instant fap

Amir Kurbegović: O porijeklu sanskih rodova (2.)

Amir Kurbegović: O porijeklu sanskih rodova (2.)

Na početku…

„U etnogenezi Muslimana važnu je ulogu imalo i doseljeničko stanovništvo iz okolnih zemalja: tkz. Undžurovine (prekosavski i mađarski krajevi), Like, Dalmacije i Boke Kotorske, pa od kraja XVIII vijeka Srbije te napokon Crne Gore. Kada se govori o doseljavanjima ne treba izgubiti iz vida da je jedan dio stanovništva u svim tim zemljama zapravo bio porijeklom iz Bosne pa se, dakle, radi o povratničkom stanovništvu, dok je preostali dio tamošnje islamizirano stanovništvo. Postoje mnogobrojni dokazi da se poslije zauzeća Bosne uporedo s daljim turskim prodorima vojske u naše krajeve iseljavali bosanski muslimani, prije svega kao spahije i drugi visoki činovnici. Ovakvi doseljenici sa islamiziranim domaćim stanovništvom činili su pretežni dio cjelokupnog stanovništva konkretno u Srijemu, Slavoniji pa i Liki (Stjepan Pavičić, Josip Buturac).

Stanovništvo slavenskog porijekla davalo je ton, štaviše, i u mnogim naseljima u čisto mađarskim krajevima, u kojima poznati turski putopisac Evlija Ćelebija nalazi Bošnjake i >>bosanski<< kao govorni jezik. Događaji koje je izazvao bečki rat imao je za posljedicu da se gotov svo muslimansko stanovništvo moralo preseliti- jednim dijelom zapravo vratiti- i zbiti u sužene granice bosanskog pašaluka, i to najvećim dijelom u geografski najbliže bosanske oblasti (iz Like u Pounje, iz Slavonije, Srijema i Ugarske u srednju i sjevernu Bosnu, iz Boke u jugoistočnu Hercegovinu, iz Dalmacije u obližnja hercegovačka mjesta). Jedan dio ovog stanovništva doselio je i u Srbiju”. (M. Hadžijahić,”Od tradicije do identiteta (geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana)”, str. 90-94)

Koji su sanski rodovi porijeklom iz Like?

Biskup Brajković je u svom izvještaju o Lici 1702. godine pomenuo pokrštene „Turke“ koji su samo uvjetno tako nazvani, jer se radi o islamiziranim stanovnicima Like. Oni su najvećim dijelom porijeklom Bošnjaci iz Bosne. U istom izvještaju zabilježeno je da su u Perušiću kod Gospića živjeli rodovi Zulića i Bašića. Sanski ogranak roda Zulića pronalazimo u Vršu i Pobriježju i ovi rodovi su u bližem srodstvu. Zulići su gospodarili manjim zemljišnim posjedima koji su im u najvećem dijelu oduzeti. Sanski ogranak roda Bašića nastanio se u Goricama. Bašići su imali manje zemljišne posjede u svom vlasništvu.

Pored pomenutih, iz Like potiče nekoliko sanskih rodova. Age Kumalići porijeklom su iz Raduča kod Lovinca (nalazi se između Gospića i Gračaca): „Lahko jeste momka pogoditi, od Raduča Kumalić- Nuhane“ i „okrenuše do Raduča b'jelog, b'jeloj kuli Kumalić- Alage“. (Đ. Buturović, ”Mustaj-beg Lički oženi Kumalić Nuhana”, ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE USMENE EPIKE”, str. 123, 137).

[AdSense-A]

Osim braće Nuhana i Alage Kumalića, iz bošnjačkih epskih pjesama poznat je lik i Mujage (”Ženidba Kumalić Mujage”, izd. Matice hrvatske, knj. V, br. 22). Mujaga je, najvjerovatnije, brat Nuhana i Alage, jer u epskoj pjesmi stoji da je bilo sedam braće Kumalića („Imaš fetvu povesti jenđije, vas je sedam braće Kumalića“). Sanski ogranak roda Kumalića nastanio se u Čaplju, dok se jedan ogranak kasnije preselio u Tominu. Prema podacima iz zemljišnih knjiga zabilježeni su nemali posjedi u vlasništvu roda Kumalića, a dio ih je oduzet.

