Zanimljiv je fenomen Facebooka. U nekoliko godina je zapravo postao ‘must have’ naših života. Prije nego što uopšte počnem pisati ovaj tekst, bilo bi u redu naglasiti da sve ovo pišem iz perspektive svojevrsnog ovisnika o Facebooku. Međutim, u svakoj ovisnosti postoje trenuci trezvenosti, a mene je taj trenutak uhvatio baš sada. Idemo, dakle, podijeliti ovaj tekst na 5 dobrih i 5 lošihstrana Facebooka …
Trebamo se samo zapitati koliko smo puta sjedili sa društvom u nekom od sanskih kafića i više vremena provodili na svom fb profilu nego o nečemu razgovarali sa svojim prijateljima..
Dobre strane Facebooka:
Pruža vam mogućnost da se čujete sa sestrom onog dalekog rođaka od vaše nane koji je prije sedamnaest godina živio u selu do vašeg i popričali ste dva puta, ali isto vas je sunce grijalo, pa ste osjetili neku povezanost i paf! Sedamnaest godina poslije pronašli ste vezu sa tim rođakom. Divno. Dakle, omogućava vam restauriranje izgubljenih kontakata.
Preko Facebooka potpuno besplatno možete reklamirati onu kremu protiv gljivica koju ste izmiksali u svojem podrumu dok vam je mama u stanu kuhala neku splačinu vjerujući kako je to neki od pripravaka za vašu dijetu, a to je zapravo bio jedan od sastojaka revolucionarne kreme koju ćete prodavati za 3,99 KM. Naravno, nemate para za oglašavanje, pa ćete iskoristiti tu veliku listu Facebook prijatelja i plasirati svoj proizvod na tržište. Dakle, odlična besplatna reklama.
Dođete kući s posla i, iako imate već 40 i kusur godina, još uvijek živite sa mamom i tatom, a s djevojkom ( koja živi kod majke i dide jer su je mama i tata istjerali iz stana kada je napunila 35. ) se trebate naći tek za kojih sat vremena. Da izbjegnete obješene face roditelja zbog toga što ste opet zakasnili na ručak, sjest ćete za kompjuter, otići na Facebook i prošarati svojim usjevima, mafijaškim poslovima ili provjeriti je li stigla sva roba u vaš kafić. Dakle, osim što razvijate svoju radnu etiku i poduzetnost, Facebook je odlična razbibriga od svakodnevnih obaveza.
Vi ste totalno asocijalna osoba koja ne bi mogla uspostaviti kontakt niti s mrtvacem u prostoriji gdje ste potpuno sami od straha da ćete ispasti glupo. E, pa onda fino napravite svoj Facebook račun i krenete u virtualno uništavanje sramežljivosti. Uspostavite prvi kontakt i paf, eto vas ubrzo i u stvarnom svijetu nešto sigurniji. Ok, za ovu teoriju nisam potpuno siguran, ali u filmovima pali. Dakle, možete od asocijalnog papka postati potpuno društveni frajer ili frajerica, naravno.
Dok sjedite uz kafu na balkonu svojega stana, sunce lagano probija kroz grane borova i sine vam brilijantna ideja kako pomoći ovom napaćenom narodu. Imate ideju, imate cilj, imate čak i način kako sve to ostvariti, ali nemate ljudi. Eh, što onda? Sjediti na terasi i maštati o nekoj novoj ideji ili odjuriti na Facebook i osnovati grupu ili fan page kako bi promovirali svoju ideju i skupili istomišljenike. Koji, treba to naglasiti, mogu biti i nepušači i alergični na kafu. Tu skupite ljude, iznesete svoje ideje i imate idealnu podlogu za daljnje djelovanje. Facebook je dobar za začetak revolucije.
Loše strane “Fejsa”:
U stvarnom životu svi se trude biti nešto misteriozni, nitko nikoga nije upoznao do kraja, jer on/ona ima takve tajne koje nitko osim njih samih ne zna. Ali, onda vam stigne request na Facebooku od te iste tajanstvene osobe i čim ga prihvatite, kroz posljednjih nekoliko statusa doznate gotovo sve misterije koje je ta osoba tako vješto skrivala ‘uživo’. Najbolji su oni koji opisuju doslovce svaki pokret koji učine tijekom dana : ˝Ustao, sjeo, udahnuo dva puta, pa krenuo prema kupaonici. Otuširao sam se. Mirišem. Prije sam smrdio. Još mirišem.˝ Ali, prema mojem skromnom mišljenju, vrhunac morbidnosti je kada vam Facebook služi kao osmrtnica. ˝Sinoć je nakon duge iteške bolesti preminula moja pranane. Čitava familija bila je uz nju do zadnjih trenutaka. Još ne možemo doći k sebi. ˝. OK, i što bi trebalo raditi na ovakve statuse ili slike. Da lajkam što ti je nane ili neki drugi član obitelji umro? Da ti komentiram kako mi je ultra žao iako te nikad u životu nisam vidio? Koja je svrha takvih statusa? Možda stigne još koji request zbog suosjećanja? Dakle,Facebook se vrlo lako od zabavne stvari može pretvoriti u morbidnu i napornu u kojoj otkrivate puno više nego što biste trebali, a koja je svrha toga?
