Goodman (1972) godine prvi uvodi naziv autistic-savant za darovite osobe sa autizmom Talenti se pojavljuju u osoba sa intelektualnim oštećenjima, autizmom i onih urednog razvoja ili u onih osoba koje su doista genijalne, a genijalnost su pokazali već kao djeca. Veliki matematičari Gauss i Amper pripadaju skupini genijalnih, a za neke genijalne ljude se može reći da su pokazivali autistične crte, npr. I. Newton, A. Einstein, R. Fischer i drugi.
Za autistični poremećaj je šira javnost saznala tek 1988. godine, nakon što je snimljen film Kišni čovjek redatelja Barryja Levinssona koji je dobitnik četiri Oskara. Film prikazuje autističnu osobu Raymonda Babbitta sa posebnim sposobnostima: izuzetnim pamćenjem i matematičkim sposobnostima. Film je snimljen prema romanu Barryja Morrowa koji je roman napisao nakon što je upoznao Kima Peeka, osobu sa teškoćama u psihofizičkom razvoju a koja je imala eidetsko (fotografsko) pamćenje a koja ga je impresionirala. Kim Peek je mogao da reproducirati cijelu knjigu nakon što je samo jedanput pročita.
Talenti se primijete već u drugoj, najkasnije u trećoj godini (opisani su slučajevi velikih muzičkih sposobnosti u prvim mjesecima života), a već nakon godinu-dvije dostignu vrhunac, koji obično nije povezan sa vanjskom stimulacijom.
Hermelin (1990) uspoređujuću autistic-savant djecu, djecu sa intelektualnim oštećenjem i zdravu djecu nadarenu za crtanje, zaključuje da zdrava djeca imaju bolju moć prepoznavanja i veću tačnost u reprodukciji, ali da su crtačke (umjetničke) sposobnosti nezavisne o inteligenciji.
Kao autistic.savant navela bih poznatog muzičara sa autizmom Tim Baley, koji je imao i fragilni X (hromosomska aberacija), bio je odličan pijanist, njegova majka je o njemu napisala knjigu.
Tu su i crteži slijepog škotskog crtača Richarda Wawroa koji su bili vrlo cijenjeni i skupocjeni. Wawro koji je uz autizam imao i intelektualno oštećenje, naučio je govoriti tek sa 11 godina, a rano je dobio i kataraktu zbog čega je bio praktički slijep. Tokom života njegovi radovi su predstavljeni na više od 100 izložbi diljem svijeta.
Malo je osoba sa autizmom koje su svojom visokom inteligencijom postigle i zavidnu sveučilišnu karijeru. Jedna od njih je profesorica sa Sveučilišta Colorado, Temple Grandin (visokointeligentna osoba sa autizmom). Ona je svoja autistična iskustva opisala u nekoliko knjiga i na taj način i drugima pomogla da shvate poteškoće osoba sa autizmom, naročito poteškoće percepcije. Ona navodi:
„ Slušanje zvukova doživljavala sam kao da imam slušni aparat na najvišoj modulaciji. U uši kao da su mi bili uključeni mikrofoni koji su sve hvatali.Taj mikrofon kao da je radio na najvišoj frekvenciji… Iako mi je sluh bio uredan nisam mogla razumjeti zvuk iz telefona, a sve zdrave osobe to mogu. Osobe sa autizmom se moraju zaštiti od buke koja ih muči. Iznenadna, jaka buka ranjava im uši kao zubarska bušilica za živac, zato moraju prekrivati uši rukama jer im neki zvukovi izazivaju bol. Autistične osobe imaju i vidne i slušne poteškoće. Jedna osoba sa autizmom mi je rekla:“ Sjećam se da sam na praznik dobila žuti bicikl koji nisam mogla gledati“. Jedan djačak sa autizmom mi je rekao da mu za oči smetaju klizna vrata na robnoj kući. Za mene je odjenuti novu odjeću bilo kao noćna mora jer su me podsuknja i čarape iritirale. Dok se većina osoba navikne na novu odjeću za nekoliko sekundi, meni je trebalo nekoliko dana. Promjena odjeće problem je i danas. Zimi se smrzavam kada nosim suknju, a teško mi je suknju zamijeniti hlačama. Smrzavala sam se do pola zime zbog toga… Kao mala vrištala sam jer je to bio jedini način na koji sam mogla komunicirati. Kada su mi se odrasli izravno obraćali mogla sam sve razumjet. Kada su odrasli međusobno razgovarali, čula sam samo nerazgovjetne zvukove. Trebala sam riječi koje sam imala u mislima ali ih nisam mogla izvući van… Ne moći govoriti bila je krajnja frustracija. Logopedica me stavila u blago stresnu situaciju da sam mogla izreći neke riječi. Tačno je znala koliko treba zahtijevati. Imala sam napadaj: ako nije dovoljno insistirala nije bilo napretka…“
Zrcalni neuroni u premotornom korteksu frontalnog dijela velikog mozga, otkriveni devedesetih godina 20. vijeka, odgovorni za razumijevanje motoričkih aktivnosti i emocija drugih osoba, u osoba sa autizmom imaju poremećenu funkciju.
Piše: mag defektolog-logoped Edita Baković
Sljedeće sedmice: Uspješna rehabilitacija osoba sa govornim poremećajima
KOMENTARI