U Novom kod Gospića živjele su age Zenkovići. Alaga Zenković pominje se u epskoj bošnjačkoj pjesmi: „Tu napravi, a drugu otpravi: do Novoga Zenković- Alagi“. (Đ. Buturović,”Mustaj-beg Lički oženi Kumalić Nuhana”, ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE USMENE EPIKE”, str. 133). Kako se 1778. godine, prilikom pobune u Bosanskoj krajini, pominje Ibrahim-aga Zenković iz Cetina (M. Imamović, ”Historija Bošnjaka”, str. 320-321), ostaje otvoreno pitanje: Da li su Zenkovići iz Novog kod Gospića doselili najprije u Cetingrad ili se sanski ogranak roda naselio direktno iz Like na Grmeč? U svakom slučaju, Zenkovići su osnovali naselje koje se i danas zove po njima. U podacima zemljišnih knjiga za sansko područje, evidentni su veći posjedi u vlasništvu roda Zenkovića. Izuzev zemljišnih posjeda u Zenkovićima, pomenuti rod ih u drugim mjestima nije imao.

Koji su sanski rodovi porijeklom iz Dalmacije?

Očito je da rod Korlata prezime nosi po naselju Korlat. Grad Korlat, koji se nalazi u Dalmaciji kod Karinskog mora, osnovao je hrvatski knez Juraj Korlatović. Osmanlije su ga zauzele i spalile prvi put u decembru 1514. godine, ali tada ga nisu zaposjele nego dvadesetak godina kasnije. Također, u Popovom polju postoji selo Korlat. S obzirom da je ogranak roda Korlata u Hercegovini davno izumro, bez ikakvih dilema mogu konstatirati da je sanski ogranak roda Korlata porijeklom iz Dalmacije. Osmanlijskim gubitkom teritorija Dalmacije, Korlati su novo utočište pronašli u Čaplju. Nisu imali većih zemljišnih posjeda na sanskom području.

Koji su sanski rodovi porijeklom iz Mađarske?

Rod Budimlića porijeklom je iz okoline Budima (Budimpešta), a prezime nosi po prethodnom mjestu stanovanja. Kada su se Budimlići nastanili u Japru (Budimlić Japra), nema zvaničnih informacija!? Jedan ogranak roda Budimlića pronalazimo u Mostaru. Vjerovatno su krajiški i hercegovački ogranci roda Budimlića u srodstvu. U zemljišnim knjigama zabilježeni su značajni posjedi Budimlića i to u sljedećim mjestima: Budimlić Japra, Duge Njive, Hadrovci, Halilovci, Mrkalji, Slatina i Čaplje. Apsolutna većina tih posjeda im je oduzeta.

Na osnovu podataka iz zemljišnih knjiga uočljivo je da se jedan ogranak roda Budimlića prozvao Muhadžići: Budimlić Japra- „Muhadžić Osman gunt Budimlić“ i Mrkalji- „Muhadžić- Budimlić Osman (Murat)“ (V. i E. Bišćević,”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 997, 1043). S obzirom da se u zemljišnim knjigama za Mrkalje pominje vlasnik „Budimlić Musa (Murat)- Japra Budimlić“, proizilazi da su Musa i Osman braća, što se vidi po imenu oca. Tako je Musa zadržao prezime Budimlić, a brat mu Osman uzeo novo- Muhadžić. Dakle, ogranci rodova Budimlića i Muhadžića u bližem su srodstvu.

Koji su sanski rodovi porijeklom iz Crne Gore?

U mjestu Biogradu kod Nevesinja, koje je za vrijeme osmanlijske uprave pripadalo Blagaju i bilo sultanov has (carski posjed), pronalazimo rod Sinanovića. Sinanovići su prebjegli 1711. godine („Istraga poturica“) iz Čeklića kod Cetinja u obližnji Onogošt (Nikšić). Ubrzo su odatle produžili u istočnu Hercegovinu, a rod se, s vremenom, razgranao u nekoliko ogranaka.

