Može li Komšićeva lista biti alternativa svemu dosadašnjem ili samo razbuktala nada bez pokrića?!

Enormna popularnost svakako godi, ali bi i preveliko očekivanje da jedan čovjek i nova stranka naprave čudo moglo da škodi. Trenutak istine bit će objava imena najbližih saradnika

 Piše: Hasan HADŽIĆ

Ojađena katastrofalnim učincima ranijih i neučincima sadašnje vlasti, većinska javnost u Federaciji BiH skoro očajnički očekuje da Željko Komšić formira svoju stranku. Vjeruju da jedino on, sa novom političkom strukturom, može pokrenuti operaciju moralne obnove i opšteg spašavanja ovog entiteta, a potom i cijele BiH.

U tom iščekivanju, Komšićev rejting vrtoglavo raste i znatno premašuje rezultat koji je ostvario na zadnjim opštim izborima, a već tada mu nije bilo ni blizu ravnog. Tako velika popularnost svakako godi, ali bi i preveliko očekivanje da jedan čovjek i nova stranka naprave čudo moglo da škodi. Em to veoma obavezuje, em se radi o zemlji institucionalno utemeljenoj na način koji podstiče anarhiju, a bilo kakvu viziju napretka ubija u pojam.

Bude li njegova lista, kako se u narodu kaže, „imala oraha“ kao i, manje-više, liste svih dosadašnjih starih i novih stranaka, onda će biti u pravu Komšićevi brojni neprijatelji na svim stranama koji godinama tvrde da je njegova karijera plod mnogo sretnih okolnosti i malo lične lucidnosti i truda… Ulog je isuviše veliki i neće biti šanse za popravni!

Novo poglavlje

Komšićeva slava je nabujala na backgroundu patriote neukaljanih ruku, na prpošno-nediplomatskom „otresanju“ svakog novog ataka na BiH iz susjedstva, na autoritetu kojim je plašio vlast onih drugih, ali i izluđivao vrh sopstvene stranke. Sve one, kako se pokazalo, nezajažljive egomane i pohlepnike koji su, ščepavši vlast, pokazali da su samo loša kopija onih koji su prethodno uništili zemlju. Blagovremenim distanciranjem od bivših drugova, Komšić je snažno demonstrirao nespremnost za učešće u njihovom usiljenom proćerdavanju narodnog povjerenja sa izbora 2010.

Ali, od osnivanja sopstvene stranke, najavljenog za 7. april, počinje sasvim novo poglavlje i ništa više u karijeri Željka Komšića neće biti isto. Naime, on već poprilično dugo ima zvučne diplomatske, funkcionerske i državničke funkcije; dakle solidnu ličnu situiranost – s jedne, i komotno odsustvo odgovornosti za užasno stanje ovdašnjih stvari – s druge strane. Ta odgovornost se knjižila i knjiži uglavnom liderima stranaka, daleko više onima u vlasti, ali i opozicioni nisu baš ostajali amnestirani.

Sve ili ništa

Kao permanentni buntovnik, pokazalo se s razlogom, Komšić je bio odgovoran samo za sebe i svoje postupke, a sada će, kao lider nove stranke, preko noći postati odgovoran i za imena i djela šire garniture svojih stranačkih igrača. Ono što je dodatno podiglo napon u iščekivanju 7. aprila, kao najnovijeg bosansko-hercegovačkog Dana D, je činjenica da je Komšić, opet kao niko do sada, uspio da sačuva tu svoju saradničku kolekciju u najvećoj mogućoj tajnosti. Naravno, ne želimo da se upuštamo u ona zakulisna, manje-više zlobna, licitiranja i nagađanja. Ostavimo čovjeka da na miru završi osnivački pos'o.

Ionako će uskoro sve izići na vidjelo. A upravo obznanivanje čelnog tima bit će prvi ali i najveći test ozbiljnosti, perspektive i budućnosti Komšićeve stranke. Ta imena, njihov ugled i kompetentnost će, maltene eliminatorno, posvjedočiti da li ovaj posljednji harizmatični političar u BiH ima viziju i snagu da postane istinska alternativa svemu dosadašnjem? Da li je sva ova razbuktala nada imala pokriće?

Ali, padne li na tom ispitu; bude li njegova lista, kako se u narodu kaže, „imala oraha“ kao i, manje-više, liste svih dosadašnjih starih i novih stranaka, onda će biti u pravu Komšićevi brojni neprijatelji na svim stranama koji godinama tvrde da je njegova karijera plod mnogo sretnih okolnosti i malo lične lucidnosti i truda.

Ulog je isuviše veliki i neće biti šanse za popravni!