Rođena Tuzlanka Alma Zadić, koja od početka godine kao najmlađa članica austrijske vlade vodi pravosudni resor, za Gloriju otkriva kako je u ratnom vihoru preko Zagreba s obitelji otišla u Beč, po čemu pamti djetinjstvo u gradu soli te kako se nosi s prijetnjama ekstremne desnice, zbog čega je dobila posebnu zaštitu.
Novoj zvijezdi europske politike, austrijskoj ministrici pravosuđa Almi Zadić (35), posjet Zagrebu nije bio samo prvi protokolarni i službeni zadatak na novoj funkciji, koju je preuzela početkom godine, nego je u njoj pobudio i sjećanja na izbjeglištvo. Upravo je preko Zagreba prije 26 godina, usred rata u Bosni i Hercegovini, s majkom i četiri godine mlađim bratom izbjegla iz rodne Tuzle u Beč. U tom je gradu, sada doktorica pravnih znanosti, u protekle tri godine ostvarila strelovitu političku karijeru, čiji je vrhunac imenovanje u vladu kancelara Sebastiana Kurza. No ona nije samo najmlađa članica vlade, nego je i prva ministrica u povijesti te zemlje s migrantskim podrijetlom.
Upravo zbog toga je Alma Zadić bila u medijskom fokusu neformalnog sastanka ministara pravosuđa i unutarnjih poslova Europske unije u Zagrebu, a sve je zadivila neposrednošću, optimizmom i snažnom voljom za borbu protiv korupcije te sprječavanje i sankcioniranje govora mržnje na internetu i društvenim mrežama, što su njezini prioriteti. Na brojna novinarska pitanja odgovarala je na njemačkom, engleskom i materinskom bosanskom jeziku. U ekskluzivnom razgovoru za Gloriju rekapitulirala je svoj fascinantan put od političke anonimnosti do vrha državne administracije, kao i životnu priču koja ju je od tuzlanskog naselja Sjenjaka dovela do bečke carske palače Hofburg, gdje je početkom siječnja položila ministarsku prisegu. Svojim je postignućem austrijskoj javnosti dala najsvjetliji primjer društvene integracije nekadašnjih izbjeglica.
Rođena 24. svibnja 1984. u obitelji sveučilišnog profesora elektrotehnike i građevinske inspektorice bezbrižno je odrastala u gradu soli do osme godine i početka rata u Bosni i Hercegovini. Zauvijek će, rekla je, pamtiti zvuk sirena za opću opasnost, koje su se prvi put oglasile dok se vraćala iz škole, nakon čega je tjedne i mjesece s roditeljima, bratom i susjedima provela u skloništu njihove zgrade. Kako u Tuzli, koja nije bila pod opsadom, ali ju je srpska vojska povremeno granatirala, njezini roditelji nisu vidjeli budućnost za svoju djecu, dogovorili su se da se otac pokuša snaći u inozemstvu. No nije sve teklo glatko, premda je u Beču pronašao dobar posao. Telefonske veze između Austrije i BiH bile su prekinute, pisma su putovala tjednima, a izlazak iz zemlje bio je moguć jedino u UN-ovu konvoju.
– Majka, brat i ja mjesecima smo čekali svoje mjesto u konvoju da bismo se pridružili ocu. Od Tuzle do Zagreba putovali smo dva tjedna, što zvuči nevjerojatno danas kad se taj put autobusom prijeđe za četiri sata, prisjeća se Alma Zadić, koja je s obitelji u Zagrebu prenoćila u stanu majčine prijateljice. A kad je ujutro otvorila oči, ugledala je tatino lice – on je, naime, stigao iz Beča – i oboje su se rasplakali od sreće.
– Tuzla je mali grad, svi smo se međusobno poznavali, a u Beču smo ostali sami, ondje je život trebalo započeti iznova. I nije bilo lako jer sam, primjerice, u svojoj školi bila jedino dijete koje nije znalo njemački, kaže Alma Zadić. Zbog toga su je roditelji premjestili u drugu školu, s više migranata, gdje su joj nastavnici davali dodatnu poduku iz njemačkog pa je na kraju godine bez problema položila sve ispite.
A jednim od svojih najvećih uspjeha smatra pobjedu na školskom natjecanju iz njemačkog, na kojem je njezin sastavak s temom “Priča iz bečke šume” proglašen najboljim. Maturirala je s odličnim uspjehom, pravo diplomirala u Beču, kao Fulbrightova stipendistica usavršavala se na Sveučilištu Columbia u New Yorku, a potom se zaposlila u uredu multinacionalne tvrtke Freshfields Bruckhaus Deringer, gdje je kao odvjetnica posredovala u mirenjima. Politički angažman započela je kao parlamentarna zastupnica na nezavisnoj listi Petera Pilza 2017., a uoči lanjskih prijevremenih izbora pridružila se stranci Zelenih, koja je u siječnju s “narodnjacima” Sebastiana Kurza oformila koalicijsku vladu.
Kad je postalo jasno da će Austrija dobiti prvu zelenu ministricu pravosuđa, uz to i rođenu Bosanku, Alma Zadić postala je meta napada desnih ekstremista koji su je optužili da u njihovu zemlju želi uvesti šerijatsko pravo i poručili joj da se vrati odakle je došla. Nije se suočila samo s izljevima mržnje, nego i s prijetnjama smrću, pa je ministrica pravosuđa u svojoj zemlji – uz predsjednika i kancelara – danas najzaštićenija osoba. O njezinoj se sigurnosti policija i tajne službe brinu 24 sata na dan pa su osobni čuvari iz Beča pratili svaki njezin korak i u Zagrebu.
– To je manjina našeg društva, ali vrlo glasna manjina. Upravo zbog toga je moj glavni politički cilj građenje mostova te uspostava dijaloga i povezivanje politički suprotstavljenih strana. To je povijesna prilika i moramo je iskoristiti, kaže Alma Zadić, koju pitanje vlastitog identiteta više ne opterećuje. Sebe smatra i Bosankom, i Austrijankom i Europljankom s dvije domovine. A rodbinu u Tuzli posjećuje svakog ljeta i tada gušta u omiljenim ćevapima i pitama, od kojih joj je najdraža – sirnica.
KOMENTARI