instant fap
NaslovnicaBiH

Zločini pred tribunalom: Prijedor – dokumentarni film

Zločini pred tribunalom: Prijedor – dokumentarni film

Ljudska budućnost mora biti prisiljena da sebe odredi prema genocidu u Prijedoru

Zločini počinjeni u općini Prijedor, u sjeverozapadnoj Bosni, bili su među prvima koji su putem TV prijemnika doprli do gledatelja širom svijeta i uzdrmali savjest čovječanstva. Tribunal objavio jedan dokumentarni film koji pruža pregled dostignuća MKSJ-a u provođenju istraga i procesuiranju ovih zločina.

Šestog augusta 1992., britanski mediji ITN i Guardian otkrili su svijetu postojanje logora za nesrpske civile u okolini Prijedora. Šokantne slike iznurenih zatočenika u samo nekoliko dana su obišle cijeli svijet i uzdrmale savjest čovječanstva. Već dva mjeseca kasnije pokrenut je proces koji je zauvijek promijenio lice međunarodne krivične pravde. Kroz razgovore sa sudionicima i video zapise sa suđenja, Zločini pred Tribunalom: Prijedor opisuje otkriće logora i pokretanje procesa koji je doveo do osnivanja prvog međunarodnog krivičnog tribunala nakon Drugog svjetskog rata, kao i sudski epilog zločina počinjenih u ovoj općini.

Dokumentarni film “Zločini pred Tribunalom: Prijedor” fokusira se na predmete vođene pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju koji se tiču zločina počinjenih na području Prijedora. Kroz svjedočenja žrtava i brojne materijale korištene u sudskim procesima ovaj film rekonstruiše ratne zločine počinjene u Prijedoru. Podsjeća na načine na koji su oni otkriveni i kasnije procesuirani pred Međunarodnim sudom, te kako su u vezi s njima donošene presude. Porodice žrtava, ali i sami preživjeli, na film su reagovali emotivno jer, kako kažu, ponovno su proživjeli strahote iz 1992. godine.

Na dan kada je trebala proslaviti sedmi rođendan 24.maja 1992. godine, umjesto rođendanskog slavlja, Elmina Kulašić sa porodicom protjerana je iz rodnog Kozarca, mjesta nadomak Prijedora. Odvedeni su u logor Trnopolje:

“Sjećam se manje-više svih detalja.Taj strah – koji je između dječijeg straha i straha odraslog, ne mogu da zaboravim – da nas nakon zahtjeva da se predamo – mi govorimo civilima, o ženama, djeci – prvo u kolonama otjeraju do šume, prema Kozari, pa onda prema Trnopolju, je jednostavno nešto što ne može da se zaboravi”, priča Elmina Kulašić.

Bolne traume žrtava oživjele su scene prikazane u dokumentarnom filmu “Zločini pred Tribunalom: Prijedor”. Smjenjuju se slike pretučenih, ubijenih i zatočenih ljudi u logorima. Njihova svjedočanstva pred Sudom u Hagu.

Kraj filma, Elmina je, kao i mnoge žrtve, dočekala sa suzama na licu.

“Ja mislim da mi godinama pokušavamo da budemo pokušavamo da budemo jaki- i dosta puta, ja mislim, svoje emocije zadržimo, ali nekada se jednostavno desi da te emocije same izađu. Čak i sljedećih 20 godina kad budemo gledali ovaj dokumentarac, ili sličan, te emocije će prevladati. One ne mogu da se izbrišu”, kazala je Elmina.

Mnoge priče i svjedočanstva o strašnim zločinima nad prijedorskim civilima, Bošnjacima i Hrvatima, već je čuo Sudbin Musić iz Udruženja logoraša “Prijedor ‘92”. Kaže kako je bilo kakav arhiv, pa i film, dobar način da se sačuvaju činjenice o ratu utvrđene pred sudovima.

“Ne postoji institucionalno očuvanje uspomena. Posebno kada je Prijedor u pitanju, mi i dalje proživljavamo diskriminaciju, koja traje godinama. Svaki naši krik za istinom je doživljen kao nacionalistički”, navodi Musić.

Sveobuhvatan prikaz od zločina do kazne, kakav je predstavljen u filmu, otvorio je brojna pitanja. Nad nekim se zamislila i Saida Karabašić iz udruženja Prijedorčanki “Izvor”.:

“Prostorije u kojima su ljudi mučeni su sada malo sređene, ne izgleda to više tako. Onda, nekako sam se pitala gdje se mi to nalazimo i s kim mi to živimo i da li je moguće da nam se to opet dogodi. Sve je pomiješano”, kaže Saida Karabašić.

„Zločini pred Tribunalom:Prijedor“ drugi je po redu film iza kojeg stoji Outreach program Međunarodnog suda u Hagu. Režiser i producent filma Petar Fincikaže kako postoje dva razloga zbog kojeg je odlučio raditi ovaj film.

“Prije svega želimo istaći pozitivne doprinose Tribunala jer se oni prečesto, po našem mišljenju, zaboravljaju i premalo spominju. Druga stvar koju želimo naglasiti je zapravo odati počast žrtvama koje smogle snage svjedočiti pred Tribunalom”, navodi Finci.

Prvi film koji je urađen tretirao je zločine silovanja i seksualnog nasilja tokom rata, a drugi o zločinima u Prijedoru je logičan slijed  – jer su zločini na području ove opštine bili predmet prve istrage nakon uspostavljanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, 1993. godine. Oba, prema riječima šefice Službe za komunikacije MKSJ-a Nerme Jelačić, imaju veliku važnost:

“Kako bi se što veći broj građana i građanki mogao informisati i upoznati sa zločinima koji su počinjeni i kako bi se što više suzio taj prostor negiranja”, kaže Nerma Jelačić.

Realizacija dokumentarnih filmova predstavlja dio napora Međunarodnog suda da učini dostupnim informacije proistekle iz predmeta vođenih pred MKSJ-om kako bi se obezbijedila bolja budućnost za generacije koje dolaze.

KOMENTARI