Kad slušaš ispovjest jednog alkoholičara, obično počne sa time da je u početku samo povremeno izlazio i popio pokoju pivicu. Kasnije se ta pivica pretvorila u desetak, pa je došla i koja žestica, da bi na kraju svakog dana vršio veliku nuždu u osam ujutro, a ustajao iz kreveta u devet. Sada svoje probleme liječi na sastancima liječenih alkoholičara. Slična stvar može se dogoditi i sa Facebookom. Jedini je problem taj što nisam siguran da postoje komune ili sastanci za liječene Facebookovce ili Facebookovke. Sve u svemu, zabava vrlo lako pređe u ovisnost, a znamo još iz osnovne škole da bilo koja ovisnost nije i ne može biti dobra.
Prije su ljudi pomagali drugima tako što bi im zaista pomogli. Bilo to novčano, radom ili nekim drugim načinom. Danas je pomoć svedena na to da osnujete grupu na Facebooku. Možete ih i više u jednom danu, ako ste pravi altruist. Tu grupu nazovete recimo : ˝Ovaj/Ona je postao senilan, skupimo 100 000 lajkova da pomognemo njegovom mozgu da se prisjeti˝. Ok, nije baš sigurno da ću se ja sjećati tih 100 000 lajkova, ali osnivač te grupe i njeni članovi biti će uvjereni kako su obavili svoju dozu dobrih djela za taj dan, sedmicu ili možda čak i mjesec. Lako je kliknuti ‘like‘ ili ‘join‘, ali je zapravo užasno teško doći do tog istog ( u ovom slučaju mene ) gospodina i pitati njega ili njegovu obitelj što bi zaista moglo pomoći. Dakle, Facebook zavarava ljude da imaju moć koju zapravo nemaju. Ili bolje rečeno, Facebook opravdava nečiju nebrigu za drugoga. Nije toliki problem što se ne brineš o nekome, nego je problem što se prodaješ pod činjenicu da se brineš, iako se sva tvoja briga sastoji u 3 izdvojene sekunde da klikneš određenu tipku.
U stvarnom životu vi ste roditelj koji budno pazi na svoju djecu. Naiđe li neki sumnjivi stariji gospodin i mota li se oko vaše djece odmah ćete reagirati. One bombone koje je spremio zabiti ćete mu u lijevu nosnicu, a ako ne odmagli vjerojatno i u desnu. Što se događa na Facebooku? Prije svega, djeca lažiraju godinu rođenja, tako da curica od 12 sa tonom šminke, pravim odabirom fotografije i malim muljanjem godine rođenja može proći kao par godina starija djevojka. A nakon toga to dijete može raditi što hoće. Može pisati statuse kako se izubijala od alkohola, može stavljati fotografije u kojima je sve samo ne čedna, ali što je najgore vrlo lako može doći na metu onih istih sumnjivaca sa bombonima koje biste u stvarnom životu otjerali. Facebook je za takve osobe kao rudnik zlata. Jer ne samo da neće biti otjerani, nego će imati priliku ponuditi i gumene i tvrde i neke treće bombone bez da im itko išta prigovori. Dakle, ako ne namjeravate pokrenuti tvornicu bombona, Facebook bi svakako trebalodržati podalje od djece. Nema veze što ga svi imaju, roditelji bi po tom pitanju trebali biti autoritet, a ne još postati ‘friends‘ na toj istoj mreži. Malo to sve odlazi u krivom smjeru.
U dobre strane sam svrstao činjenicu da Facebook može poslužiti za početak revolucije ( ne mora ona biti krvlju obojana, dapače ), i to je odlična stvar. Međutim, Facebook je stvorio niz sjedećih revolucionara. Sve je odlično dok je u virtualnoj sferi, ali kada treba preći u realnu, mnogi se sjete da su posadili grašak pa trebaju pratiti svaki njegov napredak kroz naredna dva mjeseca i eto baš nikako ne mogu sada biti revolucionari. Neki su baš nakon što su kliknuli join u tu odličnu grupu začeli dijete, pa je sad prerizično voditi bitke. Ima i onih kojima su valjda otpali prsti, slijepile se ruke, začepile uši i izgorio jezik, pa i da hoće ne mogu biti revolucionari. Ima tih isprika mali milijun. Loša strana Facebooka – drži ljude u stanovima. Kome to odgovara? Zna se
Eto, kratki pregled dobrih i loših strana Facebooka je završen.
Jeste li se pronašli u nekom opisu?
KOMENTARI