Početkom XIX stoljeća sanski ogranak roda Sinanovića naselio se u Kijevo, dok se nekoliko potomaka kasnije preselilo u obližnje Vrhpolje. U zemljišnim knjigama primijećuju se poveliki posjedi u vlasništvu Ganibega i sina mu Alije, te Sadika i sina mu Ibrahima. Jesu li pomenuti Ganibeg i Sadik bili braća, još uvijek nije utvrđeno!? U svakom slučaju, sanski ogranak roda Sinanovića je do austrougarske okupacije imao već tri generacije stanovnika u Kijevu. Njima su oduzeti veliki zemljišni posjedi u Kijevu, Kljevcima i Tramošnji.

Koji su sanski rodovi porijeklom iz Turske?

„Konačno u današnjoj muslimanskoj populaciji u Bosni infiltrirano je i nešto etničkih primjesa Turaka, Arbanasa i još nekih drugih naroda sa istoka… Istočni etnički infiltrati uslijedili su trajnim ostajanjem u Bosni pojedinih činovnika, vojnika, vjerskih službenika, odnosno misionera.

U rjeđim prilikama oni su putem ženidbe zasnivali svoje porodice, pa pošto su im žene bile Bosanke ovakvi pojedinci su bivali brzo asimilirani… Dokazano je da su u više prilika tradicije o orijentalnom porijeklu naprosto izmišljene. Prema tome u formiranju Muslimana bile su prisutne i orijentalne etničke primjese, ali se taj dio ne smije hipertrofirati“. (M. Hadžijahić,”Od tradicije do identiteta (geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana)”, str. 90-94)

Pored Stambolija, za koje je potvrđeno da su se doselili direktno iz današnje Turske, postoji još sanskih ogranaka porijeklom iz te zemlje. Sanski ogranak roda Šupuka vodi porijeklo iz Anadolije, odakle su se poodavno nastanili u Trnovi. U zemljišnim knjigama zabilježen je prvi poznati pripadnik roda Šupuka: Ibrahim-efendija. Šupuci su posjedovali manje zemljišne posjede u Trnovi i Usorcima, koji su im većim dijelom oduzeti.

Iz Turske porijeklo vodi i rod Sadića. Oni su potomci osmanlijskog plemena Sadi, koje se najprije nastanilo u Gusinje. Tu su slavenizirani i postali su Sadići. Jedan ogranak roda Sadića se iz Crne Gore nastanio u rejonu Lušci Palanke, odakle su nakon austrougarske okupacije doselili u Trnovu. Sanski ogranak roda Sadići imao je manje zemljišne posjede u Lušci Palanci i Zdeni. Skoro svi zemljišni posjedi su im oduzeti.

Koji su sanski rodovi porijeklom iz Bosne?

U Trnovi se pojavljuju slučajevi preuzimanja novog prezimena: „Kahrimanović zvani Nezirević“ i „Crnkić zvani Vehabović“. Zemljišni posjedi roda Nezirevića zabilježeni su u Zenkovićima, Kijevu i Trnovi, gdje su vlasnici oduzetih posjeda bili: „Nezirović Jahja-Trnova“, Nezirović Nezir- Trnova“ i „Nezirović Ibrahim (Ale)- Kievo“. U naseljima Pobriježje, Trnova i Sasina, pojavljuju se vlasnici oduzetih zemljišnih posjeda: „Kahrimanović Jahija, Nezirović Alije-Trnava“, Ibrahim Kahrimanović- Nezirević“ i „Kahrimanović Ibrahim zv. Nezirević-Trnava“. (V. i E. Bišćević, ”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 276, 301, 330, 337, 837, 1058).

Nema nikakvih dilema da je ogranak roda Kahrimanovića nastao od Nezirevića iz Trnove, što se sasvim jasno vidi na primjerima Ibrahima Kahrimanovića zvanog Nezirević i Jahije Kahrimanovića-Nezirevića. Imajući u vidu da se u Trnovi pojavljuje ime Nezir Nezirević, očito je da trnovski Nezirevići prezime nose po rodonačelniku Neziru. Pomenuti Nezir Nezirević ne može biti rodonačelnik, nego je u pitanju neki njegov predak po kojem on nosi ime i prezime. Koliko se zna, Nezirevići su porijeklom iz istočne Bosne. Sanski Kahrimanovići nisu u srodstvu sa starim rodom Kahrimanovića. Ogranci rodova Nezirevića i Kahrimanovića iz Trnove u bližem su srodstvu. Raspolagali su sa neznatnim zemljišnim posjedima, a večina ih je oduzeta.

