Emir Spahić u nedjelju je, u prijateljskoj utakmici sa Španijom, udario šamarčinu, ne jednom, nego dvojici fudbalera aktuelnog prvaka Starog kontinenta.
I neka je, ovoga puta nije kriv. Šta god da je uradio Emir Spahić jučer na terenu stadiona u St. Gallenu za to ne bi bio kriv. Emir je jučer samo opravdao očekivanja koja imamo od njega. Šta se to od Emira očekuje uoči utakmica reprezentacije? Da zaustavi protivničke napadače? Da, i to je nešto što Emir radi korektno. Nije Paolo Maldini, ali nije ni neki ispodprosječni štoper sklon stalnim kiksevima. Nije da ih nije imao, ali dešavalo se i najboljim.
Šta to još očekujemo od miljenika nacije u kojoj su sva društvena načela potpuno izvrnuta i izokrenuta? Da se pobije, da šamara, udara šakama, vrijeđa, psuje, grana rukama… Da sramoti Bosnu i Hercegovinu gdje god se pojavi, bila to Sevilla, Montpellier, Moskva, Leverkusen ili zemlje i stadioni koji ugoste naš nacionalni tim.
Sramota ili ponos? Kako za koga, a sudeći po skandiranju s tribina, nakon “viteškog” čina Emira Spahića, ovoj naciji bivši kapiten je i dalje idol. Što si primitivniji i veći kabadahija, to si veći mangup. Um caruje, a snaga klade valja, je izreka s kojom se ovaj narod nikako ne može pomiriti, pa se svim silama trudi da dokaže drugačije.
Bilo da je to šamaranje žena, maltretiranje slabijih vršnjaka, testiranje obrtomjera po gradskim saobraćajnicama, bacanje otpadaka svugdje, osim u kantu predviđenu za to, parkiranje na zelenim površinama ili šamaranje protivničkih fudbalera. Što si veći primitivac to je bolje, a još ako imaš para onda si jači i od države. Naravno ima još uvijek i onih normalnih, onih koji imaju neke drugačije, civilizovanije poglede na svijet, ali nekako sam dojma da ih je iz dana u dan sve manje.
Prije nešto više od 20-ak godina, jedan od najboljih fudbalera na svijetu bio je Stefan Effenberg. On je nakon što je pokazao srednji prst navijačima, odstranjen iz reprezentacije Njemačke i to sa Svjetskog prvenstva koje se 1994. godine igralo u Sjedinjenim Američkim Državama. Bio je Effenberg dobar, možda i najbolji fudbaler te reprezentacije Njemačke, ali postoje neki principi, mnogo važniji od fudbalskog znanja.Nažalost Bosna i Hercegovina nije Njemačka, Emir Spahić nije Stefan Effenberg, a Mehmed Baždarević nije Berti Vogts.
Reći će neki, lako je Nijemcima, oni imaju igrača koliko god hoćete. Osam godina nakon prvenstva u Sjedinjenim Američkim Državama, odigrano je prvo svjetsko prvenstvo u Aziji. Domaćini su bili Japan i Južna Koreja. Irska se nakon osam godina vratila na smotru najboljih reprezentacija svijeta, a najbolji fudbaler te ekipe bio je bez ikakve sumnje Roy Keane. Kapiten Manchester Uniteda, prgavi Irac, trebao je biti lider reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Ipak nakon svađe i niza uvreda na račun selektora, Mick McCarthy je poslao Keanea kući iz dalekog Japana. Nažalost Spahić nije Keane, Bosna i Hercegovina nije Irska, a Mehmed Baždarević nije Mick McCarthy.
Sušić, Slišković, Baždarević, Blažević… Sasvim je svejedno. Nijedan od njih nije imao hrabrosti da uradi ono što su uradili Vogts s Effenbergom, McCarthy s Keaneom, Glenn Hoddle s Paulom Gascoigneom ili Luiz Felipe Scolari s Romariom. Svi su odlučili ići linijom manjeg otpora, pa tako i sadašnji selektor Baždarević koji eto ni sinoć nije vidio šta je to uradio bivši kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Vidio je Baždarević, ako ništa u snimku nakon utakmice, vidio je i Elvedin Begić i ostala fudbalska svita iz Ferhadije 30. To su vam oni što vas “deru” po novčaniku kada se igraju kvalifikacije u Zenici, a organizacija prijateljske utakmice u Bosni i Hercegovini im je potpuno stran pojam. Reprezentacija je davno postala putujući cirkus, atrakcija za dijasporu i odlična “krava muzara”.
Posljednju prijateljsku utakmicu u Bosni i Hercegovini odigrali smo 14. augusta 2013. godine protiv Sjedinjenih Američkih Država, a prije toga u augustu 2011. protiv Grčke. Od posljednjih 20 prijateljskih utakmica reprezentacije, samo su pomenute dvije odigrane na tlu Bosne i Hercegovine. Reprezentacija se davno otuđila od domovine, ali to je već neka druga tema.
Vidjeli su i oni prije Baždarevića kako se Spahić ponaša. Vidjeli su i članovi stručnog štaba, doktori, portparoli, saigrači. Vidjele su i kolege novinari, upozoravalo se, pisalo se, šutilo se.. Nikada se međutim ništa nije promijenilo. Spaha će po svom, prolazi mu, baš niko mu ništa ne može. I neće se mijenjati s 35, pa nije valjda lud? Zato Spaha majstore, samo nastavi, nisi ti više ni za šta kriv. U sljedećoj utakmici očekujemo da istučeš tri protivnička fudbalera i selektora te nesretne reprezentacije.
KOMENTARI