TRŽIŠTE retro videoigara u proteklih je nekoliko godina prošlo niz uspona i padova, ali još uvijek ima prostora za eksploataciju.
Nakon Nintenda koji je na bezbroj načina i s više ili manje uspjeha oživio neke svoje starije sustave (mini NES i SNES konzole, Game & Watch i emulatori u sklopu pretplate koju će, sudeći prema nekim napisima, uskoro obogatiti katalogom igara za Game Boy Advance) i kineskih prijenosnih retro konzola koje su preplavile (i prezasitile) tržište, ekipa iz Retro Gamesa dohvatila se i starih računala.
Njihov C64 Mini bio je simpatični dodatak “mini” ponudi koju su kasnije pojačali i većom verzijom s funkcionalnom tipkovnicom, ali “u sridu” su pogodili tek svojom najnovijom konzolom A500 Mini. O razlozima ćemo nešto kasnije.
Povratak legendarne Amige 500 fenomenalna je vijest za nostalgičare koji su kasnih osamdesetih i ranih devedesetih ušli u svijet videoigara i upoznali se s računalom koje je postavilo temelje, ne samo za vizualno impresivne naslove (za to vrijeme) već je postala i platforma na kojoj su neki učinili prve korake što se tiče stvaranja glazbe, animacija i programiranja.
Retro Games koncentrirao se samo na gaming aspekt priče (iako, postoji mogućnost da pokrenete i Workbench) i posao su odradili više-manje besprijekorno.
Što se spomenutih 25 igara tiče, Retro Games pokrio je dio terena. Vrlo mali dio terena, ali pokušali su. Tu su akcijski klasici kao Alien Breed i The Chaos Engine, sportski naslovi kao što su Kick Off 2 i California Games, simulacije F-16 Combat Pilot i Stunt Car Racer, avanture Another World i The Lost Patrol, point & click favorit Simon the Sorcerer, svemirska pucačina Project-X, platformeri Titus the Fox i Zool, fliper klasik Pinball Dreams i, naravno, Wormsi.
E sad, to je, dakako, smiješno mala kolekcija koja ni približno ne pokriva sve one klasike koje smo obožavali igrati, ali za manje od pola sata stvorit ćete vlastitu kolekciju, prebaciti je na USB i uživati u onome što volite jer Retro Games cijeli je proces maksimalno pojednostavio.
Prošao sam gomilu naslova i nisam se susreo ni s jednim ozbiljnim problemom emulacije koji nisam mogao popraviti kratkim prtljanjem po vrlo preglednim i minimalističkim menijima. Osim toga, sustav snimanja pozicija preuzet je s mini konzola kao što su NES/SNES Mini, a A500 Mini pokriva i naslove za A1200 kojih nema puno, ali postoje.
I dok igre za koje je potreban miš funkcioniraju onako kako treba, trebalo mi je vremena da se naučim na kontroler jer radi se o meni neprirodnom načinu igranja igara za ovu platformu. Retro Games prodaje i The Joystick koji je modernizirana verzija Competition Pro klasika, a vjerojatno postoji i relativno jednostavan način da na USB ulaze spojite svoje stare Quickshotove ako ih još uvijek imate.
No nije mi trebalo puno da se naviknem na kontroler koji je više u stilu onih za NES, SNES i Segu Genesis. Uz malo mapiranja, sve je prilično jednostavno prilagoditi vlastitim potrebama. Pogotovo ako je riječ o platformerima koji su najotvoreniji za gamepad.
Dobra stvar je i to što su i miš i gamepad kvalitetni. Retro konzole vrlo često djeluju kao da štede na materijalu pa dobivate jeftine plastične kontrolere koji debelo kaskaju za onime što se proizvodilo prije ili što dolazi uz konzole velikih igrača kao što su Sony, Microsoft ili Nintendo. Ovdje to nije slučaj. Štoviše, ugodno će vas iznenaditi i miš i gamepad.
Mali problem s kojim ćete se susresti je gomila kablova kojih je previše za minijaturnu konzolu, ali to je zapravo jedini pravi problem povezan s A500 Mini.
KOMENTARI