instant fap

Almedina Dubica: Srebrenica, naša bolna rana

Almedina Dubica: Srebrenica, naša bolna rana

Mirno je posmatrao Holanđanin kako dželat gazi novorođenče, odvaja sina od majke, muža od supruge.Gledao je strijeljanja i klanja… Na hiljade ubijenih muslimana za njega su bile samo brojke. Ismijavao je taj jadnik naše dimije i šamiju. Čestitu bosansku majku poredio sa najgorim stvorenjima.

Crtao nakazne likove poredivši ih sa Srebreničankom. Ali na kraju, zajedno sa smrtnikom gledajući u lice vjerničko, očekujući tugu i prestravljenost, vidio je nešto drugo. Blagi pogled i spokoj krasili su ovu dušu u iščekivanju sastanak sa svojim Gospodarom. Oni su željeli naš nestanak. Patnju i bol da nam nanesu htjedoše. Pričali o pravima i slobodi. Lagali nas da smo sigurni i sa njima bezbjedni.

Licemjerstvo lažnih demokrata izašlo je na vidjelo. Na vidjelo je izašla sva tama koju su zajedno sa četničkim agresorom za nas kreirali. Kolika je samo milost Božija prema ovom narodu kada toliko neprijatelja nije uspjelo u svojim nakanama. Ubijali, silovali, rušili i uništavali, ali i nakon svih iskušenja Bošnjak ponovo ponosno hoda zemljom… Zemljom Bosnom za one koji dolaze sačuvanom.

Jačina šehidskog svjetla jasan je putokaz za nadolazeće generacije. Sve duše smirene koje živote dadoše moraju biti opomena i garant da zaboraviti ne smijemo. Novi srebrenički sinovi nastavit će na stopama svojih prethodnika jer žrtva njihovih očeva nije bila uzaludna. Majke će odgojiti nove gazije sa vjerom u Boga i uputom na kojoj su skončali njihovi najmiliji. Na putu istine za sve koji dolaze krvava epizoda moga naroda bit će opomena i smjernica. Iman u našim srcima do Sudnjeg dana sa Božijom voljom nosit ćemo. Za tebe, krvniče, oprosta i zaborava nema.

Ti znaš, oholi silniče, da je Srebrenica tvoj poraz. Reklo ti je lice moga djeda dok si mu život oduzimao. Ubio si njegovo tijelo, ali je duša njegova živa, samo ti ne znaš za to. Ja je osjećam svake noći dok na sedždi suzama molim. Uzalud si moju džamiju srušio. Pogledaj je danas, još je ljepša negoli prije. Mi smo njen ukras, njeni klanjači. Kandilji džamije svijetle i obasjavaju nam puteve poput svjetlosti šehidskih duša, jasnih putokaza za svakog podrinjskog sina, svakog Bošnjaka. Tvoj bezdušni smrtnički um izgubio je svaku nadu. Sve težnje za mojim nestankom sa ove zemlje koju su moji preci čuvali vjekovima, u bezdan su srušene.

Zavjet mojih prethodnika Gospodaru dan, i moj je zavjet, snaga koju u sebi nosim. Šest ljiljana u zlatu simbol prkosne Bosne, moja zastava koja ne kleči ni pred kim osim pred Bogom Velikim. Tamo je i život smrt, reći će, reći će oni što ne osjete, što ne slute. O majke srebreničke, sigurna sam da barem vi nećete zaboraviti, jer vi svako jutro poredate dva, tri, pet fildžana iz kojih niko ne pije i samo vi razgovarate s nišanima. I samo se vi, same borite za svoja imanja, jer su prepuna sjećanja i uspomena.

Samo vi, sadite cvijeće oko starih trešanja, koje već odavno ne rađaju, a posjeći ih ne date. I pogledom svako jutro i večer pomilujete dotrajale ljuljaške, izljubite školske sveske i đačke knjižice pune petica. Samo vi znate, kako je teško izidati zidine spaljenog ognjišta, koje krase slike voljenih. O narode bosanski, povrati svoju ljudskost i pokaži da nam je vrijedna svaka suza majke Srebreničanke. Pomozimo im da pronađu kosti svojih voljenih i pomozimo njihov što brži povratak na njihova ognjišta. Ne dozvolimo da se u Srebrenicu vraćaju samo mrtvi i kolone tabuta. Srebrenica, naša bolna rana…

Naša historija, naša bolna rana. Evo ti poruke, brate i sestro, kako da se postaviš prema ljudima druge vjere… kada razum, koji nije pomiješan sa strastima, pogleda na stavove koji su iznijeti u ovim ajetima, i promisli o njima, posvjedočit će da je ovo nešto najpravičnije… A ko nas bolje poznaje od našeg Gospodara? Pa najbolje nas poznaje On Uzvišeni i On nam daje najbolja rješenja.

Ne zaboravi krvavu ranu svoju… Ne stidi se da kažeš ko je genocid nad tvojim narodom počinio, jer time sam nad sobom činiš genocid. Ne stidi se da ukažeš poštovanje borcima za tvoj opstanak na ovim prostorima, jer time otvaraš stranicu svog novog stradanja. Ne dozvoli da te nazivaju zločincem zato što si se branio… Pokaži svoju ljudskost… Pokaži svoju čovječnost… A ona ti dolazi od tvoga dina, tvoje vjere… Mi nemamo čega da se stidimo… Iako na nas žele natovariti takve terete… Srebrenica je njihova sramota i naša pouka o njima…

Tako poručite onima koji je negiraju… Tako poručite onima koji se stide reći da je u Srebrenici počinjen genocid. A majke, sestre i jetimi Srebrenice krvave epizode moje domovine nikada neće biti zaboravljene i same, naše će misli, srca, djela i dove biti uvijek za njih.

Tvoja Bosna, tvoja Srebrenica, treba tvoju mladost, prkos, intelekt, i zato ne okreći leđa svojoj majci, nani i njenoj šamiji i dimijama. Ne zamjenjuj bosanske ljepote i avlije prepune behara.

Piše: Almedina Dubica Seferagic (Meda)

KOMENTARI