Haris Islamčević: Od bešike pa do groba…

0

Pred nama je nova školska/akademska godina. Nakon dugog odmora, i stavljanja „mozga“ na stand by režim, naši vrijedni učenici i studenti za njima, će krenuti u nove pohode na osvajanje znanja. Osim prvačića (koji ne znaju šta ih čeka), nije prisutna euforija povratka u stare, dobre klupe. Moždani stand by režim je mnogo prihvatljiviji od ranoranilačkih buđenja, odlaska u škole/ na fakultete, nošenja torbi k'o da su salivene od armiranog betona…

Također, ovi dani su izvor „glavobolja“ mnogih roditelja, jer je u toku golema (financijska) invazija na njihov i onako skroman kućni budžet. Zabandači se čovjeku kada izračuna koliko mu treba novaca za knjige, pribor… A odjeća i obuća su već za traumatologije… No, šta ćeš. I mi smo bili đaci, i nas su naši roditelji školovali kako  su znali i mogli.

Nova školska godina izaziva „glavobolju“ i mnogim prosvjetnim radnicima. Neki od njih će se, poput mene prije nekoliko godina, naći na spiskovima tehnološkog viška, što je dobar put ka birou rada. Mladi ljudi napuštaju naše krajeve tražeći bolju perspektivu, tako da polako, al’ sigurno, se ostvaruje ona moja blogerska o ukazivanju ljudi u Gradu. Refleksije ovog „trenda“ će se odraziti na sve aspekte društvenog života. U šali sam jedne prilike kazao, da postoji realna mogućnost da i neke naše džamije „odu u stečaj“, i reduciraju se vjerske aktivnosti u našim (manjim) džematima.

U svakoj državi koja razmišlja o svojoj budućnosti, kvalitetno obrazovanje predstavlja kičmu napretka i razvoja. Analogno tome, nepostojanje kvalitetne i vizionarske obrazovne politike, dobar je put urušavanja društva u svim njegovim referentnim tačkama.

U dnevnim novinama pratim razne članke koji govore o manjku studenata na državnim fakultetima. Dok administracija državnih fakulteta poput Diogena iz Sinope, svijećom u sred dana tragaju za studentima, u isto vrijeme gazde na privatnim fakultetima i sveučilištima zadovoljno trljaju dlanove, izjavljujući kako su zadovoljni upisnom politikom i brojem upisanih studenata. Tu istu „upisnu politiku“ je neko morao odobriti, pitamo se ko li je to??! I iz kojih razloga?

U razvijenim i uređenim društvima, privatni fakulteti su prestižna i elitna sjecišta i bastioni znanja, dok kod nas to nije slučaj. U Bosni i Hercegovini većina privatnih fakulteta su  proizvodni poligon „novog kadra“, i prečica do komada papira – koji se diplomom zove.

Poznati su mi slučajevi  „matatonca“ koji su (na privatnom fakultetu) uspjeli po sedam ispita dnevno upisati u index. Da pokojni Ajnštaj se reinkarnira, čisto sumnjam – prosto ne vjerujem, da bi uspio oboriti bosanske „rekorde“.

I kroz „brzi tečaj“ kojeg studiranjem (sic!) zovu, proizvode se nove generacije koje trebaju donijeti prosperitet našem društvu. Daj Bože, jer samo On sve može…

Islam kao životni stil i Weltanschauung posebno naglašava važnost čitanja u ime Boga. Prvi impuls Dovršnice Riječi Božije je bio znanstvni zov. Kuriozitet je da poglavlje Al-Alaq, kojeg sačinjavaju i prve riječi Objave,  završava sa porukom da se Gospodaru na sedždu klikne. Spajanjem prvih i posljednjih riječi, možemo zaključiti da najbolji način spoznaje dragog Boga dolazi upravo kroz Znanje.

Za pravilan razvoj društva potrebni su nam ljudi iza kojih stoji suštinsko znanje i punovažna duhovna kultura. „Eksperti“ proizvedeni po univerzitetskim čukama siguran su put da naše društvo unaprijede u ambis u kojem se, po prilično, već nalazi. A da može gore, može… Što bi jedan optimistični pesimista znao odgovoriti na konstataciju kako stanje ne može biti gore, može, može itekako.

Dragi učenici i studenti, neka Vam je sretna i berićetna nova sezona lova na znanje. A onima koji će u lov krenuti na sumnjivim lovištima, Bog nek’ prosvijetli Um i uputi ih na prava lovišta, kako ne bi ih „metak“ greškom (po)trefio…

Haris Islamčević

Rad mr. sci. Harisa Islamčevića možete pratiti i putem socijalnih mreža: Facebooka www.facebook.com/hariislam2017 Twittera www.twitter.com/hariislam2017 te Instagrama www.instagram.com/hariislam2017

 



Share.

Leave A Reply