instant fap

“Ajvaz-dedin san” Envera Imamovića uskoro na turskom jeziku

Zlatan Kapić

Historijski roman “Ajvaz-dedin san” čiji je autor profesor emeritus Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Emver Imamović slijedeće godine bit će prevedena na turski jezik, saznaje agencija Anadolija (AA).

Imamović piše o turskom dervišu Ajvaz-dedi koji je živio u Pruscu u srednjoj Bosni i odigrao značajnu ulogu u prenošenju islamskih vrijednosti među narodom Bosne i Hercegovine. U sjećanju na ovog velikog čovjeka već 500 godina se održavaju pohodi na planinu Šuljagu iznad Prusca gdje muslimani Bosne upućuju svoje dove.

Kako AA saznaje, profesor Imamović je već potpisao ugovor sa turskom izdavačkom kućom Degisim koja će ovaj roman izdati u toj zemlji. Zvaničnici ove izdavačke kuće napominju da je njihov cilj da knjiga o Ajvaz-dedi u aprilu sljedeće godine ugleda svjetlo dana i na turskom govornom području.

Profesor Imamović kaže da je Ajvaz-dedo “zajedničko historijsko naslijeđe bošnjačkog i turskog naroda”.

“Ajvaz-dedo je imao dužnost da tadašnje stanovnike Prusca (Akhisara) upozna s islamom i zato je ostavio velikog traga u čitavoj Bosni. Iz tog razloga sam želio da u jednoj knjizi skupim podatke o ovoj značajnoj historijskoj ličnosti. Ajvaz-dedo je zajednička vrijednost Bosne i Turske. On je došao iz Turske, a čitav svoj život je posvetio bosanskome narodu”, kazao je Imamović za AA.

Imamović napominje da postoji veliki broj dokaza koji potvrđuju istinitost i autentičnost događaja zbog kojeg se Bošnjaci i nakon pola milenijuma sjećaju Ajvaz-dede.

“Prepričava se da je Ajvaz-dedo 40 dana i noći proveo u molitvama Allahu dž. š. kako bi lokalno stanovništvo u Pruscu konačno dobilo vodu s kojom je oskudijevalo. Četrdeseto jutro, nakon sabah-namaza, usnio je san u kojem je vidio kako se sudaraju dva ovna. Kada se probudio vidio je raspuknutu stijenu iz koje je potekla voda. Ta stijena postoji i danas. Kao historičar, mogu kazati da priče koje dugo vremena kruže među narodom Bosne nose u sebi i historijsku istinu. Dokaz ovome su veliki broj mezarja derviša u Čajniču i Pruscu, koji su 1463. godine stigli u Bosnu”, istakao je ovaj profesor Imamović.

Ova knjiga objašnjava kako su Osmanlije i tadašnji derviši, koji je pripadao bogumilskom vjerovanju, odnosno Crkvi bosanskoj, uspjeli narodu u Bosni prenijeti znanje o islamu.

“Ovdje postaje jasno da Osmanlije nisu vršile pritisak na naroda prihvate novu vjeru. U ovoj knjizi se može vidjeti kako su zadobili povjerenje lokalnog stanovništva. Također, u knjizi se prenosi da su osobe poput Ajvaz-dede posvetili svoj život služenju drugima. Ajvaz-dedo je prije 540 godina osvojio srca ljudi na ovim prostorima, te danas mnogi ljudi idu na njegovo turbe koje se nalazi u Pruscu”, rekao je Imamović.

Nadalje, Imamović je dodao da postoje bliske kulturološke i historijske veze između naroda BiH i Turske, a u svojoj knjizi opisuje kako je Ajvaz-dedo postao jedna od značajnijih veza dva naroda.

“Ajvaz-dedo je most koji povezuje Bosnu i Tursku. Na Ajvatovicu svake godine pristigne veliki broj gostiju iz Turske. Zato Ajvaz-dedo ima istu vrijednost i za Bosnu i za Tursku”, kazao je ovaj eminentni univerzitetski profesor za AA.

KOMENTARI