Kotlina u kojoj je smješten Sanski Most omeđena je visokim planinskim masivima Grmeča, Muleža i Behremaginice. Zelena čoha doline rijeke Sane premrežena je brojnim vodotocima, tako da Sanjani za svoj grad vole reći da je na devet rijeka.
Ovim područjem teče rijeka Sana, te osam njenih većih pritoka: Sanica, Dabar, Zdena, Bliha, Majdanuša, Japra, Sasinka i Kozica. Osim po rijekama, ovo područje je izuzetno bogato i izdašnim kraškim vrelima.
Od posebnog značaja za Rimljane
Iako su do danas pronađena brojna arheološka nalazišta koja svjedoče o naseljenosti sanske doline u prahistoriji, do sada otkriveni spomenici nisu dali podrobnije podatke o životu u ovome razdoblju. Kasniji antički izvori govore o tome da su u dolinama rijeka Sane i Vrbasa živjeli Mezeji, pripadnici jednog od ilirskih plemena. O njihovom životu na obalama rijeke Sane prije više od dvije hiljade godina svjedoče brojni arheološki eksponati, od kojih se većina danas čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Nešto kasnije ovo područje je za Rimljane imalo poseban značaj, budući da su u dolinama rijeke Sane i njenih pritoka bili trgovački putevi koji su Dalmaciju povezivali s unutrašnjošću Bosne. O ovome periodu istorije svjedoče brojni ostaci rimskih utvrđenja, a pouzdano se zna da je na obalama rijeke Sane postojao utvrđeni rimski grad Splonum. O ranom srednjem vijeku na ovim prostorima nema mnogo istorijskih tragova, a najstariji do sada pronađeni dokument koji svjedoči o postojanju grada je Listina Bele Četvrtog, ugarskog kralja, od 20. jula 1244. godine. Ovaj prostor je oduvijek bio na razmeđu različitih carstava, tako da podaci govore da je kratko vrijeme pripadao srednjovjekovnoj hrvatskoj, pa potom bosanskoj državi. Pad kamengradske utvrde 1463. godine pod vlast Turaka označio je dolazak novog carstva i civilizacije na ova područja. Nakon brojnih bitaka između Turaka i Ugara sanska župa je 1499. godine konačno pala pod tursku vlast. Prodor Turaka u ove krajeve izazvao je velike promjene u sastavu stanovništva, a intenzivnije naseljavanje muslimanskog življa uslijedilo je u 18. vijeku povlačenjem Osmanlija iz Like i nekih područja Hrvatske. Naseljavanje hrišćanskog stanovništva je naročito intenzivirano polovinom 19. vijeka, a posebno nakon austrougarske okupacije BiH.
U vrijeme Kraljevine Jugoslavije Sanski Most bio je središte sreza u sastavu Vrbaske banovine, a u Drugom svjetskom ratu grad je od njemačke i ustaške okupacije oslobođen 10. oktobra 1943. godine.
Musala iz 1463. godine
Ostaci rimskih utvrđenja danas su vidljivi na više lokaliteta, a najočuvanija utvrda iz tog perioda je u blizini ušća rijeke Dabar u Sanu. Zanimljivo je da su Rimljani topili željezo i bakar u blizini mjesta Stari Majdan, udaljenog petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, gdje su pronađeni ostaci starorimske talionice, kao i oruđa iz tog perioda. Ovo mjesto posjeduje kanalizacioni sistem iz rimskog razdoblja, koji je još u upotrebi. U centru Starog Majdana je Rimski most, građevina za koju se pretpostavlja da potiče iz tog perioda. Iz srednjovjekovnog razdoblja sačuvani su ostaci utvrđenog grada koji je smješten na strmom uzvišenju iznad sela Donji Kamengrad. Ovo utvrđenje, koje je služilo za kontrolu puteva dolinom rijeke Sane, sagradili su Ugari, da bi kasnije palo pod vlast Turaka.
U podnožju tvrđave je Musala, kulturno-istorijski spomenik koji ima veliki značaj za Bošnjake ovog kraja. Musala označava prostor koji služi za obavljanje islamskih vjerskih obreda na otvorenom. Nekada je ovakvih objekata bilo na stotine širom Balkanskog poluostrva, a danas ih je ostala tek nekolicina. Prema predanju, Musalu u Donjem Kamengradu dao je sagraditi turski sultan Mehmed Osvajač 1463. godine, nakon što je na ovome mjestu klanjao džumu namaz, što je označilo dolazak islama na ove prostore.
Od kulturno-istorijskih objekata u samom gradu značajna je i zgrada Parohijskog doma, u kojoj se nalazila prva svjetovna škola u Sanskom Mostu sagrađena 1898. godine. Od ostalih objekata ističu se građevine iz perioda vladavine Austrougarske. Jedan od takvih objekata je Zurnića kuća, smještena u samom centru grada, sagrađena 1900. godine.
Spriječiti odlazak mladih
Lokalna vlast u ovome gradu dugi niz godina privredni razvitak bazira na razvoju turističkih potencijala, ali zbog neadekvatne razvojne politike i nedovoljnih ulaganja postojeći resursi nikada nisu dovoljno iskorišteni. Međutim, u poslijeratnom periodu općina Sanski Most ima ambiciozne planove. Tako u pogledu iskorištavanja potencijala ljekovitih svojstava banje Ilidža, udaljene petnaestak kilometara od grada, pripremaju razvojne projekte čijom realizacijom bi se ovaj lokalitet trebao pretvoriti u atraktivan banjsko-lječilišni centar. Zdravstvena ispitivanja ljekovitih svojstava termalnih izvora pokazala su da je ova voda izuzetno pogodna za liječenje više vrsta bolesti.
Revitalizacijom sportsko-rekreativnog kompleksa na planini Korčanici, koji je uništen tokom rata, planiraju da stvore uslove za razvitak planinskog turizma. Područje Grmeča izuzetno je bogato raznim vrstama divljači, dok su riječni vodotoci kao stvoreni za sve vrste ribolova.
U prijeratnom razdoblju ekonomija grada počivala je na drvoprerađivačkoj industriji, te na iskorištavanju bogatih rudnih resursa, prije svega mrkog uglja. Nekadašnji ekonomski giganti, koji su bili nosioci privrednog razvitka grada, danas ne proizvode. Lokalna privreda se trenutno bazira na otvaranju srednjih i malih preduzeća, a glavne grane privrede već godinama su trgovina i ugostiteljstvo.
KOMENTARI