Kao moja mati

0

Plan za svaki tvoj rođendan bio je da ti napišem zašto te zapravo volim. Jer, tome si me ti učila, baš svakog dana mog života – da te volim samo ako zaslužiš, a ne zato jer si me rodila. Plan je bio da ti napišem zašto si posebna, ali su sve moje riječi pred tobom nestajale kao poraženi vojnici.

Niko nije kao ti. Mama, majka, mamano, mati. Kojim imenom da te zovem, a da je ono tebe dostojno? Ne znam pa biram da te oslovljavam sa „moja“, jer ti to nekako najbolje pristaje. Moje sve, od svega moga, najmoja si ti. Moja mati.

Tvoji plavi uvojci su uvijek bili ljepši od svih Barbikinih frizura, a boja tvojih očiju modrija od najljepših brzaka i toplija od svake nijanse koju je priroda vidjela. Tvoj osmijeh je oduvijek melodija koju nijedan kompozitor ne može zapisati, a tvoj glas nedostižni ton i najupornijim pticama. Tvoji kolači imaju okus samog raja, moja mati, znaš li to?

Kad režem rođendansku tortu, a ti me gledaš s ponosom što si me ti rodila i ne pamtiš rane ni bolove koje si, zbog mog rođenja, s osmijehom podnosila. Kad mi oči zatamni tuga, a ti mi oluje otjeraš i sunce na licu iscrtaš. Kad padnem, brišeš mi koljena i ljubiš da prođe; kad letim, svojim prstima mi pružaš oslonac da zvijezde dohvatim. Moja mati, moje sve.

I ne kažem ti često da te volim, ne ljubim te koliko želim i ne grlim jako koliko zaslužuješ. Jer se plašim, mamano moje. Plašim se da te moje usne jednom neće naći, da te moji prsti jednom neće osjetiti, da te moje oči jednom neće vidjeti. Plašim se da ću te slomiti, ako te zagrlim onoliko jako koliko želim, koliko moram, koliko zaslužuješ. Moja mati.



Share.

Leave A Reply