instant fap
NaslovnicaNaše priče

Može li Podgrmeč preživjeti starost?

Može li Podgrmeč preživjeti starost?

Postoji li Sanjanin koji nije, barem jednom, proveo svoje nedjeljno popodne gromoglasno bodreći s tribina najstariji nogometni klub na ovim prostorima, sanski „Podgrmeč“?

Djecu, već od rane dobi, učimo da navijaju, da bodre, da podržavaju starog ratnika koji se iz brojnih borbi vraćao kao pobjednik. Istina, sustigle su ga godine i više nije nepobjediv kao nekad. Star i onemoćao, ili samo malo izvan forme?

Prvi tim Podgrmeča je ono u što su uprte oči Sanjana. To je tim koji nazivamo i smatramo Podgrmečom. Oni nas čine ponosnima, oni nas u posljednje vrijeme sve češće, nažalost, čine i tužnima, ogorčenima i povrijeđenima. Greška je, pak, Podgrmečom nazivati samo te punoljetne momke koji, izvan terena, imaju ulogu radnika, očeva, muževa. Njima Podgrmeč nije Broj Jedan. I zato oni ne pobjeđuju.

Pjetlići, pretpioniri, pioniri i kadeti – Podgrmečove mlade snage, međutim, ne znaju za poraz. Njih bi iskreno iznenadilo, možda i šokiralo, da igraju, a ne pobijede. Tim dječacima Podgrmeč jeste Broj Jedan.

podgrmeč3

Pripremajući članak, posjetili smo neke od treninga za različite uzrasne kategorije Podgrmeča. Prvi tim je na teren za trening istrčao u punoj opremi – na sve strane su bili čunjevi, fluoroscentni prsluci, lopte. Trenirali su ozbiljnih lica i rutinski. Nakon što je trening završen, sjeli su za volane svojih automobila i odvezli se u različitim pravcima.

Mlađa ekipa na stadion je stigla nešto prije zvaničnog termina. Pored stadiona je parkiran samo jedan automobil – trenerov. Nema čunjeva, nema prsluka, tek pokoja lopta. Šale se, smiju, takmiče čija će majica pokazati veći trud, veću borbenost. Oni ne igraju, oni se igraju. Kvase travu svojim znojem i ne misle ni o čemu, osim kako im je baš taj trening jedan korak bliže da postanu ono što žele biti – ponos Podgrmeča.

Nakon treninga, prave selfije s trenerom i ostaju na stadionu. Igraju se još malo. Vježbaju. Oblikuju se. Bodre se međusobno i, zajedno, odlaze na neki drugi teren ili u grad na sok. Njihov trener, ozbiljnog dječačkog lica, u svojim venama nosi krv pobjednika – oca Ilijaza Ilke Kuželja koji je bio najveća nada sanskog nogometa sve do mučnih devedesetih, ali i brata Velida Kuželja koji je vodio Podgrmeč u visine na koje se već godinama, bez Vele na čelu, ne uspijeva sam vratiti.
podgrmeč1

Ferid Kuželj, trener Podgrmečovih omladinaca, posljednja je nada za sanski nogomet. Uči svoje dječake da ne odustaju, nikad. Uči ih da visoko podignutog čela ulaze na teren i izlaze s terena. Uči ih njihov Feđa da vjeruju u sebe. Uči ih odanosti, uči ih pravdi, uči ih prijateljstvu.

Njihova srca su zeleno-žute boje. I s tim velikim srcima zeleno-žute boje, Podgrmeč može preživjeti starost.

KOMENTARI