Haris Islamčević: Rasprava o (bosanskom) čovjeku

0

Pisati o čovjeku i njegovim čvornim tačkama uvijek predstavlja izazov i odgovornost. Dakako, svaki oblik artikuliranja osobnih misli bilo u vidu govorne reprodukcije, izražavanja kroz pisanje, ili pak manifestiranje kroz aktivnosti (djela) predstavlja odgovornost.

Čovjek jeste najveća Tajna Božja, kako nauk Vjere naučava. On predstavlja biće duha, tijela, i razuma. Iako neki znanstvenici u polju psihologije, prije svega, ne distingviniraju dušu i raz/um, te na njih promatraju kao na jednu komponentu.

Dragi Bog, kako veli jedna mudrost, je stvorio tri vrste stvorenja: bića sa razumom bez strasti, bića sa strastima bez razuma, te bića sa razumom i sa strastima.

Prva kategorija jesu meleki (anđeli), ta nad/razumska inteligentna bića koja su u permanentnom službovanju svome Gospodaru, bez trenutka otkazivanja svoje neograničene odanosti. Oni zauzimaju zonu potpune, besprijekorne čistoće; njihove aktivnosti su čiste, i zato su prisutni isključivo u zonama čistote. Prisutnost meleka je nemoguće na obzorjima nečistoće, prljavštine, i smrada. Fizičkog, ali i duhovnog… Kako se ne mogu očekivati u halama (toaletima),  tako isto se ne mogu očekivati i u birtijama, „kućama radosti“- bordelima, kockarnicama, i na svim drugim mjestima zla, neistine, laži, manipulacije…

Za razliku od meleka, druga kategorija sa strastima, ali bez razuma jesu životinje (hajvani). Njihova životna filozofija se svodi na sintagmu: „U Se, na Se i poda Se.“ Njih je dragi Bog poštedio razuma, a s time i odgovornosti.  Od njih, neki ljudi, su preuzeli životnu filozofiju gore izrečenu, sa punim pravom u slobodi izbora…

Treća kategorija stvorenja su ljudi. Čovjek je biće i razuma i strasti. I s toga, mudrost zaključuje, ukoliko u čovjeku razum izdejstvuje pobjedu nad strastima – u tom slučaju čovjek je u stanju da se uzdigne iznad meleka; ali ukoliko strasti mu nadvladaju razum – onda čovjek pada ispod razine svake životinje… Postaje čovjek, u tom slučaju, priprosti dvonožac koji svojim životom kontaminira sve oko sebe, počevši od zraka kojeg udiše i koristi, a iz sebe izbacuje ugljen dioksid i tako dodatno zagađuje, već prezagađenu, planetu Zemlju, pa nadalje i slijedom…

Zadivljujuće je to zdanje Božje! U čovjeku su suksirana najljepša imena Božija. Dragi Bog, kako ističe Poslanik islama, ima devedeset i devet imena, i onaj ko ih „dosegne“ – primjeni u svom životu, ući će u Džennet. Bog je onaj Koji je Milostiv, Samilosan, Oproštavajući, Prefinjeni, Dobri…, a zapitamo li se mi gdje smo tu? Da li smo milostivi? Da li smo spremni oprostiti? Da smo dobri? Da li „činimo dobro kao što Bog nama dobro čini???!“. Na ova pitanja svako neka sebi ponudi odgovor.

S druge strane, neupitne „kvalitete“ kod bosanskoga čovjeka su zastrašujuće…. Bosanski čovjek je ljut, srdit, nemilosrdan. Bosanski čovjek nema razvijeni osjećaj za pluralizam, za drugačije viđenje stvari. Ne želi bosanski čovjek da shvati kur'ansku mudrost kako „čovjek ne može imati sve što mu se prohtije“, jer „Božije je samo Prvo i Posljednje“.

Ova naša lijepa Zemlja je puna brda, planina, kamena. Dragi Bog ističe mudrost, koju znanost je empirijski verificirala, a to je da brda i planine imaju funkciju učvršćenja zemaljske površine. Dakle, da nema kamena, zemlja bi se tresla, i sve bi k vragu otišlo. No, kamen kao kohezivni zemljin faktor je zadobio opozitnu funkciju kod zemljanog bića – čovjeka. Bosanski čovjek je u svojim stavovima, počesto, krut, tersit, jednostran, i kao bosanski kamen – čvrst i nepokoleban. Ali pogledajte, molim Vas… Bog veli da kamen puca od „straha“ prema Bogu! Što je s čovjekom bosanskim??? Da li njegovo „kameno“ biće puca pod obzorjima božanskim?

Čovjek bosanski je hrabar, odvažan. Iako, praksa potvrđuje da se hrabrost graniči sa kukavičlukom. Konačno, neki smatraju da su ove dvije osobine, u biti dva naličja jednoga.

Zašto to „kameno“ biće se ne mrvi pod Božjom veličinom? Nameće se jedan odgovor… Zato što Ga, istinski, nije ni svjestan. Svako ko istinski spozna svoga Gospodara, on će mu beskompromisno na sedždu pasti… A danas, pojedini, padaju na sedždu svojim „lažnim bogovima“ skrivenim u skute čovječjih likova.  Svoju pobožnost mjere materijalnim „takvalukom“, jer kako me je učio jedan od mojih profesora: „Čovjek će prije zaboraviti smrt svog ćaće, nego izgubljeni kapital“. Nažalost, danas svjedočimo pojavama shizofernih idealista, kojima je krivo Nebo što je rotaciju Zemlje zaustavilo za djelić sekunde, u kojoj su poremećeni „svi veliki planovi“, koje je Nebo odredilo shizofrenom bosanskom čovjeku.

I na vrhuncu svoje shizofrenije, bosanski čovjek je spreman na sve, pa čak i da sustav kojeg je dugotrajno i mukotrpno gradio, u sekundi ga porušiti. Takav bosanski čovjek je ogledni primjer auto-deskruktora, i paradoksalije.

I onako k'o ga šiša,  kad sve ode k vragu… rekao bi On.

Haris Islamčević



Share.

Leave A Reply