Idemo usmjeriti našu omladinu da zasuče rukave, da se prihvati posla. Da budu dobri majstori, zidari, prehrambeni tehničari. U inostranstvu se ne stidimo radničkih zanimanja, a ovdje nas je to sramota.Nije sramota raditi, i to je najvažnija poruka.
Opština Prnjavor obiluje zanimljivim privrednim subjektima koji su nerijetko lideri u oblastima svog poslovanja. Mi smo posjetili dvije firme koje se bave prehrambenom proizvodnjom, i to Mesnu industriju “Trivas” te kompaniju Mladegspak, koja, između ostalog, proizvodi i svoj najpoznatiji brend, kečap BONITO.
Ono što nas je zanimalo jeste kako se u nesređenoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina neko uopšte usudi baviti privatnim poslom, i kako na kraju krajeva da taj posao bude i uspješan?
Trivas ove godine proslavlja deset godina od početka svog rada. Da bi se stvorila moderna fabrika koja odgovara sve rigoroznijim zahtjevima savremenog tržišta bilo je potrebno uložiti maksimalne napore. Trenutno proizvode 50tak kvalitetnih proizvoda od svinjskog goveđeg i pilećeg mesa, pod strogim nadzorom nadležnih veterinarskih organa i laboratorija.
kako kažu, trenutni kapaciteti su im 20 tona dnevno, a svoje proizvode izvoze na tržište cijele BiH a proizvode iz uslužne proizvodnje u zemlje Cefte.
Od početka rada su prepoznali potrebu za uvođenje sistema upravljanja kvalitetom koji ispunjava zahtjeve međunarodnog standarda ISO i HACCP i koji se danas uspješno primjenjuju i usavršavaju radi bolje upravljanja i efikasnosti njhovog proizvodnog sistema.
U plaeti proizvoda su polutrajne kobasice i dimljeni bareni proizvodi te konzervirani mesni proizvodi.
Direktorica firme, Slavica Stanić, ističe šta je u njenom poslu najvažnije.
“Nema dobre privrede, produktivnosti, fabrike ili bilo koje firme ako nema stručnosti. To je osnovno. U kadar se mora ulagati. Šaljemo ljude na seminare, jer kada je kadar obučen onda imaš potencijal da imaš kvalitet i veću produktivnost. Mi konstantno ulažemo u infrastrukturu, u radnu snagu, u recepture, u kvalitet, obavezno smo implementirali sve standarde, zbog bezbjednosti i optimalnog upravljanja.”kaže za BUKU Slavica Stanić, direktorica MI Trivas.
Ona dodaje kako je još jedan važan segment od samog početka a to je uslužna proizvodnja za druge proizvođače.
“Ta outsourcing proizvodnja je jako važna za Trivas. Radimo za Perutninu Ptuj, Saru, ZP komerc, KOnzumveć devet godina smo outsorcing proizvođač za Podravku. Dakle svi njihovi konzervirani proizvodi se proizvode kod nas, po njihovim zaštićenim recepturama”
Ističe kako je bitna parola-proizvodimo i kupujmo domaće, a da to ne bude samo deklarativno, jer ljudi ne shvataju šta to znači.
“U domaćim fabrikama rade naša djeca, naši roditelji, komšije rođaci, i to je ta briga o zajednici, i treba vremena da se ljudi priviknu na nove domaće proizvođače” dodaje ona.
Što se tiče izvoza prema EU, Stanić ističe da su proizvođači spremni, ali moraju postojati mehanizmi da se može nesmetano izvoziti. Ima i poruku za političare.
“Nama trebaju političari da nam ne smetaju, i koji će nam pomoći. Kod nas su problem političari koji ne razumiju privredu i onda je teško i da joj pomognu. U Prnjavoru je osnovan Privredni savjet gdje nam Opština pokušava pomoći. U njemu su i ljudi iz privrede i iz opštine i zajednički pokušavamo da probleme otklonimo.Tu se ne radi samo o subvencijama ili donacijama, mi želimo da dođemo brže do nekih dozvola, da se riješi npr. pitanje infrastrukture” kaže za BUKU Slavica Stanić.
Koji je recept za uspješno poslovanje u jednoj nesređenoj zemlji?
U Trivasu kažu samo jedno: Kvalitet na prvom mjestu.
“Kada su se na našem tržištu pojavljivali razni proizvođači da bi minirali Vašu proizvodnju a sa cijenama neuporedivo nižim, onda je potrebna upornost i tvrdoglavost da istrajete na svom kvalitetu. Kvalitet će se kad tad prepoznati” ističe.
Ona kaže kako je ekonomija ta koja pravi zajednicu. Ekonomija je osnova svega.Nema domaćeg dobrog života bez domaće privrede, bez domaćih resursa i domaće radne snage. To je karta za budućnost da ostanemo na ovim terenima. Nažalost sad anm odlazi ono što je najpotrebije ovoj zemlji – mladi i obrazovani ljudi. Nemaju se gdje zaposliti.
Na drugu stranu i mladi ne žele zasukati rukave, jer im se servira pogrešno.
“Zašto se našoj djeci nude starlete i lagodan život, pa nije sramota uzgajati paradajz i krastavce, jer će tako zaraditi, a neće roditeljima naveče dolaziti i kukati im za džeparac. Mi moramo tu vrijednost djeci pokazivati. Idemo usmjeriti našu omladinu da zasuče rukave, da se prihvati posla. Da budu dobri majstori, zidari, prehrambeni tehničari. U inostranstvu se ne stidimo radničkih zanimanja, a ovdje nas je to sramota. Nije sramota raditi, i to je najvažnija poruka” zaključuje u razgovoru za BUKU Slavica Stanić iz Trivasa
KOMENTARI