Alma Ćirkić, urednica bloga Črčkarije i autor istoimene knjige koja se mnogim na prvi dodir “uvukla” pod kožu priznaje“ da se kod nje nije mnogo tog promjenilo”.
– Jedna sam od onih koji imaju tu sreću da rade, tako da mi vrijeme dosta brzo prolazi. Poslije radnog vremena sam kući. Ove godine sam prvi put posijala baštu. Radujem se svakom novom listiću-, kaže Alma.
Dodaje da joj najviše nedostaju ona putovanja vikendom, kad sjedne u auto i krene negdje, bez plana i cilja.
– Nedostaje mi osjećaj da mogu popiti kafu gdje želim, pojesti kolač. Nedostaju mi dragi ljudi i mjesta. Trenutno najviše vremena provodim u šetnji oko ribnjaka Saničani. Mislim da sam ga već slikala iz svih mogućih uglova. Tamo je nevjerovatno lijepo, mirno i tiho-, otkriva detalje svoje izolacije naša sugrađanka uz tvrdnju da je s druge strane pozitivno to, što je konačno počela cijenti neke stvari o kojim prije ovog nije puno razmišljala.
– Sretna sam što imam veliko dvorište. Imam četvero malih jagnjadi. Prvi put gledam kako rastu iz dana u dan. Često zalutaju u jagode. Nemam srca da se ljutim. Brala sam koprivu za čaj i jedva čekam cvijet zove da pravim sok. Kao da sam malo usporila i više uživam u stvarima koje su i ranije bile tu, samo ih nisam ovim intenzitetom doživljavala-, kaže Alma. Ova situacija i njoj je prilično jasno pokazala kakvim ljudima smo okruženi.
– Hrabrost, sposobnost, spremnost da pomognu, volja da pređu preko ponosa i jave se, upitaju kako ste ili s druge strane, kukavičluk, indiferentnost, samoživost i sebičnost. Proći će i ovo. Sve u životu prođe. Nadam se iskreno da ćemo iz ovoga izaći zdravi, pametniji, suosjećajniji i mnogo bolji ljudi-, zaključuje Alma.
KOMENTARI