Karmen Kamenčić, heroina jednoga doba

0

Karmen Kamenčić, našla je svoj smiraj, tamo gdje je i započeo njzein kratki životni put, u mjestu Trnova kod Sanskog Mosta. Ukopana je pored oca Velida, koji nije dočekao da krvnici života njegove kćeri, budu i kažnjeni. Priča o ovoj sanskoj heroini, koja je život dala za bolju, slobodnu BiH, nikada neće biti do kraja ispričana. Možda će Karmen, kako to i biva u zemlji za koju se borila, biti zaboravljena. U zenmlji u kojoj vrijednosti poput Karmenine žrtve, sve manje imaju značaja, u zemlji gdje se herojem od papira postaje za šaku „zlatnika“, zemlji u kojoj djecu bojažljivo uče da se sloboda BiH plaćala preskupo, životima najboljih kćeri i sinova. Na Karmeninu dženazu primjerice, došlo je stotinjak mještana sanske doline, a vijest o tome objavljena je u medijskom prostoru, ponajviše USK-a. Možda se po Karmen, ništa neće zvati. Možda Karmen, kao i hiljade sličnih njoj, zaboravom ubijemo još koji put.

Ko je bila Karmen?

Punoljetna je postala te kobne ratne 1992. godine. Sa osamnaest baš i ne znamo puno o životu, ali Karmen je život nemilosrdno gurnuo u ratni vihor. Ona je znala da velikog izbora nema, ili će se boriti ili biti ubijena na rodnom pragu. Hrabro za jednu osamnaestogodišnjakinju. Ali, u to vrijeme, svi osamnaestogodišnjaci, cijela generacija tih mladih ljudi, odrasla je preko noći. Netipična i hrabra, neustrašiva i odlučna, nije imala vremena odrastati i prolaziti kroz fazu tinejdžerstva. Sa puno ozbiljnosti, Karmen je odlučila biti drugačija. Krenula je u borbu protiv fašizma, okupacije, protjerivanja, silovanja i ubijanja.

Pridružila se najhrabrijim patriotama ovoga grada, mještanima Vrhpolja i Hrustova, koji su pružali otpor nadmoćnom neprijatelju u šumi Galaja. Tada se velika jedinica bošnjačkih patriota iz Galaje razdvojila u dvije grupe. Jedna grupa koja je brojala oko 150 ljudi, nakon spektakularne akcije i zarobljavanja četrdeset srpskih oficira i vojnika, razmjenom je stigla do slobodnog Bihaća. U toj je grupi bila i Karmen. Ranjena je već u prvim borbama koje je Sansko ključka četa vodila na bihaćkom ratištu, zarobljena i brutalno ubijena. Zarobili su je četnici kod Bosanskog Petrovca, ranjenu u nogu i glavu, prvo su nemilosrdno, zvjerski i ljudskom umu neshvatljivo mučili.

U sudskom procesu koji je uslijedio puno godina poslije protiv Bore Kuburić i Radmile Banjac, pripadnica VRS, a koje su sumnjičene za učestvovanje u ubojstvu Karmen Kamenčić, ispričani su monstruozni zločini počinjeni nad krhkim, nejakim i ranjenim tijelom mlade Karmen. Ne jedan zločin, nad Karmen Kamenčić izvršeni su svi zločini koje neljudski um može počiniti nad slabijim, drukčijim, nad teško ranjenom djevojkom, čija je jedina „pogreška“ bila to što je Bošnjakinja. I to ne obična Bošnjakinja, nego Bošnjakinja, hrabra i odvažna toliko snažno da i goloruka krene u borbu sa jačim. Nije uspjela.

S nekoliko hitaca u glavu, već izmrcvavljenu Karmen, usmrtio je tada maloljetni Veselko Đukić. Njeno tijelo razmijenjeno je 1992. godine i sahranjeno na mezarju Humci. Dženaza je obavljena nakon 24 godine od jezivog zločina nad Karmen.

Priča o Karmen Kamenčić ovdje ne bi smjela završiti, niti je njezina smrt konac jednog života. Karmen je za živote mnogih drugih, dala i više od svog života. Dala je pouku o ljudskosti, hrabrosti. Naučila nas je i da se sloboda ne kupuje i ne prodaje, da u toj bitci nema kalkulacija. Po Karmen bi se zapravo, sve trebalo zvati. I ulice i trgovi i škole i dječji vrtići. O Karmen bi posebno morali učiti oni koji imena najčasnijih, poput njezinog, koriste za ličnu slavu, nevješto „učeći“ Fatihe pred njihove duše, nacereni pred objektive foto aparata i video kamera. O Karmen bi morali učiti oni koji i dvadeset godina od rata, ubiru za sebe ratne slave, nikad dokazane. Oni, koji su slobodu naplatili , oni bi morali znati da Karmen Kamenčić nije ni dva desetljeća imala kada je život dala za slobodu. U zemlji u kakvoj živimo, a kakvu nam moralne kreature i nakaze ordiniraju, teško da će priča o Karmen biti ispričana u svim školskim učionicama. I mrtva Karmen kamen je spoticanja mrziteljima jednakosti i ljudskosti, ali i onima koji su zaboravili ili nikada ni znali nisu, da osim slave i bogatstva, ima i nešto jače.

Po Karmen bi se, ipak, sve trebalo zvati…



Share.

Leave A Reply