instant fap
NaslovnicaVijestiRegion

Goli otok – od ‘crvenog’ Alcatraza do propasti

Goli otok – od ‘crvenog’ Alcatraza do propasti

Hrvatski Alcatraz – tako vole mještani otoka Raba, pogotovo mjesta Lopar, zvati Goli otok, zloglasni logor i zatvor komunističkog režima, namijenjen u početku za političke, a kasnije i druge zatvorenike.

Goli otok, kao i Sv. Grgur, na kojem je bio smješten zatvor za žene, nalazi se nekoliko morskih milja od Lopara. Kada mu se približavate, velikim dijelom doista opravdava svoj naziv, iako je dio objekata u kojima su boravili i radili zatvorenici prošaran zelenilom.

To je mjesto na koje su od 1949. do 1956. godine, ali i kasnije, bili dovođeni tzv. neprijatelji države, naroda i tekovina revolucije.

Prema nekim podacima, u tom je razdoblju kroz njegove zidine prošlo više od 15.000 ljudi. Mnogi su tamo ostavili zdravlje, a neki i živote.

No, danas su objekti koji su nekada služili za smještaj zatvorenika i kao radni pogoni – ruševine.

ZAHTJEVNA INVESTICIJA

Otok je infrastrukturno djelomično opremljen: električne energije ima, a otvara se i pitanje vodoopskrbe, kaže Andreškić.
No, investicija koja je potrebna bi bila zahtjevna i za komunalno potpuno opremljen prostor.
Smatra da bi morali učiniti više da turistima barem približe priču o tom mjestu, kako bi dobili potpune i prave informacije o Golom otoku.

Po napuštenim i ruševnim prostorima, koji izgledaju kao da su čudom preživjeli svjedoci vremena prije nego je Zemlju zadesio Armagedon, tu i tamo trčkaraju štakori i zečevi. Svuda uokolo su tragovi ovaca.

Pri ulasku u potpuno devastirane hale, sobe i hodnike, s uma ne silazi ni bojazan da biste mogli nabasati i na nešto opasnije i neugodnije – zmiju, primjerice.

U svakom slučaju, osjećaj obilaska unutarnjih prostorija tih ruševnih objekata nije ugodan i teško je zamisliti da su tu nekoć živjele – ili životarile – tisuće ljudi.

Neugodno sjećanje

Otok godišnje posjeti između 50.000 i 100.000 turista. Dio dolazi u organiziranim grupama, dio je u prolasku, koji obično svrate na obrok u ugostiteljskom objektu u jednoj od dviju luka.

Taj restoran je, uz kino i muzejski prostor, u kojem se prikazuje 10-minutni film o golootočkoj povijesti i gdje se mogu razgledati predmeti iz nekadašnje svakodnevice ovoga mjesta, jedino što na otoku radi.

Barba Grga, dok nas gliserom vozi prema ovom izoliranom i tjeskobnom mjestu, kaže da ima i stranaca, poput Nijemaca, Austrijanaca, Mađara, Poljaka… No, zanimanje je, naglašava, sve slabije.

Dolaze posjetitelji s područja bivše Jugoslavije. Česti su oni čiji su preci imali nesreću da “zapnu” ovdje. No, mnogima je tek usputna stanica. Onim drugima je neugodno sjećanje, iz više razloga.

“Ovi drugi gosti malo su tužni kad vide da je to sve razbacano, da je to propalo, onda su tužni. Oni su mislili da će doći da vide slično Alcatrazu, ili tako nešto, a na kraju vide smeće”, kaže Grga.

Zaposlenika Darka smo zatekli kako posprema kino-dvoranu i muzejski dio. Ima izravan kontakt s posjetiteljima. Nedavno je bila žena iz Australije, čiji je otac ondje bio zatočen.

“Jezivo, kad im je vodič ispričao sve što se dešavalo tu i kako su ljudi tu živjeli, nije im baš bilo svejedno”, kaže Darko.

Spor o vlasništvu

Unatoč svemu, Goli otok je svjedok jednog vremena i onoga što se na njemu događalo. Svjesni su toga i u Loparu. Načelnik Općine Alen Andreškić kaže da je njihova dužnost revitalizirati to mjesto, a slaže se, kaže, i javnost.

DIO OTOKA DRŽAVA VEĆ POKLONILA

Državni ured za raspolaganje državnom imovinom svojevremeno je raspisao pozivni natječaj za prodaju ili raspolaganje Golim otokom.
Reagirali su i Lopar, i Grad Rab.
“Kad su se utvrdila činjenična stanja, neosporno je da ako je država vlasnik Golog otoka, da je dio Golog otok poklonila već jedanput Skupštini općine Rab i da više nema pravo tim dijelom raspolagati. I u tom kontekstu je izrađena nagodba da bi se jedan dio nekretnina prenio ili na Općinu Lopar, ili Grad Rab, ovisno kome će teritorijalno pripasti”, navodi Andraškić.

“Da se jednostavno krene s jednim spomen-područjem, koje bi obuhvatilo jedan manji dio, gdje bi mi dostojno obilježili žrtvu, patnju, stradanje koje se događalo na Golom otoku, prvenstveno znači mislimo na žrtvu nevinih ljudi koji su bili na Golom otoku. Svakako da poštujemo i trebamo štovati svaku žrtvu, a posebno žrtvu pripadnika hrvatskog naroda”, kaže Andreškić.

