Ljubav prema Sani/ Očaravajuće fotografije Mirela Bašića

0

Priča o Mirelu Bašiću, veselom i druželjubivom momku iz Čelinca, bh. hip-hoperu koji nastupa pod imenom PDG i već godinama policajcu u glavnom gradu Irske Dablinu, te njegovoj porodici koju ju rat rasijao na sve strane, mogla bi biti dobar predložak za filmski scenarij.

Dolasku u Dablin prethodila je prava životna odiseja. S Bašićem smo razgovarali tokom njegovog boravka u Sanskom Mostu, gdje ima porodičnu kuću. Iako Čelinčanin, grad na Sani naziva svojim rodnim.

Bijeg iz Čelinca

– Godine 1992. stariji brat Zlatan, roditelji i ja pobjegli smo iz Čelinca u Travnik. Nakon nekoliko sedmica, prešli smo u Split, gdje smo bili pola godine. Kako su granice Njemačke tada bile zatvorene za bh. izbjeglice, primila nas je Švicarska – prisjeća se Bašić te dodaje da su u tu zemlju ušli bukvalno bez ičega, jer su izgubili sve torbe.

S roditeljima je ostao u Švicarskoj do 1997., a brat Zlatan odlučio se za Švedsku, gdje živi sa suprugom i kćerkama. Iste te 1997. s roditeljima se Mirel vratio u Sanski Most.

– Tu sam prvi put išao u bosansku školu, jer sam u Švicarskoj učio francuski koji znam kao maternji jezik, a danas, naravno, govorim i engleski – nastavlja dalje Mirel.

No, samo godinu je trajala poratna bh. priča porodice Bašić, kada su otišli u Irsku, koja je tada jedina primala bh. građane. Tu počinje novi život ovog mladog i talentiranog rep muzičara i hip-hopera.

– Nije bilo lako – tri države, tri jezika u kratkom vremenu, ali mnogo mi je pomoglo, jer znati nekoliko jezika bila je prednost i kad sam konkurirao na policijsku akademiju – dodaje Bašić, koji je u međuvremenu u Dablinu završio opću gimnaziju i dvogodišnju policijsku akademiju.

Prvi posao dobio je u zatvoru, a istovremeno uči irsku djecu videoprodukciji i grafičkom dizajnu i upoznaje ih s rep muzikom. Već pet godina čuvar je reda u centru Dablina.

Prvo muzika

– Radim u 1. stanici u Irskoj, zadužen sam za prostor koji pokriva „Ginis” pivaru i fabriku piva. Taj dio grada je najveća atrakcija Dablina. Radim pretežno na biciklu, jer mi to bolje ide. Ponekad sam i u autu, ako kiša pada. Radio sam na raznim osiguranjima, naprimjer, kada su dolazili Obama, kraljica Irske, zatim kada se održavaju utakmice – govori Mirel, koji često kao policajac odradi i neke poslove u civilu.

Smije se dok priča kako je iznenadio bh. nogometne reprezentativce kad su gostovali u Irskoj jer je došao do njih s kolegom inspektorom.

– Irska policija se zove „An Garda Siochana“, što znači “čuvari mira”. Ne nosimo pištolje, nego palicu, sprej i lisice. Ja sam jedan od 48 stranaca među 11.000 policajaca u Irskoj – objašnjava Bašić.

Inače, kada je stigao u Irsku, zbog nepoznavanja jezika, preostalo mu je jedino da se bavi muzikom, koja ga zanima odmalena.

– Slušajući muziku, došao sam na ideju da bih i ja pomalo mogao početi repati, što mi olakšava učenje jezika. Nakon nekog vremena počeo sam pisati vlastite tekstove, nešto na engleskom, ali većinu na bosanskom, jer tako jedino mogu izraziti svoja osjećanja, mada su mi danas engleski i francuski maternji jezici – kaže Mirel Bašić alias PDG, uz opasku da, ipak, najdublja osjećanja izražava na bosanskom.

Pjesma posvećena Senijadu Ibričiću

I u hip-hop muzici Mirel Bašić ima veliki broj snimljenih pjesama.

– Autor sam i jedne numere posvećene Senijadu Ibričiću Trupku, bivšem nogometnom bh. reprezentativcu, a pjesmu „Moj grad“ posvetio sam Sanskom Mostu. Upravo završavam pjesmu „To sam ja“, na kojoj gostuju Jasmin Prnjavorac i Eki Avdić. Rađena je u studiju „3dcmp“, kao i videospot, i sve bi trebalo biti gotovo krajem oktobra – najavljuje Bašić, koji je na muzičkom planu još puno toga započeo, a želi uraditi i album čija bi prodaja išla u humanitarne svrhe.

Slike posvećene Sani

Često posjećuje grad koji naziva svojim. Tokom boravka u Sanskom Mostu možemo ga vidjeti kako istražuje prirodne ljepote koje bilježi svojim fotoaparatom, dajući nam ljepšu stranu Sanskog Mosta. Na tome mu se iskreno zahvaljujemo.

U nastavku samo neke od njegovih čarobnih fotografija.



Share.

Leave A Reply