instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

Nakon decenije: u BiH ukinute obavezne kacige za bicikliste

Nakon decenije: u BiH ukinute obavezne kacige za bicikliste

Deceniju nakon uvođenja, biciklisti u Bosni i Hercegovini više nisu u obavezi da koriste kacige. Obavezno korišćenje reflektujućeg prsluka potisnula je reflektujuća oprema na biciklisti ili biciklu. Zagovarači ove promjene na osnovu sličnih svjetskih iskustava u BiH očekuju veću popularnost bicikla i time veću bezbjednost biciklista.

Obaveza korišćenja zaštitne opreme za bicikliste u saobraćaju važi za jednu od najkontroverznijih tema. Struja okrenuta dominaciji motornih vozila, ličnoj bezbednosti i sportsko-rekreativnog biciklizma podržava obavezno korišćenje kacige. Rezon je jednostavan i kopira ličnu zaštitu kao opšte pravilo: bolje da te vide i bolje da imaš nešto na glavi ako je udariš.
Spram ove grupe uglavnom stoje komjuteri – ljudi koji koriste svakodnevno bicikl kao prevoz i organizacije i stručnjaci koji se bave merama i efektima saobraćajne politike. Ova grupa zastupa drugačiji stav: niti svako želi niti je svakome potrebno da nosi zaštitnu opremu (što odbija ljude od bicikla), a na nivou grupe bolje je da ima više biciklista jer to čini vozače opreznijim, pa je manja verovatnoća da će do nezgode uopšte i doći. Efekat (poznat još i kao “bezbednost u brojevima”) je klasičan efekat mera saobraćajne politike: laiku nije vidljiv, ali je u stručnoj javnosti prepoznat. Druga grupa uglavnom nema ništa protiv toga da ljudi koriste zaštitnu opremu (kacige, reflektujuće prsluke i sl.) kao lični izbor ili ukoliko su izloženiji rizicima od povreda (sportisti).

Po(r)uka iz Bosne

Uvođenje obavezne zaštitne opreme za bicikliste počelo je 2006. godine: kaciga za bicikliste postala je obaveza i nije trebalo dugo da se osjeti pad broja biciklista na ulicama, Banjaluke i u svim ravničarskim opštinama i gradovima u Bosni i Hercegovini. – navodi Tihomir Dakić, koji je više godina zagovarao izmene u zakonu.

– Nedugo zatim sa izmenama istog tog Zakona, bolje je definisan član 102. koji je vezan za biciklističke kacige i pored toga je stavljena zakonska odrednica da svi biciklisti su dužni od prvog sumraka do potpunog svanuća i u periodima smanjene vidljivosti da nose svjetloodbojni prsluk. Ova izmjena je još negativnije uticala na broj biciklista na ulicama. Vlasti na državnom nivou, bez i jedne validne analize, bez zajedničke i centralne baze podataka o saobraćajnim nezgodama kao i o broju povređenih i nastradalih učesnika u saobraćaju, pokušali su da se bave sigurnošću biciklista. Njihova logika u tom periodu je bilo da biciklista postane neka vrsta svetionika ili svjetleće reklame za što više oklopa na sebi, ne bi li učesnici u saobraćaju koji upravljaju motornim vozilima lakše i bolje uočili biciklisti. Tada počinje i borba za prava biciklista te ukidanja epiteta vožnje bicikla kao jako opasne aktivnosti i njegove još veće promocije – nastavlja Dakić. Aktivista iz Banja Luke nije naročito iznenađen predlogom obaveznog korišćenja reflektujućeg prsluka u Srbiji, ali smatra da bi Srbija trebalo da izvuče lekciju iz primera Bosne i Hercegovine i da se fokusira na ono što daje rezultat.

 Infrastruktura i saobraćajna kultura

U proteklih ukupno deset godina ovakvog štetnog zakona, nije se postigla veća sigurnost u saobraćaju već samo igranje sa brojkama jer se broj biciklista rapidno smanjio. Kaciga i svjetloodbojni prsluk za bicikliste u Bosni i Hercegovini i trenutno je Zakon definisan po ugledu na zemlje koje su najpoznatije u promovisanju ovog prevoznog sredstva. Srbija bi takođe po tom pitanju trebala da gleda prema napred i ne donosi retrogradne zakonske odredbe, već da motiviše i navede lokalne zajednice da ulažu u pešačku i biciklističku infrastrukturu i edukaciju i time direktno da utiču na sigurnost u saobraćaju. I na kraju, svako ko želi može po svojoj slobodnoj volji da koristi kacigu, i ne zaboravite da se osvetlite.

KOMENTARI