instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

Zakon bez preciznih uputa: Koliko su maloljetnici u BiH zaštićeni od opasnih poslova

Zakon bez preciznih uputa: Koliko su maloljetnici u BiH zaštićeni od opasnih poslova

Zaštita djece i maloljetnika u svakom društvu veoma je važan segment razvoja i mnoge društvene zajednice upravo tome posvećuju veliku pažnju, kako bi ih sve zaštitili od opasnosti.

Ipak, vrlo često slika stvarnosti je drukčija jer mnogi maloljetnici uvjetovani različitim okolnostima života bivaju primorani na opasan rad kako bi osigurali osnovne životne potrebe i egzistenciju. Nerijetko, čitava porodica ovisi o njihovom radu što može biti izuzetno opasno, jer su maloljetnici podložni različitim vrstama zloupotrebe od poslodavaca koji ih koriste za brojne poslove.

Stoga, brojne države i iz našeg regiona pokušavaju da se izbore s rastućim problemom zloupotrebe maloljetničkog rada, a među njima i Bosna i Hercegovina koja se, istina sporije, priključuje zajednici zemalja koje sve veću pažnju posvećuju ovom problemu. Jedan od svijetlih primjera u posljednje vrijeme postala je Srbija koja je usvojila svojevrsnu Uredbu o utvrđivanju opasnog rada za djecu, kojom se tačno određuju djelatnosti koje djeca ne mogu obavljati, makar i za svoje roditelje.

Ipak, u našoj državi, takva ili slična uredba ne postoji, te se opasan rad maloljetnika kontrolira i sankcionira kroz Zakon o radu.

“U skladu s članom 20. Zakona o radu, s osobom mlađom od 15 godina života nemoguće je zaključiti ugovor o radu, niti se ono može zaposliti na bilo koju vrstu poslova. Osobe između 15 i 18 godina života (maloljetnik) mogu zaključiti ugovor o radu, uz prethodnu saglasnost zakonskog zastupnika i uz ljekarsko uvjerenje o općoj zdravstvenoj sposobnosti za rad”, pojasnili su za Radiosarajevo.ba iz Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku.

U daljem pojašnjenu navode kako se maloljetnim radnicima pruža posebna zaštita odredbama zakona o radu, te tako naprimjer puno radno vrijeme za maloljetnike ne smije biti duže od 35 sati sedmično, maloljetnicima nije dozvoljen prekovremeni rad, a zabranjen je i noćni rad maloljetnika, i to u industriji između 19 sati uvečer i 7 sati ujutro, odnosno u drugim granama privrede od 20 do 6 sati, izuzev u specijalnim okolnostima. Kao još jedna odreba navodi se i da maloljetnicima mora biti zagarantiran godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 dana.

Dodaje se i kako je na nivou Federacije BiH Inspekcija rada ovlaštena da kontrolira i sankcionira rad maloljetnih radnika, kako bi se zaštitilo njihovo psihofizičko zdravlje. Također, slične odluke su donesene i u novom Zakonu o radu Republike Srpske, usvojenom 2016. godine, gdje maloljetni radnici imaju zagarantirana slična prava kao i u FBiH.

Ono što je zanimljivo jeste da na nivou kantona u FBiH ne postoje uredbe kojima bi se odredili opasni poslovi za djecu, a to su nam i potvrdili iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, kazavši kako nisu upoznati s postojanjem takve ili slične uredbe. S druge strane u zemljama regije posljednjih godina vrlo često su provođena istraživanja o rizičnom radu za djecu, što je rezultiralo brojnim uredbama na nivou države, ali i pojedinih regionalnih administrativnih jedinica. Sve to urodilo je uredbama kojima su pred zakonom odgovorni poslodavci, pa čak i roditelji, ako svoju djecu izlažu opasnim i rizičnim poslovima.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini ohrabrujuća činjenica jeste da ipak postoje neka ograničenja pa je tako maloljetnicima zabranjen rad na naročito teškim fizičkimposlovima, radovima pod zemljom ili pod vodom, ali i na ostalim poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom utjecati na njihov život, zdravlje, razvoj i moral. No, federalni ministar posebnim propisima utvrđuje koji su to opasni poslovi za maloljetnike, zbog čega je njihovim nepreciziranjem ostavljeno dovoljno prostora za eventualne manipulacije s maloljetničkim radom.

“Dalja zaštita maloljetnih radnika osigurana je kroz njihovo pravo na ljekarski pregled najmanje jednom u dvije godine, čije troškove snosi poslodavac. Također, kaznenim odredbama Zakona o radu predviđena je novčana kazna od 1.000 do 3.000 KM, a u ponovljenom prekršaju i do 10.000 KM ako poslodavci prilikom zapošljavanja maloljetnika prekrše bilo koju odredbu ovog zakona”, dodaje se u pojašnjenju Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku, dok su kazne u RS-u nešto strožije.

No i pored ovih odredbi postoji veliki broj mogućnosti za zloupotrebu zakonskih rješenja, jer ne postoji precizna odredba koji su to sve opasni poslovi za djecu, a zanimljivo je i da prosjačenje, prisilan rad i drugi oblici zloupotrebe djece uopće nisu predmet radnog zakonodavstva, nego organa krivičnog gonjenja i drugih institucija koje se bave zaštitom ljudskih prava općenito, jer je riječ o krivičnim djelima.

Sve to u konačnici, pa čak i veliki zakonski okvir kojim se uređuje ova oblast, ostavlja dovoljno prostora za zloupotrebu maloljetnih radnika, iako postoje brojne međunarodne konvencije i propisi kojima se preciziraju prava djece i maloljetnika kada je riječ o poslovima.

KOMENTARI