Na suđenju Mirku Vrućiniću za zločine počinjene na području Sanskog Mosta, svjedoci Tužilaštva BiH su izjavili da je srpska vojska 1992. godine napala selo Hrustovo te da je stanovništvo uglavnom protjerano, a više od 100 osoba ubijeno.
Ahmo Kandžić je rekao da su srpski vojnici krajem maja 1992. godine, nakon tri dana granatiranja, ušli u selo Hrustovo (opština Sanski Most) i vršili pretres po kućama. Dodao je da se on s porodicom krio u skloništu.
Svjedok je kazao da je od komšija čuo da je tog dana ubijeno više od 100 osoba iz sela.
“Hrustovo je bilo veliko selo. U njemu je živjelo preko 500 osoba. Ja lično nisam vidio niti jedno ubistvo jer sam bio u drugom djelu sela, ali sam čuo od komšija da su u jednoj garaži bili žena i djeca, i da su svi ubijeni”, rekao je Kandžić.
On je naveo da su i njega pronašli na mjestu gdje se krio i, sa ostalim muškarcima iz sela, odveli na Vrhpoljski most. Podijeljeni su u dvije grupe.
“Nas dvadesetak su potrpali u plavi kombi, i odvode nas u policijsku stanicu. Odatle nas premještaju u jednu od garaža fabrike ‘Betonirka’, gdje ostajem još sedam dana. Svaki dan su nas izvodili na zid i mlatili. I vojska i policija. Ko gdje stigne”, prisjetio se svjedok.
Jedne prilike, kazao je, prozvana su dva zarobljenika, koja se nikada više nisu vratila. Kako je dodao, nakon rata su njihovi posmrtni ostaci pronađeni u jednoj od grobnica, kao i posmrtni ostaci mještana sela Hrustovo koji su poslije njega ostali na Vrhpoljskom mostu.
Kandžić je izjavio da je tokom zatočeništva u fabrici “Betonirka” svaki dan išao na ispitivanje u policijsku stanicu, te da je odatle prebačen u logor “Manjača”.
Tokom unakrsnog ispitivanja rekao je da nije poznavao osobe koje su ga fizički maltretirale, te da ne može da kaže da li su to bili samo pripadnici policije, ili vojske, jer ih je bilo i u jednim i u drugim uniformama.
Kandžić je svjedočio na suđenju Mirku Vrućiniću, optuženom da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, od aprila do decembra 1992. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.
Na današnjem ročištu iskaz je dao i Semir Keranović, takođe iz Hrustova, koji je 1992. imao 17 godina.
On je potvrdio da je početkom juna bio napad na selo te da je, nakon ulaska srpske vojske, u selu ubijeno više od 100 mještana.
“Samo u Huskinoj garaži ubijeno je oko 30 ljudi. Tu su bile žene i djeca. Ja lično nisam prisustvovao kad su se dešavala ubistva, ali sam sutradan ušao u garažu, jer sam izvlačio tijela, da pomognem da se ukopaju. Među ubijenima je bila i jedna beba”, ispričao je Keranović.
Dodao je da je tog dana zarobljen i odveden na Vrhpoljski most, odakle je odveden u selo Tomina pa u halu fabrike “Krings”.
Keranović je rekao da je njegov brat takođe bio na Vrhpoljskom mostu, u grupi koja je ubijena.
Nastavak suđenja zakazan je za 24. februar, kada će Tužilaštvo ispitati još tri svjedoka.
KOMENTARI