Dugonajavljivani i nestrpljivo iščekivani veliki koncert pop zvijezde Dine Merlina i njegovog benda (ni)je održan u našem Sanskom Mostu.
Od trenutka kada je tim Dine Merlina potvrdio da će se na mapi odredišta velike turneje u cilju predstavljanja albuma „Hotel Nacional“ naći i Sanski Most, u našem gradu je zavladala prava Merlinomanija. I oni koji nisu vjerni slušatelji ovog muzičara, učili su tekstove njegovih pjesama i planirali kako da koncert Dine Merlina bude njihova najljepša uspomena sa ovogodišnjeg odmora i ljetovanja.
Dino i njegov tim su stigli na vrijeme, tonske probe su počele već od jutarnjih sati pa su i oni najnepovjerljiviji dobili konačan dokaz – Čarobnjak je stigao! Prijedorska je bila ne samo nedostupna za saobraćanje motornih vozila, nego i neprohodna od rijeka ljudi koji su, iz svih krajeva grada i okoline, žurili ka svom odredištu –Gradskom stadionu. Ne pamti zelena trava igrališta Podgrmeča kad su je posljednji put tolika stopala dodirnula, kad su redovi bili nepregledni, a cijena karata povoljna i svima dostupna. Među posjetiocima na stadionu bio je i Amel Tuka, izvanredni bh. sportista, koji je u Sanski Most došao na poziv prijatelja Harisa Dubice, uspješnog bh. režisera koji potpisuje i nekoliko spotova Dine Merlina i koji je itekako zaslužan za Dininu ljubav prema Sani.
Odani Merlinovi fanovi nisu ni primjetili da je koncert počeo s pola sata zakašnjenja. Oni koji su tu navratili da potroše vrijeme dok ne počnu predstave predstavnika turbo folka u blizini, brojali su svaki minut. I ne bi možda oluja koja je sinoć pokorila grad bila toliko snažna, nije Merlinova scena sjala onako jako.
Da li smo navikli na šatorske pjevaljke kojima možemo u dekolte i „zatisnuti“ šta poželimo pa nas je zaprepastilo obezbjeđenje na ulazu i oduzimanje staklenih flaša i ostalih potencijalno opasnih predmeta? Da li smo dali posljednjih 15KM iz svog džepa pa nam je piće od 2KM bilo preskupo? Da li smo zaboravili s kolikim oduševljenjem smo pozdravili Čarobnjaka i ne priznajemo da nas je ispoštovao pjevajući na kiši, uz sijevanje munja i gromova koji su opustošili grad? Da li smo se zapitali kako je mladić koji je povrijeđen, samo nekoliko minuta nakon što nas je Dino poslao kući? Slomljena mu je lijeva noga i noć, u kojoj smo se mi zgražali zbog “nepotrebnog prekida koncerta”, proveo je u bolnici.
Šta nam se dogodilo da u svemu tražimo dokaze da je loše, da od potencijalno nezaboravnih uspomena sebi gradimo sjećanja na katastrofu? Cijenimo li uopće što smo se živi i zdravi vratili s najkraće, ali i najveselije fešte u gradu?
KOMENTARI