Adem Smailhodžić, Nuraga iz filma “Amanet”, otkriva kako je nastala scena u kojoj razgovara sa kravom

Istina je da je likove iz “Amaneta” nemoguće svrstati na tabeli od 1 do 10 jer su svi podjednako i zasluženo na prvom mjestu, ali postoje određene scene koje su svakog od njih obilježile, a među njima posebno se istakla ona u kojoj Nuraga (Adem, op. a.) razgovara sa svojom kravom.

Replika: “Nije meni žao mlijeka, nego mi žao ako imaš, a ne daš, pa te boli”, jedna je od onih koja se već sada prepričava, a sigurno će se ukorijeniti u naše društvo i “vaditi” onda kada je potrebno dočarati neki trenutak. Nešto slično se dogodilo i s replikama: “I tata bi, sine” iz filma “Ko to tamo peva” ili “Neće X zraka kroz Bošnjaka” iz ostvarenja “Gori vatra”, kao i “Onda gledaj, lafčino, vidiš ga” iz “Valter brani Sarajevo”…

A kako je nastao Nuraga iz “Amaneta”, govorio je za Faktor njegov kreator i utjelovitelj Smailhodžić.

– Nastanak lika Nurage je jedna zanimljiva priča. Svi smo se susretali sa takvim likovima. Znate kako kaže tamo u jednom dijelu filma: “Nuraga uvijek nešto ganja”. Imamo mi uvijek u svakom mjestu nekoga što uvijek nešto ganja. To je specifičnost i interesantnost svakog mjesta. I to se sve vidi kroz Nuragu – pojašnjava Smailhodžić.

Nuraga osim “specifične” želje da u sve bude upućen, ima i specifičan kostim, ali i “modni dodatak” – maleni stolčić koji nosi svugdje sa sobom, pa čak i na dženazu.

– To su neka sredstva koja sam koristio kako bi Nuraga bio što reprezentativniji – ističe Smailhodžić.

– Stvarno volim životinje, još kao dječak sam bio vezan za životinje, i koristio sam tu emociju da napravim tu scenu. Jer Nuraga je opterećen svojom brigom, kroz cijeli film njemu je briga ta krava. Cijelo selo je opterećeno Asadom i njegovom ženidbom, Nuraga je opterećen svojom kravom. Nema on vremena razmišljati o Asadu i njegovoj ženidbi. On mu je prenio očev amanet, a hoće li to Asad ispoštovati ili neće, on nema kad o tome razmišljati. Njemu je u životu ostala samo ta krava i Omer sa kojim igra šaha… I ako se pojavi neka prilika da se šta pojede i popije džabe, to je dobro. Svako selo, svako mjesto, ima svog Nuragu koji nije zloća ni u jednom segmentu svog života, ali ipak voli on pustiti uho da čuje šta se to dešava – dodaje Smailhodžić.

Iako ovo nije prva filmska uloga Smailhodžiću, a gledali smo ga i u poznatim TV serijama poput “Lud, zbunjen, normalan” ili “Krize”, Nuraga ga je učinio vidljivim kao nijedna uloga do sada.

– Ne trebam kriti to da su rijetke prilike kada mi dobijamo šanse da igramo u ovakvim filmovima, kada dobijamo prilike za ovakve uloge. Radio sam na dosta naših serija, ali interesantno je da sam uvijek igrao policajca. Jedan moj prijatelj, koji je i reditelj, na to ima zanimljiv komentar, pa kaže: “Ademe, znaju li ovi da ti nisi završio policijsku akademiju?” Dakle, i u LZN i “Na rubu pameti”, uvijek igram policajca, ali ovakvu vrstu uloge, ovakav film, nisam imao priliku. Bile su neke epizodne uloge. Da li je to zbog nepovjerenja, da li je to zbog nepoznavanja općenito nas kao glumaca, pa onda sve kada se to sastavi, ljudi idu na sigurno jer se rijetko snimaju filmovi – pa hajmo mi na sigurno, hajmo mi na ono što je provjereno da ne eksperimentišemo i onda se uvijek vuku isti likovi. Zbog toga kvalitetni glumci koje imaju i Zenica i Tuzla i Sarajevo ne mogu doći do izražaja – pojašnjava Smailhodžić.

Da je u “Amanetu” napravio sjajan posao, te da je Nuraga lik koji se voli, dobio je i najslađu potvrdu od četverogodišnje kćerkice.

– Rekla mi je da joj se dopada i da je ponosna. Meni nema ljepšeg i značajnijeg komentara – dodaje Smailhodžić.

Trenutno snima drugu sezonu projekta Made in BiH za platformu Moja TV BH Telecoma. Zainteresirani ga mogu redovno gledati na maloj i velikoj sceni BNP-a Zenica jer Smailhodžić igra dječije i predstave za odrasle.