instant fap
NaslovnicaBlog

Selma Durmišević: Strah

Selma Durmišević: Strah

Zdravo stranče, slučajno se obraćam tebi, da baš tebi. Tebi koji usamljeno sjediš, s pogledom koji se gubi u nebeskom plavetnilu. Tebi što obuzimaš, što si nepredvidljiv, tebi velikom. Tebi jer razumom upijaš svaku moju riječ. Nestavljajući na nju ni trunka sumnje. Osjećaš je i prihvataš onakvom kakva jeste. Prazna, bolna, nesvrstana, ograničena, ogorčena. Vidiš u njoj  taj strah, strah od istine, patnje, poniženja, smrti. Strah od poređenja. Ali je i razumiješ.

selma-d

Tišti moju dušu, svaki tvoj pokret, tvoji znakovi koje si odavno poslao. Bez upustva stranče. I sad očekuješ da ih pratimo, da ih se bojimo. Teško. Veoma teško. Bacio si nas nespremne u ovu prazninu, koju su nekad nazivali svijetom. Ne traži da se izgubljeni u prolaznošću mjenjamo, ni pod koju cijenu. Vuče nas neka sila ka dnu, dnu snage, volje, nade. Plaši nas budućnost. Plaši nas svaki korak,svaki put, jer ga na samom početku smatramo pogrešnim.

Vjeruješ li stranče, da izazivaš, igraš se razumom, vjerom. Igraš se ljudskom dušom. Činiš je nemirnom. Nije ona spremna. Nije spremna da prizna stah, neodlučnost. Neodlučnost koja joj briše sve, s vječnim pitanjem »Zašto?«. Zašto ja? Zašto mi? Zašto nas? Kojim povodom, ciljem. Dozvolio si da zlo nadvlada. Dozvolio si do te mjere da se čak gušimo u njoj. Pobjedila je sve ono dobro u ljudima, sve ono što ih je činilo sretnim i veselim. Pobjedilo je sitnice što su crtale osmjeh na napaćenim, iznevjerenim licima. Licima bez stava, puna straha. Ubačen je strah licima koje ubija nepravda, jer oni baš nisu rođeni pod sretnom zvijezdom, nisu imali lijepo djetinstvo, nisu dovoljno lijepa, pametna, nadarena. Nisu lica dovoljno sposobna za životne borbe, lica osuđena na propast.

Šta smo sad stranče? Kako nas sad nazivaš? Beskorisnim bićima, koja uništavaju ono sveto, koja ne poštuju Svemoguće, koja truju. Bića koja su stvorena samo da budu kažnjena. Bića koja uzdižu dunjaluk, materijalno. Ti stranče i dalje očekuješ nadanje, očekuješ pravdu, smiraj. Očekuješ pokajanje, bogobojaznost. Kasno je stranče, kasno. Obratila bih se ja tebi često, tražila od tebe koji savjet, ali plašim se da se ponekad gubiš, da bježiš. Da ti je svejedno. Griješim li stranče?

 Piše: Selma Durmišević

KOMENTARI