Ispratio posljednji voz iz Sanskog Mosta

Ispratio posljednji voz iz Sanskog Mosta

Prije više od četrdeset godina posljednji voz je ispraćen iz Sanskog Mosta, a odmah nakon toga ukinuta je uskotračna pruga koja je povezivala ovaj grad sa ostatkom svijeta.

Stariji Sanjani ni danas ne mogu prežaliti ovaj događaj, a mnogi su uvjereni kako je upravo tada započela stagnacija u ekonomskom razvitku čitavog ovog kraja.

Čovjek koji je ispratio poslednji voz ,Đuro Jovanović, prisjeća se kako je tada obavljao dužnost otpravnika vozova na ovdašnjoj željezničkoj stanici. Jovanović kaže kako je to bio veoma tužan dan, te da se veliki broj Sanjana okupio kako bi prisustvovao odlasku poslednje željezničke kompozicije iz ovog grada.

O ovom događaju svjedoči tek nekoliko starih požutjelih fotografija na kojima se vidi kako Jovanović daje znak za polazak poslednje željezničke kompozicije iz grada na Sani.

15107411_1704377156546047_8564022005266118022_n

„Sjećam se kao da je bilo danas, voz je vukla lokomotiva „dizelka“, a vagoni su prevozili drvenu građu. Kad sam dao znak da krenu, nešto mi je zadrhtalo u grlu, a suze same krenule na oči.“, prisjeća se Jovanović. Sa sjetom u glasu priča o uskotračnoj prugi koja je povezivala Prijedor sa Sanskim Mostom, i dalje preko Sanice i Bravska sa Drvarom i Ličkom Kaldrmom.

Objašnjava kako je ova pruga, koju su izgradili Austrougari, najviše služila za eksploataciju drveta iz gustih šuma Grmeča, ai je imala ogroman značaj i za prevoz ostale robe i putnika. Evocira uspomenu na parne lokomotive koje je narod ovog kraja od milja nazivao «ćiro». Kaže kako je zbog njih još kao mali zavolio željeznicu i sve u vezi sa njom. U početku je radio kao pružni radnik, a nakon završetka Drugog svjetskog rata i doškolovavanja, obavljao je poslove kočničara, skretničara i otpravnika vozova. Kaže kako su stari željezničari bili izuzetno emotivno vezani za svoj posao. «U sjećanju mi je ostalo kada je mašinovođa Ferid Kukavica odlazio u penziju i došao da se oprosti sa svojom parnom lokomotivom «škodom».

Tepao joj je kao malom djetetu i dobro se isplakao. Sutradan se pročulo kako je stari Ferdo umro, nikad veće žalosti među nama željezničarima nije bilo.», prisjeća se sa tugom u glasu. Jovanović kaže kako je nakon ukidanja željeznice u Sanskom Mostu, neko vrijeme radio kao otpravnik, a potom i šef željezničke stanice u Omarskoj kod Prijedora, gdje je i dočekao penziju.

Kaže kako je tužan što je zgrada stare željezničke stanice u Sanskom Mostu danas zapuštena i oronula, te smatra kako bi se ovo zdanje moralo obnoviti u znak sjećanja na vrijeme kada je ovo bio željeznički grad. Dodaje kako mu je prije sedam godina preminula supruga i kaže kako danas živi usamljeničkim životom. „Djece nismo imali, a ja sam danas sam u stanu gdje sam proveo poslednjih pedeset godina.

Često prošetam do zgrade u kojoj sam imao kancelariju, sjećanja tada ožive i kao da je jučer bilo kada sam ispraćao vozove koji su jurili na sve strane.“, zaključuje ovaj stari željezničar .
Zlatan Čekić

KOMENTARI