, mojoj Slatkici. Ali, želim da ga posvetim i šire.

Napisao sam ga mojoj ženi, koja je hrabro držala do svojih vrijednosti i uvijek me smatrala odgovornim da sam ona vrsta „dječaka”.

Napisao sam ga za svaku odraslu ženu koju sam upoznao u i van moje ordinacije – žene koje nikada nisu imale glas oca.

Napisao sam ga i za generaciju dječaka koji će biti muškarci i koje treba podsjetiti šta je stvarno važno – da bi moja djevojčica našla nježnog, životnog saputnika potrebno je da barem jedan od vas shvati ovo što sam napisao. Molim se za vas.

Autor, Dr. Keli Flanagan, je klinički psiholog sa praksom u Vitonu, Ilinois. Redovno piše o životu, ljubavi i društvu na svom blogu UnTangled. Oženjen je, otac je troje djece i uživa da od njih uči kako je ponovo biti dijete.

Izvor: BUKA