I sanski ogranak roda Vehabovića vodi porijeklo iz istočne Bosne. Nije poznato, jesu li sanski Vehabovići u srodstvu sa potomcima Kodža Musa-paše Silahdar Vehabovića? U dokumentima: ”Zemaljska vakufska komisija za Bosnu i Hercegovinu (1883.-1895.)” i ”Zemaljsko vakufsko povjerenstvo za Bosnu i Hercegovinu (1890.-1895.)” iz 1887. i 1891. godine, evidentirano je ime Huseina Vehabovića: „1838- Sanski Most – Molba Huseina Vehabovića za imenovanje imamom i hatibom. (ZVK- 21 Opći spisi 1782–1999, 1887., str. 105); 1663 – Vakufska komisija u Sanskom Mostu- ZVP-u: dostavlja ostavku Huseina Vehabovića na mjesto mutevlije Turije-vakufa u Sanskom Mostu. Nedostaje ostavka (bosanski i osmanski jezik). L: 1. (ZVP- 25 Opći spisi 1600–1779, 1891., str.133)“.

U zemljišnim knjigama za sansko područje zabilježeni su vlasnici oduzetih posjeda: u Trnovi- „Husein Crnkić Vehabović“, Kljevcima- „Crnkić zvani Vehabović (Mumin) Muharem- Trnova“ i Miljevcima- „Crnkić Mumin (Mujo)- Skucani Vakuf“. (V. i E. Bišćević,”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 337, 496, 864).

Iz priloženih podataka jasno se vidi da je pomenuti mutavelija, Husein Vehabović, uz staro pridodao i novo prezime- Crnkić. U drugom primjeru navodi se da je Muharem Crnkić zvani Vehabović, sin Mumina i unuk Muje iz Trnove. Vjerovatno su Husein Vehabović i Mujo Crnkić bili braća, koja su starom prezimenu dodali novo- Crnkić. S vremenom, prvo je prezime roda Crnkića (Vehabović) nestalo i danas se koristi isključivo drugo prezime. Crnkići su u svom vlasništvu imali manje zemljišne posjede, a dobar dio im je oduzet.

Na kraju…

Prilikom istraživanja porijekla sanskih rodova evidentirao sam veći broj onih, kojim tragove možemo pronaći na više područja. U takvim slučajevima nije moguće ispravno odrediti mjesto porijekla roda. Jedan od mnogih primjera je sanski ogranak roda Hasića. Izvorišno mjesto porijekla roda Hasića javlja se u Posavini i Hercegovini. Najvjerovatnije, krajiški i posavski ogranci roda Hasića potekli iz hercegovačke matice, odakle se rod razgranao od juga ka sjeveru zemlje. Ukoliko je sanski ogranak roda Hasića porijeklom iz Posavine, onda prezime nosi po prijašnjem mjestu stanovanja- Hasići kod Bosanskog Šamca.

„Neki i Hasiće smatraju begovima, a ovoj porodici pripadalo je selo Hasić u Posavini“. (H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 183). Ako je sanski ogranak roda Hasića porijeklom iz Ključa kod Gacka, onda su se u Pobriježje naselili početkom XIX stoljeća bježeći pred epidemijom kuge: „Hasići su živjeli u Gornjim Turanima (trebinjska Brda) i Ključu kod Gacka. Porijeklom su od Hase koji je poginuo u borbi kod Ključa 1468. godine. Njegovi potomci uzeli su prezime Hasić (97:197, 275)“. (R. Milićević, ”Hercegovačka prezimena”, str. 376). Prema podacima iz zemljišnih knjiga zabilježeni su nemali posjedi u vlasništvu Hasića, koji su im većim dijelom oduzeti.

Naredni blog u petak 20h…

KOMENTARI