Amer Gojak, nova zvijezda bh. nogometa

Amer Gojak, nova zvijezda bh. nogometa

Dvojica Bosanaca ugradili su svoje živote u historiju Dinama, najtrofejnijeg hrvatskog kluba.

Sjećate li se Sejada Halilovića? Omalenog, ali srčanog i agresivnog igrača sredine terena nekadašnje Croatie, sadašnjeg Dinama. Tri sezone je početkom devedesetih godina nosio “modri” dres. Igrao je kasnije i u Španiji, Izraelu, Turskoj… Zabilježio i 15 utakmica za reprezentaciju BiH.

Ako je Sejo Halilović bio jak u destrukciji igre, onda je Edin Mujčin bio plemeniti igrač, kreator, prava “desetka”. .

Dugo je najtrofejniji hrvatski klub tražio igrača u kome će objediniti Halilovićevu agresivnost, trku i požrtvovanost, i Mujčinovu ideju, kreaciju, vic, zadnji pas…

Doboo ga je u Ameru Gojaku. On uz sve ove karakteristike posjeduje i nešto što ga izdvaja od ostalih, a to je – karakter.

Omiljeni je lik dinamove svlačionice, ali i novinara, uprave, navijača… Dečko za deset što bi rekli. Uvijek nasmijan, vedar, pozitivan. I uvijek spreman za svaku ulogu.

Prošle je sezone sjajno krenuo, ali se povrijedio i dugo mu je trebalo da se vrati u formu. Smjena trenera Peteva koji ga je promovirao u prvotimca i dolazak Maria Cvitanovića koji mu nije vjerovao do kraja, utjecali su da još očvrsne, da se dodatno izgradi kao ličnost.

Izrastao je u velikog igrača. S 21.godinom iza sebe ima puno bitki. Iz kojih je izlazio kao pobjednik.

Evo, kad govorimo o Dinamu. Vjerovao je u sebe i kada, naprimjer, Cico Kranjčar nije. Objeručke je prihvatio šansu protiv Lyona u Ligi prvaka kad mu je Petev predao ključeve igre “modrih”.

Izdigao se iznad svih sumnjičavih pogleda, jer je imao najveći oslonac – svoju porodicu, talent, radne navike i – karakter.

Ako govorimo o reprezentaciji BiH, u svim je selekcijama bio glavni igrač. Kod svih selektora je bio lider i kapiten, osim kod dvojice – Darka Nestorovića i Vinka Marinovića.

Prvi ga nije ni pozivao, a drugi mu je nezasluženo uskratio privilegiju da nosi traku oko ruke.

Ali, nije Amer pravio buku oko toga. On je “pričao” tamo gdje najbolje zna – na terenu.

U sjajnoj ekipi koja je bacala na koljena Vels i Portugal, Amer Gojak je igrač oko koga se sve vrti. On je nogometaš koji svoje saigrače čini boljim. Jedan od onih kojima je asistencija draža od gola.

Amerov talenat je primjećen. Oko njega se dugo motaju agenti, klubovi šalju skaute da ga studiraju. Dinamo je davno poslao poruku da ga neće pustit još najmanje jednu sezonu, možda i dvije.

Nenad Bjelica mu vjeruje. Hrabri ga i podržava, a to je mladom igrač najvažnije. Zbog toga Gojak igra kao u transu. Nadahnut je i lepršav, moćan i snažan, hrabar i siguran.

Došlo je vrijeme i za najjaču selekciju. Tamo gdje je trebao debitirati još prije dvije godine, da je Mehmed Baždarević imao više senzibilnosti, pa i hrabrosti.

Robert Prosinečki je već prilikom preuzimanja nacionalnog tima najavio da motri na Gojaka. Povreda ga je usporila u razvoju, ali on se vratio teren spremniji nego ikad. U reprezentaciji bi mogao biti onaj X faktor.

Uz Miralema Pjanića bi postao bolji igrač. Gojak može i naprijed i nazad. I lijevo i desno. I šutnuti i podvaliti. Samo mu treba prava prilika.

Pred njim su tek najbolje utakmice. Dinamo zna s igračima kakav je Amer. Ako su Pjaca, Kovačić, Brozović i nadasve Modrić otišli u velike klubove. Onda nema sumnje da će i talentovani Sarajlija kad za to dođe vrijeme, nastaviti karijeru u nekom velikom evropskom klubu.

(D.E./Sportske.ba)

KOMENTARI