Inače sam od onih osoba koje i u filmovima navijaju za negativce. Nekako mi djeluju stvarnije. Romantika i sva ta fama oko nje mi je malo precijenjena. Nešto poput umjetnih trepavica. Kupite ih, jer svi pričaju o tome kako ćete s njima izgledati ljepše, a onda vam se jedna od dotičnih odlijepi s kapka i upadne u čašu na prvom spoju s dečkom koga gledate već tri mjeseca, pa vas osramoti za vijeke vijekova.
Piše: Selma Hadžibajramović
Priznajem, ponekad na nagovor ili preporuku pogledam neku romantičnu komediju. Eto, kao da se nasmijem. Na kraju završim brišući lice toaletnim papirom, jer maramice ne mogu da zaustave bujicu mojih krokodilskih suza. Bitna činjenica je da ne plačem jer sam dirnuta sveameričkim hepiendom ovjekovječenim poljupcem poput većine ljudi. Plačem jer je sve to laž i pritom se pitam kako ih nije sram tako bezočno lagati cijelom svijetu. Dakle, što bi se reklo, plačem od muke.
Kako god, nedavno sam svjedočila događaju koji ne da mi je izazvao leptiriće u trbuhu već sam se sva preobrazila u leptira. Ako u vama ne probudi osjećaje, provjerite da vam možda u prsima ne kuca sat.
Iskamčila sam od mame lovu za nove štikle. Čak me pustila da idem sama u kupovinu. Bila je sumnjičava u moj izbor, ali vjerujem da više ne može podnijeti razmažene ispade dvadesettrogodišnjeg derišta, pa je stvar prepustila rukama sudbine. I tako, šetam ja po prodavnici, biram, prebiram i izaberem. Fluorescentno ružičaste, baš za mene. Sjednem na stolac za isprobavanje cipela, dobrih par minuta se mučim sa kilogramima koje sam zimus nakupila, svlačim kaubojku i ispod glasa proklinjem onog ko ju je napravio bez rajfešluza. Na kraju je uspijem skinuti, uz udaranje nogom u policu prekoputa, prodavačicin zgroženi pogled i pretjerano ljubazno ‘Neka, ja ću’ upotrijebljeno da odbije moju pomoć da sve to pokupim.
Taman krenem da isprobam najnoviji predmet mojih maštarija, kad mi priđe stariji gospodin.
‘Oprostite, djevojko, ali da li bi mogli samo malo da se pomjerite, da i ova gospođa isproba cipele, sve druge stolice su zauzete?’
‘Ma, naravno, nikakav problem.’-odvratim i ustanem da pokažem i njima i prodavačici da to što sam nespretna ne znači da sam nekulturna
Deda odšeta i za par sekundi ga vidim kako pod ruku vodi svoju damu. Hodaju skladno. Koraci su im harmoniji. Može se pretpostaviti da tako pridržavajući jedno drugom ruku hodaju cijeli život. On joj pomože da sjedne, a zatim klekne kraj nje i poče joj pomagati da se izuje. Pritom cijelo vrijeme gledaju jedno u drugo sa onim blaženim poluosmijesima. Ti poluosmijesi otkrivaju da im oboma fali pokoji zub. Lica su im izgužvana borama i prošarana staračkim pjegama. Kosa im je oboma sijeda i prorijeđena. Ali, oči im svjetlucaju ljepše i zaljubljenije nego kod tinejdžera koji eksperimentišu s prvim poljupcem. Nakon što ju je oslobodio njenih starih cipela, on uze jedne s police, okrenu ih prema njoj i nježno reče:
‘Jesi ove željela?’
Ona potvrdno klimnu glavom.
Na to deda opet čučnu i pomognu joj da obuje nove cipele. Stajale su joj kao salivene, vjerujte. Ako su ikad postojali Pepeljuga i njen princ, to je zasigurno u mladosti bio ovaj par. Odšetao je do kase, platio cipele i upitao kasirku da li njegova gospođa može odmah da ostane u njima, jer je njene stare strašno žuljaju. Kad je kasirka rekla da može ponovo je došetao do dame, uzeo je pod ruku i graciozno su išetali iz prodavnice, baš kao da idu na ruski bal. Ali, nisu išli. Izišli su na obično sunčano popodne. Njima ništa drugo nije ni trebalo. Njihov život je sam od sebe bio ruski bal. Ja sam ih zamislila kako idu u malu kućicu kraj rijeke ukrašenu cvijetnjakom i zelenilom. Kućicu u kojoj su započeli svoj život, kućicu u kojoj će ga i završiti. Sretni i voljeni.
Ostala sam obuzeta tolikom nježnošću koja se prostirala u valovima meni tik ispred očiju. Bilo je lijepo, toplo, nevjerovatno da bi bilo istinito, a ipak istinito i stvarno. Tako treperava nisam ni primjetila da već par minuta stojim na jednoj nozi u visokoj potpetici dok mi druga leluja u zraku. Primjetila sam to tek kad sam tresnula na pod i srušila još nekoliko pari cipela. Oni nisu primjetili. Ne zamjerim im. Ne bih ni ja primjetila smotanu curu koja ruši sve oko sebe da sam bila zaokupljena tolikom ljubavlju.
KOMENTARI