instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

Radončić poput Miloševića: “Antibirokratska revolucija” i diskreditacija CIK-a

Radončić poput Miloševića: “Antibirokratska revolucija” i diskreditacija CIK-a

Iako je i sam žrtva Miloševićeve “antibirokratske revolucije” , lider SBB-a Fahrudin Radonić danas koristi slične metode političke borbe protiv neistomišljenika, koje je Milošević patentirao i usavršio krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Lider SBB-a Fahrudin Radončić odbio je poziv Dragana Čovića da se priključi vladajućoj koaliciji u Federaciji BiH, koju u ovom trenutku čine samo dvije stranke – SDA i HDZ, piše“Slobodna Bosna”.

Demokratska fronta je na izlaznim vratima i, kako kaže Dragan Čović, jednom nogom je u opoziciji a drugom u vlasti, i ta se situacija naprosto mora raščistiti kako bi se u narednih mjesec, dva formirala stabilna parlamentarna većina. Čović je već otpisao DF i samoinicijativno je u nekoliko navrata razgovarao s čelnikom SBB-a Fahrudinom Radončićem, pokušavajući ga ubijediti da uskoči u vlast umjesto DF-a.

Radončiću nesumnjivo godi laskanje Dragana Čovića, koji ga u javnim istupima neizostavno tretira kao „jedinog ozbiljnog partnera s kojim SDA i HDZ može napraviti stabilnu većinu“, no u isto vrijeme ga frustrira činjenica da je drugi koalicioni partner, SDA i njen čelnik Bakir Izetbegović, prilično rezerviran prema ideji Dragana Čovića. Dapače, SDA paralelno pregovara s nekoliko drugih stranaka koje bi popunile postor nastao izlaskom iz vlasti DF-a i čini se da u svojim kalkulacijama ne računaju na Radončićev SBB.

Iako mu SDA nije ni uputila poziv za sudjelovanje u vlasti, Radončić je preko Dnevnog avaza poručio da mu ne pada na pamet ulaziti u koaliciju sa SDA, sve dok je na njenom čelu Bakir Izetbegović.

Legitimno je pravo Radončića da oblikuje politiku stranke kojoj je na čelu i da bira koalicione partnere, i tu se ništa ne može ni dodati ni oduzeti. No, Radončić je otišao korak dalje: odbijajući nepostojeći poziv za ulazak u vlast, osporio je demokratski legitimitet čelniku SDA Bakiru Izetbegoviću, zbog navodno “sumnjive pobjede na predsjedničkim izborima” i jednako tako “sumnjive pobjede na stranačkom Kongresu” krajem maja.

E, ta vrsta optužbi nimalo nije bezazlena jer uveliko izlazi iz dopuštenih okvira međustranačkog prepucavanja. Takvim optužbama negiraju se demokratske institucije BiH, poput Centralne izborne komisije, koja u oktobru 2014. godine nije pronašla ništa sumnjivo u pobjedi Izetbegovića za člana Predsjedništva BiH. Upravo je CIK, u čiju vjerodostojnost Radončić sumnja, ovjerio mandat Bakiru Izetbegoviću, kao što je ovjerio i mandat izabranim zastupnicima SBB-a: i kako onda vjerovati da je CIK u slučaju Izetbegovića pogriješio a u slučaju SBB-a, nije. I ko će umjesto CIK-a određivati ko jeste a ko nije legalno i legitimno izabran?

Takvu vrstu političkih diskvalifikacija svojih neistomišljenika, kakvu koristi Radončić, svojevremeno je obilato koristio predsjednik Srbije i SR Jugoslavije Slobodan Milošević, u svom poznatom “antibirokratskom pohodu” krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je kombinacijom medijske harange i uličnog pritiska (“događanje naroda”) pomeo po tadašnjim pravilima legalno izabrana cijela rukovodsrva Crne Gore, Kosova, Vojvodine , i na njihova mjesta doveo svoje poslušnike, poput nesretnog Roma Sejde Bajramovića koji je u tadašnjem Pokrajinskom rukovodstvu Kosova glumio Miloševiću lojalnog Albanca!

U toj opasnoj akciji kojom je trasiran put za kasniji krvavi raspad Jugoslavije, među ostalim, stradao je i Fahrudin Radončić, tada izvršni sekretar Gradskog komiteta SK Podgorice, piše “Slobodna Bosna”.

Cijeli problem Miloševićeve “antibirokratske revolucije” krije se baš u tome što je predsjednik Srbije sebi dao za pravo da određuje ko je legalno a ko nelegalno izabran, ko ima a ko nema podršku naroda, ko je podoban a ko nije, ko mora otići a ko mora doći. Poništavajući tadašnje institucije sistema, Milošević je srušio tadašnji (kakav-takav) poredak i otvorio prostor za opći haos i krvavi raspad Jugoslavije.

I kasnije, kada je počeo rat, Milošević je osporavao legalitet i legitimitet svih demokratski izabranih republičkih čelnika, pa je tako osporavao i legitimitet Alije Izetbegovića koga je neizostavno nazivao „liderom dela muslimana“, dok je u isto vrijeme priznavao izborni legitimitet Fikreta Abdića, čiju je vojsku u Krajini naoružavao i obučavao.

KOMENTARI