Surdologija je naučna disciplina koja se bavi rehabilitacijom osoba oštećenog sluha odnosno rehabilitacijom i edukacijom gluhih i nagluhih lica.
Jedan od prvih humanista koji je je uočio vezu između sluha i govora bio je Ćiril Kordano. On je dao i prvu klasifikaciju gluhoćete, napravio razliku između urođene i stečene gluhoće odmah nakon rođenja, gluhoće koja je nastala nakon razvoja govora.
Prema brojnim istraživanjima od ukupnog broja gluhe djece oko 70% se rađa sa oštećenjem sluha a kod ostale tu su riziko faktori koji mogu dovesti do oštećenja sluha.
Riziko faktore dijelimo na:
- Prenatalne riziko faktore: alkoholizam majke, uživanje droge , infektivne bolesti majke, pretjerano uživanje nikotina, ototoksična djelovanja antibiotika, buka i vibracija kojoj je izložena buduća majka, mehaničke povrede u nesrećama,hronične bolesti majke…
- Perinatalne riziko faktore : mehaničke povrede prilikom porođaja, infektivne bolesti genitalnih organa majke (pri prolasku bebe kroz porođajne kanale mogu izazvati zarazu), nestručno izveden porođaj…
- Postnatalne riziko faktore: plava i bijela asfiksija nedonoščadi, produžena fiziološka žutica, infektivne bolesti djeteta, dugotrajna antibiotska terapija, infekcije srednjeg i unutrašnjeg uha, konvulzije izazvane raznim faktorima, buka i vibracija…
Do oštećenja sluha može dovesti i disfunkcija štitne žlijezde – hipotireoza, tireotoksikoza, oštećenje pankreasa, a u starijoj dobi na gubitak sluha može uticati demencija.
Slušna oštećenja
NAGLUHOST – podrazumijeva obostrano oštećenje sluha , gdje je prag sluha na boljem uhu između 29 i 90 dB. Postoji laka, umjerena i teška nagluhost.
GLUHOĆA – podrazumijeva obostrano oštećenje sluha, gdje je prag sluha iznad 90 dB. Postoje praktična i totalna gluhoća. Praktična gluhoća, gdje osoba sa slušnim aparatom ne može da percipira govor, već samo neke zvuke da registruje i totalna gluhoća, kada osoba niti sa slušnim aparatom ne može da registruje slušne draži.
Vrijeme nastanka oštećenja sluha je jedan od veoma bitnih faktora koji utiču na razvoj jezika i govora kod slušno oštećene djece. Nije isto ako se radi o kongenitalnom oštećenju i onom koje je nastalo u trećoj godini života. To bitno mijenja klasičan pristup i rad sa djecom.
Putem screening testova dolazimo do podataka o interesovanju djeteta za zvukove i reakcije na njih u vidu:
- sposobnosti automatskog lociranja zvukova koji pobuđuju interes djeteta
- sposobnost reagiranja na zvukove čije su frekvencije reprezentativne za niže, srednje i visoke tonove i djelove govornog niza frekvencija
- sposobnos reagiranja na zvukove različitih nivoa gluhoće.
Gluhe osobe imaju senzorni gubitak sluha, zbog čega je njihov psiho-socijalni status otežan, a razlog tome, najčešće je, smanjen protok informacija iz objektivne stvarnosti, koji utiče na pravilan saznajni razvoj. Ta otežanost se uglavnom ogleda kroz izostanak govorne aktivnost, a samimi tim i kroz prekid usvajanja znanja putem govora. To s vremenom dovodi do stvaranja socijalno-komunikacijskih barijera, koje se javljaju prilikom komunikacije i drugih interakcija između gluhih i čujućih osoba.
Rana detekcija je veoma bitan faktor i to je neophodan uslov da se na što efikasniji način otklone ili umanje posljedice slušnog oštećenja. To podrazumijeva pažljivo praćenje mogućih riziko faktora i ukazivanje na potrebu aktivnog djelovanja, ako tim stručnjaka utvrdi da je neminovna pojava slušnog oštećenja. Ranom detekcijom je moguće potpuno otkloniti ili djelimično ublažiti posljedice pojave slušnog oštećenja zavisno o uzrocima i vremenu nastanka.
Težina i obim oštećenja sluha ovise kako od uzroka oštećenja tako i od dobi u kojoju kojoj je kod pojedine osobe oštećenje sluha nastupilo. Težina posljedica oštećenja sluha ovisi uveliko o psihofizičkoj strukturi osobe kao i o uticaju socijalne sredine u kojoj ta osoba živi.
Edukacija djece oštećena sluha vrši se po redovnom ili specijalnom planu i programu.
Iako osoba oštećena sluha ima slušni aparat, on ne zamjenjuje sluh, nego je samo pojačalo zvuka. Nagluhe osobe imaju veće ostatke sluha, a gluhe osobe imaju manje ostatke sluha i teže govore, mogu čuti, ali ne mogu razumijeti. Dakle, gluhe osobe se više oslanjaju na vid. Također im je slabija ravnoteža, koordinacija pokreta, jer je uho glavni organ za sluh i ravnotežu.
I za kraj, priča koja pokazuje da humanosti nikad nema kraja. Mladić N.N. iz Istambula rođen je gluh. Inače je komunikacija sa drugim ljudima njemu pomalo i izazov, no tog dana sve je išlo poprilično drukčije.
Mjesec dana su ljudi iz njegovog susjedstva učili znakovni jezik, kako bi mu pružili ovo iznenađenje.
Naime, on je tog dana izašao iz stana sa svojom sestrom, ušao u prodavnicu, a tamo mu se trgovac obratio znakovnim jezikom. Kada su izašli na ulicu, a tamo su mu se znakovima obratili neki prolaznici. Ušao je u taksi, a taksist ga je pozdravio znakovnim jezikom….Bio je presretan jer je i on sada mogao komunicirati sa ljudima iz susjedstva.
JEDNORUČNA PRSTOVNA ABECEDA
Piše: magistar defektolog-logoped Edita Baković
Sljedeće sedmice: Biopsihosocijalni aspekti osoba oštećena vida
KOMENTARI