Sekice,
bila sam na Davidovom trgu sinoć. Dan 222. Dvije stotine dvadeset i drugi. Znaš da nisam bila u situaciji da idem neko vrijeme.
Pišem ti jer ti želim reći da je sada nekako drugačije. Nije onako kao kad smo ti i ja bile. Do sada je uvijek bilo nekako energično, glasno, s puno naboja i potrebe za borbom i željom da nas neko čuje.
Sinoć, sekice… Mirno, dostojanstveno, nekako spokojno i sigurno. Kad kažem sigurno, mislim na ishod. Znaš onaj momenat pred kraj školske godine, kada je bilo i dobrih i loših ocjena, mnoštvo uspona i padova, ali mirno sjediš u klupi i čekaš zvuk zvona jer znaš da ti je prosjek dobar i da ćeš biti zadovoljan zaključnom ocjenom? E takav momenat…
Vidjela sam poznata lica, ali i neka nova. Ispred mene je stajao sijedi gospodin sa odraslom kćerkom. Kad je počela Davidova pjesma, podigli su ruke i zapjevali. Pogledali su jedno u drugo s ljubavlju, razumjevanjem i očiglednim ponosom što su tu. Sjetila sam se tate. Da je živ, sigurna sam da bi tako stajao pored mene.
Bio je tu i mali maltezer sa novom frizurom. Tek ošišan u nekom cool prsluku. Jako nemiran dok smo čekali da skup počne. Onda se odjednom pretvorio u primjer mirnoće. Imala sam osjećaj da razumije svaku riječ. Znam da nije razumio, sekice. Osjetio je. Djeca i životinje osjećaju.
Divna teta Gordana sa svojom kratkom, sijedom kosom, naočalama, u crvenoj jakni i sa mnoštvom bedževa… Divim joj se. Svaki dan je tu. Uvijek pozitivna, raspoložena, uporna… Željela bih biti kao ona kad dođem u njene godine. Uvijek u prvim redovima i tako sigurna u sebe. Izmami mi osmijeh na lice. Ona treba da nam bude uzor, sekice. Influenser, što bi reklo ovo moje dijete. Ne tamo neke…
Što se Ćaće tiče, ne znam šta da ti kažem. Stoji on i dalje, uporan i jak. Nesalomiv. Odlučan. Kad završi obraćanje, kada se kamere i pogledi okrenu u drugom pravcu, onda mu se zatrese brada. Stegne mu se grlo, sekice. Proguta bol a onda još više podigne glavu. Kao da mu nije ništa… A jeste.
Ide mi se i danas, sekice. Tako bih voljela da sam bliže. Ma koliko ružan povod okupljanja bio, časno je stajati tamo.
Upoznala sam i neke divne žene. Doduše, za sada samo preko društvenih mreža. Razmjenjujemo poruke. Dogovorile smo i kafu. Radujem joj se neopisivo. Naravno da će biti u terminu poslije skupa, jer znamo šta su prioriteti. Sekice moja, morala sam ti pisati i podijeliti osjećaj s tobom.
Lijepo je biti žena medju ženama.
Tako je lijepo biti čovjek među ljudima….
Volim te.
Alma
KOMENTARI