instant fap
NaslovnicaBiH

Tuga i dostojanstvo porodica žrtava

Tuga i dostojanstvo porodica žrtava

Žrtve genocida kojima se danas klanja dženaza su i ljudi kojima je UNPROFOR garantirao život

Među 520 srebreničkih Bošnjaka koji će danas biti ukopani u mezarju Memorijalnog centra je i Mevludin Pašić, koji je u trenutku pada Srebrenice radio za holandski bataljon UNPROFOR-a, mirovnih snaga UN-a. Bio je na spisku Bošnjaka kojima je UNPROFOR garantirao sigurnost, ali su na kraju predati četnicima i pobijeni.

Mevludin je prošle godine identificiran nakon ekshumacije iz sekundarne masovne grobnice kod Zvornika. Pronađeno je tijelo bez glave. Porodica je odlučila da Mevludina prošle godine ne ukopa, čekajući da u nekoj drugoj masovnoj grobnici bude pronađena njegova glava jer su tijela ubijenih Bošnjaka, nakon masovnih egzekucija, pripadnici Vojske Republike Srpske više puta premještali kako bi sakrili trag svojih zločina.

Mevludinova kćerka Almedina kazala je za agenciju Anadolija da porodica više nije mogla čekati.

„Godinu dana smo se nadali da će nam javiti da je pronađena glava, ali ja, moje sestre i mama smo odlučile da ga ukopamo ove godine. Tijelo nije kompletno, ali želimo da znamo gdje mu je mezar. Većina tijela koja su u posljednje vrijeme ekshumirana su nekompletna. Porodice pristaju da ukopaju po nekoliko koščica, samo da znaju gdje je mezar njihovih najmilijih“.

Almedina je rekla da porodice na ovaj način nalaze svoj smiraj.

„Ja sam sebi davno rekla da je moj babo našao smiraj onog trenutka kada je ubijen, ali ja imam osjećaj da je on uvijek s nama. Sve lijepe stvari su mi se dešavale na njegov rođendan. Zašto, ne znam, ali znam da se njegova duša brine o nama. Oni su našli svoj smiraj, ali ovako i mi nalazimo svoj“.

Almedina ima tri sestre i sve su se skupile u Srebrenici da isprate oca u vječni smiraj.

„Nas četiri smo odrastale bez oca u godinama kad nam je najviše trebao. Mi smo imale najboljeg oca na svijetu koji nas nikad nije zaružio. Kad sam ga izgubila imala sam 22 godine. Poželjela sam kad ja nemam oca da ga niko nema. Srećom, moja sestra je dobila dijete i rekla sam da moram s tim prestati jer ako tako govorim onda želim da i njeno dijete nema oca. Hvala Bogu na vjeri, pa sam tada odlučila da ću kroz život raditi samo dobre stvari. Moj babo ima svojih šestoro unučadi. Otac je potreban bez obzira koliko imaš godina. Čovjek ko kojeg sam stanovala u Sarajevu zvao me sine, ali me to bolilo, jer me samo moj otac zvao sine“, kroz suze je novinarima Anadolije ispričala Almedina Pašić.

Njena majka Emina strpljivo je svih ovih godina podnosila bol. I na dan kad ukopava svog muža dostojanstveno podnosi emocije koje naviru.

„Osjećamo se tužno i bolno i na neki čudan način radosno jer smo pronašli kosti, makar dio kostiju, pa ćemo moći ukopati našeg Mevludina i znati gdje mu je mezar. Hvala Bogu imam četiri kćerke. Nisu nas sve pobili“.

Emina je zahvalna Bogu na snazi i strpljenju.

„Imamo ponosa, imamo snage i sabura. Allah nam je u svoj toj tuzi podario da se s tim dostojanstveno nosimo. Mnogi četnici, ubice, hodaju slobodno, ali ja ne želim njihovoj djeci da žive kao naša. Nisu ona kriva. Neka ih Allah uputi da ne budu kao roditelji, da se ne dešavaju ratovi, da se ne ubija narodi jer Allah nas je sve stvorio i on će nas sve uzeti. Želim da ljudi ne uzimaju živote jedni drugima i da se ovo što smo mi doživjeli više nikome i nigdje ne ponovi“, poručila je dostojanstvena Srebreničanka Emina.

 

KOMENTARI