Maja Memić: (ne)Uhvatljivo?

0

Ne volim i ne mogu pisati “na dugme” ma koliko se to nekom činilo suludo za osobu koja je u svijetu marketinga i oglašavanja. Ali jednostavno, ne mogu. Sve što ode ispod prstiju a bez da to doživim izgleda kao gomila slova koja su se posložila u besmislene riječi i rečenice.

Nekad moraš.

Pardon, u većini slučajeva moraš i ne ostaje ti prostor za emociju, jer emocijama nema mjesta u poslu. Ne bi trebalo da bude. Barem ne ako želite plutati u  maloj bari punoj krokodila bez da završite kao doručak. Isto je i sa velikom barom, prostor nije ono što čini i određuje ideale.

Emocije mogu pomoći u (samo)procjeni ali su pogubne za svako sklapanje posla i/ili prekid poslovne saradnje. Jesam li ikad poslušala svoj savjet? Naravno da nisam. Da li i dalje sve radim “po osjećaju”? Apsolutno. I vi koji me ne poznajete a i oni koji misle da me poznaju se sablazne svaki put kad pričam o emocijama… Nisam sigurna zašto me se doživljava kao nekog ko je hladan kad sam upravo suprotno.

Racionalnost je emocija svih emocija.

košulja – random muška, Azel France

jeans, prsluk – ZARA

torba – MAstuffARI

patike – Adidas

Prošao je Weekend Media Festival. Deseti, moj prvi ali nadam se ne i zadnji. Ostale su fotografije i uspomene – dijametralne jer, što više sjajnih uspomena stvaram to bivam umornija a tim i fotografije nisu ono čemu se nadam. Jeste, nema highlightera koji može dovoljno istaknuti sjaj kao osjećaj sreće i zadovoljstva ali podočnjaci i fizički umor su skroz neka druga priča, ne daju se sakriti čak i kad si ispunjen srećom od glave do pete.

Ako još uvijek hodate u platnenim patikama i laganim cipelicama, ljeto nije prošlo.

A i kad prođe kalendarski, pokušajte ga zadržati u sebi, makar kroz fotografije, ovako kao ja… Moje su netipične festivalske i blogerske, više su “hvatanje” osobe s druge strane objektiva, makar na 15ak sekundi, kad već radimo da nešto i odradimo. Ponosno i nimalo pretenciozno ću reći da je blizanački duh toliko promjenljiv i neuhvatljiv, čak i za fotografisanje pa je dobro da na kraju dana imam(o) bilo šta.

Weekend je bio dobar, nadam se da će sljedeći biti još bolji i veći. A i ja sa njim.

Maja i njene torbe su sjajne i tu se ne nadam već sam uvjerena da će kao brend samo rasti i rasti, jer već i sad su mašne i više nego prepoznatljive… Jedva čekam da me žene prestanu pitati “OTKUD JE TORBA” i da na ulici u prolazu ili u kafani čujem “EJ, PA MAASTUFFARI”.

 



Share.

Leave A Reply