instant fap
NaslovnicaBlog

Alma Ćirkić: Sijaj sad kao novo Sunce, sijaj za dobre i zle…

Alma Ćirkić: Sijaj sad kao novo Sunce, sijaj za dobre i zle…

Uporedite političku situaciju sa vremenom. U našoj zemlji je već odavno oblačno i tmurno. Kiša pada skoro svaki dan. Predugo traje ovo godišnje doba. Dotrajale su nam cipele. Već odavno puštaju vodu. Kroz jaknu vjetar puše. Popucala po šavovima. O hlačama da ne pričam. Spadaju jer je glad uradila svoje. Istegle se i na koljenima, od konstantnog klečanja i molitve za bolje sutra. Sunca se samo sjećamo iz priča naših roditelja. Oblaci se smjenjuju. Ma kako se zvali i ma kojoj političkoj stranci pripadali, iz njih lije jednaka količina kiše na nezaštićene glave svih naroda. Naše kosti bole. Plaćaju danak ovakvim vremenskim uslovima. Oblacima je lijepo. Odozgo ih grije sunce, previsoko su da bi bili u vodi.
Potrajalo bi to zauvijek, no medjutim…

Pojavila se jedna zraka sunca. Doduše, povrijedjena i razjarena kao ranjeni lav. Pojavila se zraka koja zna kako boli kad te oblaci odvoje od najdražeg. Zgusnuli se oblaci. Nedaju joj proći. A zraka… Sija li, sija… Probija se do ljudi. Svakim danom sve više i više ljudi ogrije njena toplina. Ima ih koji su direktno pod zrakom. Smiješe se i otvaraju prema suncu. Ima ih koji sunčeve zrake gledaju sa strane. Nesigurni i u strahu od nepoznatog. Razmišljaju. Ali privlači ih toplina polako.
Ima i onih koji su navikli na hladnoću i kišu. Ima ih koji ne znaju drugačije. Smatraju da je sasvim u redu da trunu, da su im kosti promrzle i da u njihovom svijetu nista ne miriše i ne cvijeta. Učahureni u neprirodno i bezvoljni.

Naša zraka sunca sija sve jače i jače. Nije joj to bila namjera. Samo je htjela dosegnuti do svoga, ispraviti pogrešno. Ni svjesna bila nije koliko je ljudima potrebna. Okreću svi glavu prema njoj, s očima punim iščekivanja. Zaboravljaju se teške godine, na stranu se ostavljaju razlike i nanesene nepravde i uvrede… Sve sa jednim ciljem. S ciljem podrške sunčevoj zraci. Neka svojom toplinom rastjera oblake. Neka bude izvor zivota i radosti. Znam da je sjaj zrake izazvan ogromnom bolom. Čuvaćemo je. Kružićemo oko nje kao planete oko Sunca. Ćaća nikad neće biti sam.
Ljudi su djeca sunca. Bez sunca nema života za čovjeka. Mi, ljudi, željni smo osjećaja kad toplina prodje kroz tijelo. Dodirne kosti. Sunce je najjači lijek i hrana koju čovjek može poželjeti. Besplatno je i može se konzumirati sa skoro svakog dijela Zemlje bez posebne dozvole.

Naša zraka Sunca nas je ujedinila u potrebi za svjetlošću i toplinom. Grupišemo se na mjesta na kojima sve manje pada kiša. Povlače se oblaci. Da li će zraka sunca imati dovoljno energije da ih rastjera skroz? Da li ćemo mi biti dovoljno pametni da je prigrlimo i iskoristimo?

Kažu da ide lakše i brže ako podigneš pesnicu. Kažu da ide brže ako si blizi zraci sunca i pjevaš s ostalima u glas. Kažu da ide brže ako se sjetiš da si čovjek. Ide brže ako znaš na šta imaš pravo. A pravo imaš. Pravo na pravdu.
Za Davida!
Za Dzenana!
Za Danijelu!
Za svu djecu!
I za nas, promrzle i umorne!

 

KOMENTARI