Ni jedan se političar osim na poštivanje Ustava i Zakona nije zakleo ni na što drugo a najmanje na vlastito siromaštvo. Svi su političari ljudi kao i svi drugi, imaju svoje potrebe, porodice, imovinu… Od nečeg moraju živjeti zbog čega je logično da imaju i redovna primanja.
Vrlo često su neki političari skloni populističkim fantazijama o tome kako su spremni besplatno raditi (volonterski) za dobrobit naroda. Postavlja se pitanje u takvim slučajevima prije svega od čega će živjeti, šta je krajnji interes takvih, i na kraju mogu li biti odgovorni za posao i rad koji im se ne plaća.
Ako je plaća naknada za obavljeni rad osnovno je pitanje kako vrednovati nerad ili u krajnjem stimulirati uspješan rad. Osnovni je danas problem rade li političari i javni dužnosnici kako treba i donose li svojim radom boljitak građanima.
Ono što danas zasigurno možemo ustvrditi to je da je veća šteta od indirektne zloupotrebe položaja jednog političara, direktora, šefa neke uprave i sl., od same činjenice financijske koristi ili štete od plaće.
Narod na izborima nekoga mora izabrati, a kad izabere ne znači da će se izabrani potruditi da smanje svoje plaće ili troškove. To je posljednje što će učiniti iako većina u kampanji obećava uštede u korist građana.
SDP je na takvoj platformi došao na vlast pod izgovorom kako je sve u ime „čovjeka“, ušteda najviše… Danas njega („čovjeka“) više ni ne pominju. Ni drugi se ne ponašaju ništa bolje.
Istina je i da neki političari veće prihode postižu od putnih naloga, javnih nabavki, reprezentacija, netransparentne raspodjele kojekakvih ciljanih kodova, budžetske rezerve i sl.. Upravo revizorski izvještaji ukazuju iz godine u godinu na neprestano povećanje troškova funkcioniranja Vlada svih nivoa vlasti, a enormna su upravo u Vladi USK-a.
Veliko pitanje ko bi se u politiku uopće gurao da nije plaća i privilegija. Međutim, često se nekad i pretjerano ističe „preplaćenost“ političara a da se istovremeno ne pominju članstva u raznim upravnim i nadzornim odborima, povjerenstvima, komisijama, menadžmentima, direktorima, gdje se veoma često vrti i puno veći novac od onog iz sfere politike i političara.
Bivši direktor farmaceutske kompanije Bosnalijek Nedžad Polić iz SDA zabilježio je najveće mjesečno primanje u 2013. u iznosu od 45 000 KM, a prosječna mjesečna su mu i inače preko 15 000 KM. Direktor Sarajevo osiguranja Midhat Terzić 18 000 KM, Aluminija Ivo Bradavica preko 20 000 KM. Direktor Aerodroma u Sarajevu 13 000 KM, Elektroprivreda 9 000 KM, Telecom 8 000 KM. Velika su primanja i u upravnim i nadzornim odborima koje su u nadležnosti Vlade federacije.
U zemlji kakva je naša u kojoj je pola miliona nezaposlenih sa prosječnom penzijom oko 300 KM, u kojoj je pola stanovništva na socijali jednostavno je neprimjereno imati ovolika mjesečna primanja.
Delboy iz Kazića sokaka
Kada je riječ i plaćama i ukupnim godišnjim primanjima Sanjana u politici javnost je do sada imala priliku slušati i čitati jednostrano javo informiranje od strane uličnog FB – bukača i samozvanog novinara Senudina Safića. Safić je u javnosti isključivo tretirao primanja Sanjana i to onih iz SDA, čime je nažalost svjedočio tendencioznost i novinarsku pristrasnost. Prava je i istina da su sanski političari na kantonalnom nivou osrednje plaćeni. Najniže godišnje primanje ostvario je Nermin Bećirbegović (SBB) a najviše Sulejman Kazić (S za BiH). Najniže primanje u Kantonalnoj Skupštini ostvario je u prošloj godini Sead Kadić (SDA) u iznosu od 30 666,45 KM
Najveća primanja kad je riječ o kantonalnim poslanicima ostvarila je Mira Ljubijankić obnašajući, uz funkciju kantonalnog zastupnika i poziciju delegata Doma naroda Parlamenta Federacije, u ukupnom iznosu od 72 818,62 KM. Mladen Lonić je ostvario iznos od 74 545,83 KM. Rekordan iznos prijavljenog godišnjeg dohotka ostvario je Hajrudin Halilović (A SDA) u ukupnom iznosu od 81 532,23 KM. Uzme li se u obzir činjenica da sanski izabrani zvaničnici putuju iz najudaljenijeg dijela do centra – Bihaća, njihova ukupna primanja nisu ni približna nekim predstavnicima iz drugih gradova.
Kada je riječ o predstavnicima Sanskog Mosta na nivou Federacije najmanji godišnji dohodak je prijavio Mirnes Alagić (Parlament Federacije). Ministar u Vladi Federacije Sanjin Halimović je također ostvario relativno niža primanja u odnosu na svoje kolege u Vladi Federacije. Halimović je i na reprezentaciju u prošloj godini potrošio svega 4 065 KM, što je ispod prosjeka federalnih ministara.
Naš portal je uspio osigurati i mjesečni obračun plaće poslanika Narodne skupštine RS-a, iz kojeg je vidljivo da su mjesečna primanja Narodnih poslanika manjeg entiteta puno veća od onih u Parlamentu Federacije. Prosječna su oko 6 000 KM, dok je recimo plaća kantonalnog zastupnika Asima Kambera oko 2 500 KM a slično je plaćen i federalni poslanik Mirnes Alagić.
Najveći dohodak od Sanjana koji se financiraju sa višeg nivoa u prošloj 2013. godini ostvario je direktor Doma zdravlja Hajrudin Jakupović.
Ubjedljivo najveća primanja na kantonu u kontinuitetu je ostvarila Jasmina Cepić (direktorica Zavoda za javno zdravstvo), sa dohotkom koji sebi svake godine povećava. Njena su primanja veća za 15 000 od onih koje je ostvario premijer kantona Hamdija Lipovača. Kad je riječ o prihodima Sanjana i u izvještaju za prošlu godinu i svih prethodnih najbolje plaćeni političar je menadžer Mustafa Šanta koji je u poslijeratnim godinama ostvario milionske zarade zahvaljujući kojima je i status svoje imovine nakon rata udeseterostručio. Uz njega se po mjesečnim primanjima i ukupnom prihodu ističu Redžo Kurbegović i Eniz Kazić.
KOMENTARI