Na današnji dan, prije tačno 20 godina, u Parizu je potpisan Daytonski mirovni sporazum.
Potpise na sporazum, dogovoren ranije u SAD-u, u vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, stavili su predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, te lideri Srbije i Hrvatske, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.
Francuska i dalje čuva original ovog dokumenta.
Glavni cilj ovog pravnog akta bio je okončati rat u Bosni i Hercegovini, što mu je i najveći uspjeh, te postaviti temelje za upravno i ustavno uređenje ove zemlje (jedan od sastavnih dijelova akta je i Ustav BiH – aneks 4).
Princip Sporazuma bio je podijeliti zemlju na dva, tj. tri dijela: Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko Distrikt, zatim je definisao povratak izbjeglica te je pokušao obezbijediti ravnopravnost svih na teritoriji naše zemlje, no najveća prava uživaju Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Za Jevreje, za Rome, za Ostale, ravnopravnost ne postoji jer se ni danas, 20 godina nakon rata, ne mogu kandidirati, primjerice, za Predsjedništvo BiH.
Inače, ovaj akt je bio kulminacija tzv. shuttle diplomatije koju je započeo glavni američki posrednik Richard Holbrooke. Ovaj ‘shuttle’ se sastojao od posredničke diplomatije između zaraćenih strana, tako što je Hoolbrokeov tim imao ulogu kurira koji je, također, i moderirao zahtjeve zaraćenih strana.
Problematična pitanja sukobljenih strana bila su priznanje BiH od strane susjednih država, sastav vlade, podjela vlasti, glasanje, povratak izbjeglica…
Teritorijalne nagodbe Dejtonskog sporazuma uključivale su: status i samoodrživu deblokadu Sarajeva, koridor Goražde, Posavsku teritoriju, koridor Brčko i Zapadnu Slavoniju.
Iako su mnoge stvari bile dogovorene, Dejtonski sporazum je bio proglašen neuspjelim pola sata prije zatvaranja prve konferencije jer bosanska strana nije htjela da prihvati finalnu nagodbu. Sporazum je uspio nakon što je u zadnjem momentu donesena odluka da će se arbitraža u vezi sa brčanskim koridorom odraditi u naknadnom periodu.
Nedavno je novinarka Florence Hartmann ustvrdila kako je glavna “cijena” ovog sporazuma, nažalost, bila Srebrenica i njene žrtve. Više o tome čitajte na sljedećim linkovima:
Krv realpolitike: Tajni dil Clintona, Chiraca i Mayora predao je Srebrenicu raljama srpske vojske
Florence Hartmann za Radiosarajevo.ba: Ko je i kako prodao Srebrenicu srpskoj vojsci
Florence Hartmann: Srebrenica je bila kolateralna šteta Dejtonskog sporazuma
Dodajmo da naša zemlja nikada nije službeno prevela Sporazum, niti ga je skupština ratificirala (usvojila). Nije objavljen ni u Službenom glasniku, a ovlašteni tumač akta još uvijek je Ured visokog predstavnika (OHR).
Ono što još treba naglasiti je da bh. primjerak Dejtonskog sporazuma, koji je bio pohranjen u arhivu zgradi Predsjedništva BiH – jednostavno „nestao“, preciznije rečeno, neko ga je ukrao. Tako da je naša zemlja vjerovatno jedina na planeti koja nema originalni primjerak svog Ustava…
Dejtonski mirovni sporazum danas je, po mnogima prevaziđen, i kritiziraju ga uglavnom svi, mada se službena politika iz Banja Luke protivi njegovoj promjeni, videći u tome rušenje Republike Srpske.
U svakodnevnom praktičnom životu naše savremene Bosne i Hercegovine, vidljivo je da akt stopira svaki imalo „življi“ napredak zemlje u pravcu reintegracije i rekonstrukcije građanskog društva, kakvo je BiH znala do 1992. godine
Radiosarajevo.
KOMENTARI