No, prva prepreka ovom planu su neriješeni imovinsko-pravni odnosi – dio mještana Lopara spori se s državom, jer tvrde da su nekad oni bili vlasnici zemljišta na Golom otoku.

Osim toga, nakon što je 1989. godine zatvorena kazneno-popravna institucija, tadašnja Socijalistička Republika Hrvatska dio je nekretnina s države prenijela na upravljanje Skupštini općine Rab. Tu se spor oko vlasništva dodatno komplicira.

Turistički potencijal

Dodatni problem je što, po nekim rješenjima, Goli otok spada pod ingerenciju Lopara, ali pravo polaže i Grad Rab. Čeka se konačna odluka povjerenstva Vlade, koje arbitrira u ovom slučaju.

“Tako da se, uz isprepletene, neriješene imovinsko pravne odnose, uz karizmu koju je Goli otok imao, prvenstveno između 1949. i 1956 godine, dogodilo da jednostavno nemamo jasnog titulara nad tim nekretninama i propadanje i devastiranje tog cjelokupnog prostora”, kaže Andreškić.

Andreškić smatra da bi, s jedne strane, trebalo nastaviti s nacrtom zakona o osnivanju spomen-područja, u čijem bi financiranju trebala sudjelovati lokalna samouprava, Primorsko-goranska županija i država. Dio novca kasnije bi svojim aktivnostima trebala pribavljati i sama ustanova. S druge strane, tu su i turistički potencijali otoka.

“Sigurno da se spomen-područje i muzejski dio, s posebnim pijetetom prema žrtvi i prema stradanju, može uključiti u dio turističke priče. Svi drugi programi, koji ne isključuju, ne opterećuju, ne degradiraju patnju ili stradanje žrtava, također su dobrodošli, prije svega tu mislim na turizam.”

Robinzonski turizam

U taj dio priče uključena je i tamošnja turistička zajednica. Najvažnije zgrade označene su objašnjenjima na četiri svjetska jezika kako bi sadržaj približili turistima.

Tu je mala suvenirnica i turistički vlakić, koji vozi u sezoni, te izleti i taxi prijevoz brodicama. No, stanjem nisu zadovoljni.

UMJETNIČKE KOLONIJE, NOĆNI ŽIVOT…

Interes su pokazale i neke udruge koje žele organizirati umjetničke kolonije, što je, kaže Mušco, prihvatljivo za privlačenje turista u predsezoni i posezoni, ali ne i na njenom vrhuncu.
Radi se o previše vrijednim kapacitetima za tako nešto.
Spominjale su se i mogućnosti stvaranja elitnog centra za noćni život, uz casino, no Mušco kaže kako je upitno ima li taj kraj potencijalnu klijentelu koja bi tijekom cijele sezone dolazila zbog takvog sadržaja.

Direktor ureda Turističke zajednice Lopara Marin Mušco kaže kako su objekti u jednom trenutku zbog ruševnosti bili i opasni po turiste.

Nekoliko bi zgrada, kaže, trebalo renovirati i napraviti spomen-područje. Dio otoka bi bio prepušten turizmu. Ali, ne kapacitetima koji bi konkurirali onima koji već postoje u Loparu, nego onima kojih na Rabu nema.

“Dakle, ili robinzonski kamp, ili neke mobilne kućice u kamenu, koje bi se uklopile u okoliš. Da ne strše, da ne devastiraju prostor, a koje bi privlačile turiste da, možda, kombiniraju odmor, da su sedam dana tu, pa da tri-četiri dana pokušaju se malo izolirati od vanjskog svijeta. Recimo da im lokalno stanovništvo odavde dostavlja hranu i sve što im treba, ali da tamo nema nikakvih drugih sadržaja, buke”, kaže Mušco.

Stoga su zaključili kako bi za njih kao destinaciju najbolja bila kombinacija postojeće ponude i netaknutosti koju pruža Goli otok.

Planove poremetio rat

U međuvremenu, dio lokalnog stanovništva negoduje – ne vide da bi se uskoro nešto moglo promijeniti.

Mladi Vedran iz Lopara, uređujući klupice za novu sezonu u spomenutom restoranu, strahuje da od većine planova neće biti ništa. Država bi se, kaže, trebala jače angažirati.

“Država, sama po sebi, nije trebala dozvoliti da se ovo uopće dogodi, po meni, a i po drugim ljudima. Trebali bi, a sad nemaju oni novca, oni u biti ne žele riješiti tko je točno vlasnik… Oni se u biti ograđuju od toga, njihovo je, ali i nije, kao”, kaže Vedran.

Na odlasku s Golog otoka barba Grga se u dva navrata osvrće unatrag. Kako kaže, nakon zatvaranja dio objekata je bio u odličnom stanju i ozbiljno se krenulo u realizaciju turističkih potencijala. No, sve je ubrzo prekinuo rat.

Svi su, kaže, tada mislili na oružje, nitko nije mislio na Goli otok.

Izvor: Al Jazeera

KOMENTARI